Sprovodni obred vodio je fra Josip Jukić koji je i predslavio sv. Misu. O g. Vojislavi Kaić rekao je slijedeće:

"Braćo i sestre sve vas srdačno pozdravljam. Na poseban način pozdravljam rodbinu pokojne Vojislave Kaić i izražavam im svoju kršćansku sućut, sućut izražavam sestrama Malog Isusa na čelu sa provincijalkom Anemarie.

Sve nas je ovdje okupio jedan ispunjen život. Ovaj život u ovo nestalno vrijeme itekako nam ima što reći i poručiti nama modernim ljudima. Zato braćo i sestre otvorimo svoje duše i poslušajmo upravo svjedočanstvo tog života. Sve nas je ovdje okupila naša Vojislava. Njezin život započeo je davne 1926 godine. Rodila se ovdje u Žabljaku, gdje ju je livanjska gruda ukorijenila, možemo reći da je Vojislava srasla sa Livnom, livanjskim krajem, izvorom Žabljaka. Kroz svoju mladost i život odisala je mirnoćom. Sve se to u njezinom životu u početku odigravalo tako nesigurno, samo je to mogla jer je svoje pouzdanje stavila u Boga

Život ju nije mazio, pa je tako prošla i ono najveće stratiše hrvatskog naroda, Bleiburg, bila je radosna kad bi joj netko tek počeo recitirati one stihove da su mahovi rujni cvali kud god je Hrvat prošao. Osobno sam doživljavao da su je ti stihovi vraćali godinama natrag u prošlost, znala bi i suza poteći, jer malo ih je koji su se vratili. Naša strpljiva starica ipak jest, s vjerom u Boga i jasnim pravcem u životu znala se snaći i onda kad joj prilike nisu baš davale puno mogućnosti. Znala je u nestalnostima života biti strpljiva, odvažiti se na neke putove koji su mnogima drugim bili su strani ili čak neshvatljivi. Jedan od tih putova bio je ulazak u njezin život sestara Malog Isusa. Sestara koje su doista ušle poput djeteta Isusa, u jaslama, preko Božića u Vojin život. Bilo je to samo onako kako je ona znala, samo je ona prepoznala u tome Božu providnost. Samo je ona imala na umu da dovede sestre iz raznih krajeva naše domovine i šire, u svoje Livno i u svoj Žabljak.

Samo je ona osjetila onu ljetnu milinu i blagost, tišinu i opuštajući zvuk vode. Znala je naša pokojnica svojim pronicavim srcem da će tu biti mjesto molitve, kajanja, praštanja, nalaženja Boga. Onog Boga u koga je vjerovala i na stratištu smrti, i na svakodnevnom poslu, u nestalno vrijeme, onog Boga koga je molila toliko puta klečući na svoja slabašna koljena, koja ju u zadnje vrijeme nisu ni slušala. Bila je starica koja je znala svoj put, nekad taj put nismo ni shvaćali, pripisivali smo ga njezinoj starosti, a bio je to strpljiv put traženja i nalaženja Boga u svim njegovim stvorenjima, od onih životinja koje je tako brižno pazila i hranila uvijek bolje nego sebe, do onih velikih stvari koje je zajedno sa svojim sestricama malog Isusa znala odraditi i napraviti.

Teško je predstaviti sve terete i nevolje koje je za život morala svladati ova starica, no bila je okićena strpljivošću, povjerenjem, razumijevanjem i ljubavlju, plemenitošću. Ona je onu rečenicu iz evanđelja da se ne brinemo tjeskobno stvarno pretočila u život. Pokojnica nam i danas kad odlazi s ovog svijeta želi reći da si ne razbijamo glavu oko posjeda. Njezina smrt pokazala nam je da nije živjela u grču, nego u opuštenosti. Iz onoga što sam ju poznavao sam viđao sam u posebnim danima njezina života ženu s osmjehom na licu koja je zračila ne namještenim, nego unutrašnjim zadovoljstvom.

Braćo i sestre zastanimo još trenutak nad ovim životom, neka nas ovaj život osnaži da bismo malo drugačije razmišljali, razumjeli i živjeli svoje živote. Da bismo u ovo moderno doba, koje nas rešeta, vratili se onoj iskonskoj logici i smislenosti našega života; koji je pravi ako je obilježen trudom i naporom,žrtvom i ljubavlju u potpunoj nesebičnosti i slobodi. Nadam se da će nam i ovo svjedočanstvo pomoći, da će osvojiti naše biće, i da će preko nas ovaj svijet biti malo plemenitiji, pošteniji, čestitiji, strpljiviji, s više povjerenja i razumijevanja! Neka i ovaj život, nad kojim se trebamo radovati, unese radosti i u naše živote, nas redovnika i redovnica, nas običnih ljudi braće i sestara, vjernika. A našoj Vojislavi neke Gospodin pokaže puninu radosti.

Pokoj vječni daruj joj Gospodine".