Obljetnica rođenja i krštenja sluge Božjega Josipa Stadlera
Srijeda, 25. 1. 2017.
Vijesti - Sve
Bila nam je uistinu velika radost i milost uputiti se iz Sarajeva, 24. siječnja 2017.godine u Slavonski brod, rodni grad našeg Utemeljitelja sluge Božjeg Josipa Stadlera, na proslavu njegove 174. obljetnice rođenja i krštenja.
Bila nam je uistinu velika radost i milost uputiti se iz Sarajeva, 24. siječnja 2017.godine u Slavonski brod, rodni grad našeg Utemeljitelja sluge Božjeg Josipa Stadlera, na proslavu njegove 174. obljetnice rođenja i krštenja.
Odmah po dolasku krenule smo prema Stadlerovu spomen obilježju blizu njegove rodne kuće, gdje su se okupile naše sestre iz Zagreba i Sarajeva, predvođene sestrama Provincijalkama, zatim vjernici i kapelan iz Male Crkve, i tu smo zapjevale pjesme, položili cvijeće, upalili lampione te se kratko pomolili i odatle uputile prema Maloj Crkvi. U crkvi nas je dočekao župnik i dekan Ivan Lenić, te vlč. Josip Vrančić, koji je uz prigodni nagovor protumačio važnost sakramenta krštenja, nakon čega smo obnovili krsna obećanja u župnoj crkvi Gospe Brze Pomoći. Izmolili smo još i molitvu krunice, koju smo predmolile mi sestre, a zatim je slijedila sveta Misa, koju je predvodio mons. dr. Pavo Jurišić, postulator kauze za proglašenje blaženim sluge Božjega Josipa Stadlera u zajedništvu s domaćim župnikom i dekanom Ivanom Lenićem, te domaćim svećenicima mons. Stjepanom Belobrajdićem i gvardijanom fra Franjom Jurincem. Na svetoj Misi okupio se veliki broj vjernika, a posebno je bilo lijepo vidjeti brojne ministrante svečano obučene, predvođeni svojim duhovnikom vlč. Krešimirom Čuturom, koji toga dana inače slave svoj ministrantski dan, zatim naše sestre predvođene svojim poglavaricama: Sarajevske provincije s. Admiratom Lučić i Zagrebače provincije s. Petrom Marjanović, zamjenice časne Majke s. Vesne Mateljan, te domaće redovnice Uršulinke, koje su animirale pjevanje pod svetom Misom i čitale molitvu vjernika predvođene provincijalnom poglavaricom s. Jasnom Lučić.
Mons. Jurišić u svojoj je propovijedi promišljao o Stadlerovim poticajima koje je davao supružnicima i obiteljima te poučio kako se na ljubavi Stedlerove obitelji mogu nadahnjivati i današnje obitelji. „Stadler je savjesno raspoređivao brigu za svoje duhovne sinove i kćeri, svećenstvo i redovništvo. Brak je visoko cijenio, a ćudoredni život čuvao u granicama vjere i morala. Tako se navodi da je u Vrhbosanskoj nadbiskupiji 1885. rođeno djece bilo 7.201. Iste godine umrle su 3.994 osobe. Velik porast koji je opravdavao velike nade u ovoj mjesnoj Crkvi“, naglasio je mons. Jurišić ustvrdivši kako je Stadler, svjestan da je čovjek najljepši hram Duha Svetoga, bio uvijek temeljit kako na gradnji Božjega hrama tako i u radu na duhovnoj izgradnji puka da bi se mogao oduprijeti neprijateljskim navalama.
Stadler je dobro poznavao životne situacije povjerenog mu puka u Bosni, puka koji je za svoju vjeru dosta trpio, dosta muke podnio, toliko puta krštavan patnjom, krvlju i mučeništvom, te uvidio da je, iako pomalo tvrd i opor, to bio ćudoredan i dobar narod. „Stadler je želio da njegovi vjernici budu što prije i temeljitije poučeni u vjeri, uočavao je i nastojao zlu doskočiti, te je u svojim poslanicama i propovijedima zorno puku i svećenstvu iznosio kršćansku nauku i zdrave katoličke ćudoredne smjernice..., istaknuo je mons Jurišić. Aktualizirajući Stadlerove inicijative za današnje vrijeme, zaključio je da živimo u vremenu u kojem je veća svijest o slobodi, kvalitetniji međuljudski odnosi, vremenu u kojem se promiče dostojanstvo žene, odgovorno roditeljstvo, veća pozornost u odgoju djece, u pastoralnim i društvenim promišljanjima ukazuje se na potrebu međusobnog pomaganja obitelji u duhovnim i materijalnim potrebama, te se otkriva odgovornost za pravednije društvo. Nasuprot tome ukazao je i na tamne strane koje se nadvijaju nad suvremenim obiteljima gdje se polako urušavaju temeljne vrijednost, stabilnosti obitelji i obiteljskog života. Pozvao je vjernike da svoje pouzdanje stavljaju u Boga i zahvaljuju za njegove darove, koje često i ne primjećujemo. Ako nam je duša prazna sve će biti prazno i kuća, zemlja, država i crkva. Neka nam Blažena Djevica Marija izmoli radost, sreću, mir i blaženstvo u Bogu, zaključio je u svojoj propovijedi mons. Jurišić.
Stadler je dobro poznavao životne situacije povjerenog mu puka u Bosni, puka koji je za svoju vjeru dosta trpio, dosta muke podnio, toliko puta krštavan patnjom, krvlju i mučeništvom, te uvidio da je, iako pomalo tvrd i opor, to bio ćudoredan i dobar narod. „Stadler je želio da njegovi vjernici budu što prije i temeljitije poučeni u vjeri, uočavao je i nastojao zlu doskočiti, te je u svojim poslanicama i propovijedima zorno puku i svećenstvu iznosio kršćansku nauku i zdrave katoličke ćudoredne smjernice..., istaknuo je mons Jurišić. Aktualizirajući Stadlerove inicijative za današnje vrijeme, zaključio je da živimo u vremenu u kojem je veća svijest o slobodi, kvalitetniji međuljudski odnosi, vremenu u kojem se promiče dostojanstvo žene, odgovorno roditeljstvo, veća pozornost u odgoju djece, u pastoralnim i društvenim promišljanjima ukazuje se na potrebu međusobnog pomaganja obitelji u duhovnim i materijalnim potrebama, te se otkriva odgovornost za pravednije društvo. Nasuprot tome ukazao je i na tamne strane koje se nadvijaju nad suvremenim obiteljima gdje se polako urušavaju temeljne vrijednost, stabilnosti obitelji i obiteljskog života. Pozvao je vjernike da svoje pouzdanje stavljaju u Boga i zahvaljuju za njegove darove, koje često i ne primjećujemo. Ako nam je duša prazna sve će biti prazno i kuća, zemlja, država i crkva. Neka nam Blažena Djevica Marija izmoli radost, sreću, mir i blaženstvo u Bogu, zaključio je u svojoj propovijedi mons. Jurišić.
Na kraju Mise, nakon otpjevane pjesme posvećenu Josipu Stadleru, zajedno smo molili za njegovo što skorije proglašenje blaženim.
Obogaćene još jednim lijepim susretom i duhovnim blagodatima, prepune lijepih dojmova, radosne smo se vratile u Sarajevo, gdje ćemo sa još većim žarom nastaviti služiti Malom Isusu, nadahnute životom i djelovanjem našeg svetog oca Utemeljitelja.
s. M. Manda i kandidatica Ivka