Sestre Služavke Maloga Isusa Sarajevske provincije zajedno su sa vrhbosanskom crkvom proslavile svetkovinu Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije, koja im je zaštitnica i voditeljica u ovom svijetu na putu prema Malom Isusu. Za ovu proslavu svaka se zajednica pripremala zajedničkom molitvom devetnice u čast Bezgrešnog Začeća, a u samostanu „Egipat“ na Bjelavama posebno svečano je obilježena trodnevnica u čast Bezgrešne. Euharistijsko slavlje u samostanskoj kapelici kroz tri dana predvodili su don Jakov Kajinić, duhovnik u vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu, don Mato Zovkić i don Pavo Jurišić, postulator kauze za proglašenje blaženim sluge Božjega Josipa Stadlera, gdje su zajedno sa sestarskom zajednicom, na temelju Božje riječi, razmišljali o nadolazećoj svetkovini i sluzi Božjem Josipu Stadleru. Liturgijsko pjevanje animirale su sestre, kandidatice i djeca iz „Stadlerovog dječjeg Egipta“.

Na sam dan svetkovine u 10 sati, sestre iz zajednica u Sarajevu, Vitezu, Gromiljaku i Prozoru, zajedno sa Prijateljima Malog Isusa, okupile su se u katedrali Srca Isusova na zajedničku molitvu kao pripremu za euharistijsko slavlje koje je u 10.30 sati predslavio nadbiskup vrhbosanski Vinko kardinal Puljić u zajedništvu s apostolskim nuncijem u Bosni i Hercegovini nadbiskupom Lugijem Pezzutom i pomoćnim biskupom vrhbosanskim mons. Perom Sudarom te uz koncelebraciju petnaest svećenika. Na početku euharistijskog slavlja nadbiskup Puljić je pozvao sve okupljene da se sjedine u molitvi s papom Franjom koji je u to vrijeme proglasio izvanrednu Jubilarnu Godinu milosrđa, otvarajući Sveta vrata Vatikanske bazilike. Podsjetio je također da se ovim slavljem spominjemo i sluge Božjega Josipa Stadlera, prvog vrhbosanskog nadbiskupa i utemeljitelja Družbe sestara Služavki Maloga Isusa, koji je na ovaj dan preselio u nebesku domovinu pridruživši se slavu Bezgrešnog Začeća na Nebu. U prigodnoj propovijedi, osvrćući se na obljetnicu smrti nadbiskupa Stadlera, pozvao je nazočne da u njegovu primjeru traže način kako živjeti put vjere i vjernosti te istaknuo da je njegov život dar i pokazatelj kako je Bog vodio mjesnu crkvu vrhbosansku. „Radosni smo i ponosni što smo ga imali. A on nam je i nadahnuće na ovu godišnjicu smrti. Nije slučajno da je baš na Gospin blagdan umro. Majka ga je Marija pozvala jer joj je vjeran i odan bio. Pozvala ga u zagrljaj božanske ljubavi“, naglasio je kardinal Puljić. Potom se osvrnuo na patron sestara Služavki Maloga Isusa Sarajevske provincije. Pojasnio je da sestre često uz svoje redovničko ime stavljaju i ime Marijino. Budući da uz svoju volju i opredjeljenje nose i ljudske slabosti, pozvao ih je da poput Marije, koja je svojim životom kazala „Evo me“, prepoznaju i služe Malom Isusu služeći čovjeku u potrebi. „U ovoj Godini milosrđa, na poseban način Papa poziva da se ponovno prisjetimo sedam duhovnih i tjelesnih djela milosrđa. Drugom riječju, Isus je u čovjeku. I tu često propadamo na ispitu. Mi gledamo Isusa kao Boga, ali zaboravili smo da je on i čovjek, da se utjelovio i da se izjednačio sa svakim onim koji treba našu ljubav. To ne važi samo za vas sestre nego i za sve nas, da prepoznamo Isusa u čovjeku koji je potreban naše ljubavi“, rekao je kardinal Puljić.

Nakon molitve za Sinodu Vrhbosanske nadbiskupije na kraju svete mise, svi su pošli na grob sluge Božjega Josipa Stadlera u dnu katedrale i tu izmolili molitvu za njegovo proglašenje blaženim. Tijekom Mise pjevao je bogoslovski zbor „Stjepan Hadrović“ pod ravnanjem don Marka Stanušića.

Slavlje je nastavljeno u samostanu „Egipat“ gdje su najprije pripravnice Sarajevske provincije „počastile“ okupljene sestre i goste: uzoritog nadbiskupa Vinka kardinala Puljića, don Pavu Jurišića, don Marka Majstorovića, don Bojana Ivešića, don Ljubu Zadru đakona, prigodnom i zanimljivom predstavom o početcima Družbe. Nakon toga svi su se okupili u sestarskoj blagavaonici na zajednički ručak uz pjesmu i druženje. Djeca iz „Stadlerovog dječjeg Egipta“ su pozdravila nazočne svojim glasićima, otpjevavši dvije pjesme u čast ljubavi, nakon čega su primili darove od nadbiskupa Puljića. Ovakva slavlja, kakva je volio i nadbiskup Stadler, prigoda su da se prisjetimo i zahvalimo Bogu za ljubav koju nam neprestano iskazuje svojom blizinom i darovima te da si posvješćujemo da je lijepo „kao braća zajedno živjeti“ (Ps 133,1).

s. M. Jelena Jovanović