Na nedjelju Dobrog Pastira, 21. travnja 2024., u kojoj Crkva slavi Svjetski dan molitve za duhovna zvanja, okupilo se u „Kući Navještenja“ u Gromiljaku tridesetak sestara Služavki Maloga Isusa Sarajevske provincije Bezgrješnog Začeća BD Marije na duhovne vježbe. Predvoditelj duhovnih vježbi bio je karmelićanin otac Smiljo Brnadić uz čije su se vodstvo sestre zaputile u vlastitu nutrinu da sagledaju gdje su i dokle su stigle na putu za Gospodinom.

Duhovne vježbe su započele zazivom Duha Svetoga u kapelici Kuće Navještenja. Sutradan je o. Smiljo progovorio na temu „Temelji redovništva“. Zapitao je: Jesu li moji temelji čvrsti, ili su poljuljani, popucali s vremenom? Je li temelj mog života Bog? Ako nije, učvrstimo svoje temelje razmatranjem u tišini pred Bogom. Nemojmo doći pred Boga a razmatrati o ispraznostima, kazao je otac Smiljo i potaknuo sestre da se zapitaju kakva je njihova vjera, trebaju li je probuditi ili samo obnoviti spoznaju komu su povjerovale. Nadalje je kazao da ako imamo dobre temelje o koje se možemo oduprijeti, onda nam vjera daje sigurnost da se možemo osloniti na Boga kao na hridinu. Vjera je put koji se gradi putujući njime. Dao je zatim primjer Abrahama – Oca vjere, otvorenosti i pouzdanja u Boga. I mi smo pozvane da krenemo u pustinju kad smo pozvane u samostan. I mi poput Abrahama napuštamo svoj dom – sigurnost, svoje bližnje i prijatelje i krećemo na put. Abraham je vjernički odgovorio i prihvatio novi put kojim ga Bog vodi. Otac je Smiljo zatim naveo primjer Pavlove vjere: i citirao poslanicu Glačanima 1,10 „Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati, ne bih bio Kristov sluga“. Potaknuo je sestre da se zapitaju komu se žele svidjeti: Bogu ili svijetu? Kazao je zatim da je vjera živa Božja Riječ koja govori našem srcu i ona nas preobražava u Božje djelo. Bez ljubavi, nema vjere kazao je o. Smiljo i potaknuo sestre da se zapitaju s kolikom i kojom ljubavlju obdržavaju svoje dužnosti i svoju molitvu? Podsjetio je da nas Isus zove: „Dođi, slijedi me!“ te potaknuo da se svaka zapita koliko ide za Isusom, koliko slijedi Njega i Njegovu Riječ koju svakodnevno čuje u Euharistiji i svakodnevnom razmatranju. Kad slušamo Njegov glas slijedimo Njega, kad ga ne slušamo udaljujemo se od njega i slijedimo ovaj prolazni svijet. Slijedeći svijet odvajamo se i od ljudi, kao Božjih stvorenja.

Sljedeća tema o kojoj je govorio o. Smiljo bila je „Tragovi Krista u našem posvećenom životu“ osvrnuo se na Drugu poslanicu  Timoteju 1,12 „Znam komu sam povjerovao“, te potaknuo da se svaka zapita: Da li sam kod svete pričesti svjesna koga primamo u svoje tijelo?; Da li vjerujem Bogu i u njegove zapovijedi, ili tražim druge bogove? Ustvrdio je da smo žive slike koje hodaju ulicama i drugi nas gledaju, trebamo živjeti svoje redovništvo da bismo prenijeli živoga Krista i kako bi drugi mogli iščitati komu smo povjerovale. Potaknuo je da se svaka zapita: Da li se iz njenog ponašanja može iščitati komu je povjerovala?

Sljedeća tema o kojoj je o. Smiljo progovorio bila je molitva, za koju reče da je naša primarna zadaća i apostolsko svjedočenje Boga. Potaknuo je da se svaka zapita da li moli prije svake odluke? Radi li za Boga ili za proslavu sebe? Da li smo osobe molitve i da li smo produžene ruke svoga Utemeljitelja? Ustvrdio je „sačuvaj nas Bože od prazne i nepromišljene pobožnosti“. Progovorio je zatim o nagovorima sv. Oca Ivana Pavla II i o tome što je govorio o Bogu posvećenim osobama. Podsjetio je kako je uvijek naglašavao da ih prati svojim molitvama, te poticao da budu i ostanu vjerni pozivu kojim su pozvani i da se vraćaju izvornoj karizmi svojih Utemeljitelja.

U govoru o poniznosti o. Smiljo je ustvrdio da veće kreposti od nje nema. Siromasi duhom su ponizni, kazao je te ustvrdio da nam oholost grabi iz ruku ono što pravimo, a skriva se u pobožnim djelima. Izjavio je da ne trebamo nešto raditi radi drugih, nego neka Bog bude zadovoljan sa mnom i mojim djelima. Oholost je majka svih grijeha, a poniznost majka svih kreposti. Vjera počiva na poniznosti kazao je o. Smiljo te ustvrdio da ponizan čovjek vidi svoje grijehe i nedostatke. Bez poniznosti nema čistoće.

Jedan dan duhovnih vježbi bio je posvećen cjelodnevnom klanjanje pred Presvetim. Tu je pred Isusom u Presvetom oltarskom sakramentu bila mogućnost za susret sa samim sobom i sa svojim Bogom.

Idućega je dana o. Smiljo progovorio o zajednici i zajedništvu. Kršćanska redovnička zajednica nije ideal koji treba slijediti, nego stvarnost koju treba živjeti kazao je o. Smiljo te potaknuo svaku sestru da moli za članove zajednice. Zajednica nije ljudski ideal, nego Božji dar kazao je, te ustvrdio da u zajednici treba gajiti duh jednostavnosti, poniznosti i spremnosti. Trebamo živjeti duh evanđelja i svojih Pravila i Konstitucija. Isus je vođa svake zajednice, i od njega moramo učiti da bezuvjetno prihvaćamo sve članove zajednice. Ustvrdio je da je znak zrelosti zajednice tolerancija u zajednici. U petak, 26. travnja 2024. bilo je pokorničko bogoslužje i prilika za svetu ispovijed.

Zadnjeg dana duhovnih vježbi o. Smiljo je progovorio o oprostu u zajednicama. Ustvrdio je da je potrebno uvijek krenuti od sebe, jer netko treba biti prvi i inicijator oprosta. Kazao je da je potrebno najprije oprostiti sebi, pa onda onim osobama koje su nas povrijedile. Naglasio je da neopraštanje najviše šteti samoj osobi koja ne oprašta, jer ona svoj nemir i svoju mržnju nosi sama sa sobom. Na koncu duhovnih vježbi o. Smiljo je u propovijedi poručio: Sestre, mi smo samostalno slobodnom voljom pristale na zavjete, odabrale smo živjeti kao Bogu posvećene osobe. Svoje zavjete smo dale Bogu a ne ljudima. Budite svjesne svoje predanosti i da trebate biti produžena ruka svoga Utemeljitelja. Bogu služite i slika ste Njegova, kazao je o. Smiljo i tako svečanim euharistijskim slavljem i pjevanjem „Tebe Boga Hvalimo“ završio duhovne vježbe.

s. M. Klara Jerković