Početak duhovnih vježbi na Stadlerovu grobu Subota, 8. 3. 2014.

Sestre Služavke Maloga Isusa povezale su i ove godine duhovne vježbe s proslavom Stadlerovog dana. Dan prije početka duhovnih vježbi, 8. ožujka 2014. godine, tridesetak sestara Služavki Maloga Isusa sarajevske provincije Bezgrješnog Začeća BD Marije hodočastilo je na grob svoga Utemeljitelja sluge Božjega nadbiskupa Stadlera u sarajevsku prvostolnicu.


Sestre Služavke Maloga Isusa povezale su i ove godine duhovne vježbe s proslavom Stadlerovog dana. Dan prije početka duhovnih vježbi, 8. ožujka 2014. godine, tridesetak sestara Služavki Maloga Isusa sarajevske provincije Bezgrješnog Začeća BD Marije hodočastilo je na grob svoga Utemeljitelja sluge Božjega nadbiskupa Stadlera u sarajevsku prvostolnicu.


Večernje misno slavlje Stadlerovog dana predslavio je katedralni kapelan vlč. Ivan Karača, uz suslavlje vlč. Marka Mikića – vicerektora Vrhbosanskog Bogoslovnog Sjemeništa, vlč. Žarka Ošapa – duhovnika Vrhbosanskog Bogoslovnog Sjemeništa i đakona vlč. Ante Barišića. Uz mnogobrojne Stadlerove duhovne kćeri na misi su sudjelovali Bogoslovi Vrhbosanskog Bogoslovnog Sjemeništa, Prijatelji Maloga Isusa iz Sarajeva, djeca Stadlerovog dječjeg doma Egipat i vjernici sarajevskih župa. Svojim sviranjem i pjevanjem misno slavlje su uveličali Bogoslovi Vrhbosanskog Bogoslovnog Sjemeništa.

Tema propovijedi za Stadlerov dan 8. ožujka 2014. godine bila je „Unositi svjetlo u tamu svijeta“, a pripremio ju je i dostavio svim župama i crkvenim ustanovama Vrhbosanske nadbiskupije mons. dr. Pavo Jurišić – postulator kauze za proglašenje blaženim sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera. Lijepa je ovo prigoda da se svakog osmog u mjesecu razmišlja kako o misnim čitanjima, tako i o životu prvog Vrhbosanskog nadbiskupa Stadlera.

Nakon osvrta na misna čitanja vlč. Karača je progovorio o životu nadbiskupa Stadlera za kojega vlč. Tomas napisa da je „Božji čovjek, uzor samozataje, skromnosti, neumoran radnik za Božju slavu i za dobro Crkve i naroda“. Istaknuo je zatim kako je taj Velikan Duha dugo bio prešućivan, te citirao vlč. Tomasa koji za Stadlera napisa: „Namjerno je nastojao, da se o njemu što manje piše. U svojoj produhovljenosti smatrao je da su mu dovoljni svjedoci djela i ustanove, što ih je osnovao, a  poznavao je svoj narod i svećenstvo i bio čvrsto uvjeren da će ga oni živa i mrtva pravilno shvaćati i pravedno prosuđivati“. Prenoseći nadalje ono što je za Stadlerov dan napisao mons. Jurišić, vlč. Karača je stavio svima za uzor Stadlera čija je lozinka bila „žrtvovati sve pa i samoga sebe za Krista raspetoga“. Citirao je što o Stadleru napisa dr. Pozman koji u posmrtnom slovu objavljenom u Katoličkom listu 1918. piše kako je Stadler prije smrti htio da mu se iskopa grob „ne u prezbiteriju, kako je to inače uobičajeno za biskupe, nego na dnu crkve ispod križa i ispred pobočnog oltara. Po uzoru na raspetog Spasitelja napustio je svijet siromašan. Kad su ga na samrtnoj postelji pitali je li napisao oporuku, odgovorio je: 'Oporuku? Kakvu oporuku? Ja nemam ništa osim ovih par sitnica, ovaj namještaj tu kojeg ostavljam svome nasljedniku'“. Nakon propovijedi nastavljeno je s misnim slavljem.

Na kraju svete mise slavlje koncelebranti i vjernici pošli su na Stadlerov grob izmoliti molitvu za njegovo proglašenje blaženim. Sa Stadlerovog groba podijeljen im je misni blagoslov, a sestre Služavke Maloga Isusa su ostale zahvaljujući Bogu da im je dano slijediti trag sluge Božjega nadbiskupa Stadlera. Na Stadlerovom grobu sestre su molile da se tijekom duhovnih vježbi obnove u Duhu koji je prožimao njihovog Utemeljitelja Stadlera. Nakon svete mise sestre su pošle u svoj duhovni Centar Kuće Navještenja na Gromiljak gdje im duhovne vježbe predvodi fra Damir Pavić – župnik župe Brestovsko.

  Vijesti - Sve