U subotu, 1. ožujka 2014. u samostanu sv. Ivana Krstitelja u Samoboru održan je susret sestara juniorki zagrebačke provincije s magistrom s. M. Marijom Kiš. Ovog puta, na susretu im se pridružila novakinja s. M. Kristina Maslač. Tema susreta je bila "Odricanje sebe i spremnost na žrtvu".

Susret je započeo predavanjem fra Krunoslava Kocijana na temu "Žrtva u biblijskom i teološkom smislu". Izlažući smisao i vrstu žrtve, kako u Starom, tako i u Novom Zavjetu, kao vrhunac žrtve, posvijestio je, da je euharistijska žrtva, tj. spomen-čin Kristove smrti i uskrsnuća. Ta žrtva, dar je Boga Oca za nas. Po njoj je Krist spasio svoju

Crkvu, a s obzirom da ona čini udove Njega koji je Glava, i ona je sudionica u spasiteljskoj žrtvi Njegovoj. Također je istaknuo da mjesto iz kojeg izlazi žrtva jest srce.

Najveća žrtva nije odricanje materijalnih stvari, prinošenje različitih darova Bogu, već odricanje samoga sebe, onog ljudskog, onog što je vlastito. To je žrtva koja rađa milošću, žrtva koja rađa novim životom. Žrtvovanje sebe u ljubavi, Bogu je dragocjen prinos, no žrtvujemo li sebe bez ljubavi sve će biti teško, skrupulozni, puno razočaranja. Stoga je potrebno uzeti si realne ciljeve u životu, znati stati i razmisliti možemo li uistinu ostvariti ono što bi željeli i odvagnuti; ono što možemo u ljubavi učiniti, a ono što ne možemo, u molitvi prikazati Bogu kao žrtvu. Naša patnja dobiva smisao ako je pridružimo Kristovoj patnji. U vjeri, svoju patnju možemo prihvatiti, a tuđu dijeliti. Jer "križ se treba nositi, a ne vući. Križ treba biti blago, a ne teret. Po križu spoznajemo koliko nas Krist ljubi".

Nakon izlaganja fra Krunoslava i kratke diskusije, povukle smo se u kapelu na klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom i molitvu Srednjeg časa. Zajednički rad, nastavile smo u poslijepodnevnim satima izlaganjem s. M. Marte Vunak o samoodgoju kako ga vidi Sveto pismo i dokumenti katoličke Crkve, posebno istaknuvši pojam savjesti kao temeljni element samoodgoja. Po njoj spoznajemo i razlučujemo dobro i zlo te na temelju toga donosimo odluke kako ćemo djelovati, kakvi ćemo biti. S. Marija je učinila poveznicu i istaknula i pojasnila nam pojam i vrste identiteta.

Potom je uslijedilo izlaganje s. M. Martine Vugrinec o odnosima sestara Marte i Marije iz Lk 10, 38-42 i aktualizacije na naš život. Znademo li prepoznati pravi trenutak u našim životima? Vidjeti potrebu svoje sestre? Koliko vremena poklanjamo Kristu? Tražimo li Ga u tišini, molitvi, razmatranju? Tražimo li u svom životu Njegovu volju ili činimo ono što mi same smatramo važnim, ono u čemu se možemo dokazati ili imamo sluha čuti one kraj sebe i učiniti sve što možemo da im pomognemo. Isus je stalno naš Gost. Svakog dana nam dolazi u Svetoj Pričesti. Jesmo li toga svjesne? On je dio mene, dio tebe ...

Susret smo završile prigodnim radionicama propitujući se koliko ljubavi i dobrote unosimo u svoju zajednicu, vidimo li potrebe svojih sestara, zajednice; kako izvršavamo svoje obveze, a kako reagiramo na "iznenađenja" koja nam ulete sa strane; koji su naši motivi na putu predanja Bogu; koji su naši ciljevi u životu; kako nosimo svoj križ života; znademo li pomoći drugoj osobi, ali znamo li i same prihvatiti pomoć druge osobe; kako razvijamo sebedarnu ljubav, koje vrednote njegujemo?

Kada pogledamo križ, razumijemo koliko je velika njegova ljubav. Kada pogledamo u jaslice, razumijemo nježnost njegove ljubavi prema tebi i prema meni, prema tvojoj obitelji i prema svakoj obitelji. (Majka Terezija)