Vrhovna glavarica Družbe s. Marija Banić, uputila je svim sestrama u Družbi prigodno pismo povodom potresa koji je pogodio Zagreb, 22. ožujka o.g., a koji je teško oštetio Generalnu kuću Družbe.

Zagreb, 2. travnja, 2020.

Drage moje sestre,

Dok srcem punim ljubavi i zahvalnosti, radosno zahvaljujemo Bogu na ponovo darovanim životima, na tolikim milostima i svemu onome što nam je dao za vrijeme i nakon  potresa, zahvaljujemo i svima vama, na svim molitvama, na svoj brizi i ljubavi, na svakom pozivu, poruci, na blizini u našim kušnjama. Kao i toliko puta do sada osjetile smo snagu vaše molitve, proizišle  iz sestrinskog srca. Hvala  svima!

Kako li u tren, sve naše „sigurnosti“ postadoše nesigurnosti. Ne osta nam ništa doli ono neprolazno vječno, Bog i duša u nama, i ovaj krhki ljudski život. Nađosmo se kao Job, sami pred Bogom, nesigurni  za ovaj naš prolazni tjelesni život, na kojeg, još uvijek vreba nevidljivi neprijatelj.

Doista Bog je velik! Svemoguć! Nenadmašiv u svom milosrđu i ljubavi! Hvala Mu i slava! Sve ono što nam je oduzeto, nadomjestio je na način kako samo On to zna, mi o tome ne bismo mogle ni sanjati.

Naša Generalna  kuća na Naumovcu je u lošem stanju. Jako je narušena i prema procijeni statičara, nije za stanovanje.  Što će biti s njom, ne znamo. Iz nje smo iznijele osobne stvari, arhiv, knjige, aparate, stvari iz kapelice osim klupa. Hvala Bogu,  to smo uspješno napravile uz pomoć dobrih ljudi, premda je bilo riskantno, jer u kuću se ulazi na vlastitu odgovornost.

Smjestile smo se kod Suradnica Krista Kralja, ne tako daleko od naše kuće. Primile su nas, kao da smo njihove sestre. Njihova kuća je solidna i nema nikakve štete od potresa. Hvala Bogu, sve smo skupa. Imamo i svoju kuhinju, pa smo im tako manje na teret. Dobro smo.

Sestre iz Nove Vesi, čija je kuća isto oštećena, uvijek nas nečim iznenade, a tako i sestre s Črešnjevca i iz Stenjevca. I ostale sestre su nam nudile pomoć, ali hvala Bogu za sada imamo sve što nam treba. Treba se čuvati ove pošasti današnjeg vremena, da ostanemo i vi i mi  žive i zdrave i u Božjoj milosti, pa će sve  biti dobro.

Uz materijalnu sigurnost, Bog nam je priuštio i duhovnu okrepu. Naime, s nama je i pater Nikola Stanković DI, koji je kao i mi morao napustiti Jordanovac. Tako svaki dan imamo sv. Misu i neku zajedničku pobožnost.

Dok se polako snalazimo u novim prostorima, kako je zabrana kretanja uglavnom se posvećujemo molitvi, što zajedničkoj, što osobnoj. A to preporučujem i vama. Tko ima Boga ima sve. Pa ako i napustimo ovaj svijet idemo k Njemu, u stan koji nam je On pripravio, čija ljepota nadmašuje našu spoznaju. No, ne smijemo se same nerazborito izlagati opasnosti. Dužne smo slušati i civilne i crkvene vlasti. Neposlušnost, našu patnju čini beskorisnom.

Drage moje sestre, ništa se ne događa bez Božjeg dopuštenja. Ako On pazi i na svaku vlas na našoj glavi, kako sam reče, a znamo da su Njegove riječi istinite, ne trebamo biti zabrinute. On nas nikada ne ostavlja, to nam je toliko puta dokazao, u svojoj ljubavi brine za svaku od  nas, za našu Družbu, i daje nam ono što nam je u ovom trenutku najpotrebnije. Uzvratimo Mu ljubav ljubavlju?

Zapitajmo se: Što nam je činiti? Što nam Bog poručuje po ovim događajima? Što oni znače za naš život? Kako u ovom trenutku izvršiti ono što Bog od nas očekuje? I kad to shvatimo, to i izvršimo bez oklijevanja. Ugledajmo se u Bezgrješnu Djevicu, kojoj je Božja volja kao i Njenom Sinu bila hrana svagdašnjeg života. Zato nije klonula,  dok su Njenog Ljubljenog Sina za vrijeme javnog života krivo sudili, ni za vrijeme dok Ga je pratila na Kalvariju, niti na Kalvariji dok Ga je na križu promatrala izranjenog i na križ pribijenog , niti kad su joj Ga mrtvog položili u krilo, niti kad se je od Njega morala rastati i udaljiti se od groba. Sve što je od Boga primila to je Njemu darovala, nije tražila natrag, pa kad je to On od Nje zatražio spremno Mu je darovala, ponavljajući: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi“.

Započeti će Veliki tjedan. Sjedinimo se s Bezgrješnom Djevicom i s Isusom Patnikom, razmatrajući Njegovu Muku,  imajući uvijek na umu uzrok Njegove muke i patnje. Budimo Mu blizu dok danas trpi u svom mističnom tijelu  na najrazličitije načine. Ne ostavljajmo Ga sama. Bdijmo i molimo s Njim. Molimo za svjetlo i snagu Njegova Duha, kako ne bi prespavali ovaj trenutak i napustili Ga, ostavivši Ga sama. Nas je izabrao da Mu budemo blizu, da s Njim bdijemo i molimo. Molimo i za Šimune Cirence i Veronike današnjeg vremena, da ne klonu i da u onima kojima služe vjernici vide Boga, pa da svaka njihova samilosna gesta duboku utisne Isusov lik u njihove duše, a nevjernici da upoznaju Boga kao onaj vojnik dok je promatrao Isusovu smrt na Kalvariji.

Drage moje sestre, molimo da  ova kušnja kroz koju prolazi cijelo čovječanstvo sve narode i nacije vrati na pravi put i približi Bogu i jedne drugima. Molimo kako nas je naučio Isus: „Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se Ime Tvoje, dođi Kraljevstvo Tvoje, budi volja Tvoja…“

Svih skupa i svaku napose, povjeravam Presvetom Srcu Isusovu i Bezgrješnom Srcu Marijinu, zagovoru sv. Josipa,  naših zaštitnika, našeg Oca Utemeljitelja i pokojnih sestara. Bog bio uvijek s vama i pomogao nam izvršiti Njegovu svetu volju!

Svih vas pozdravlja i za sve se moli vaša u Malom Isusu

 s. M. Marija Banić, vrhovna glavarica