KAŠTEL KAMBELOVAC: Sestre Služavke Maloga Isusa splitske Provincije sv. Josipa proslavile su, u nedjelju 3. srpnja, 70. obljetnicu života i rada sestara u Kaštel Kambelovcu. Na slavlju je bila nazočna časna Majka s. Maria-Ana Kustura i njezina zamjenica s Irena Olujević, provincijalka s. Sandra Midenjak, sestre koje su radile i koje danas rade u Kaštel Kambelovcu, sestre iz okolnih kuća, gradonačelnik grada Kaštela gosp. Joška Berket s predstavnicima društvenog i kulturnog života grada Kaštela, te lijepi broj vjernika.
Slavlje je započelo u župnoj crkvi sv. Mihovila s početkom u 18 sati. Predstavljena je knjiga Služavke Maloga Isusa 7 desetljeća u Kaštel Kambelovcu 1941- 2011., koju je priredila s. Mirta Mara Lišnić, predstojnica samostana u Kaštel Kambelovcu, vjeroučiteljica i voditeljica crkvenog pjevanja u župi Kaštel Kambelovac.

Knjigu su predstavili dr. fra Špiro Marasović, konventualac, i mr. don Josip Periš, predstojnik Katehetskog ureda splitsko-makarske nadbiskupije i pastoralni suradnik u župi Kaštel Kambelovac. Kroz program je vodio i prikladnim tekstovima popratio župnik don Božo (Bobo) Delić. U programu je skladnim pjevanjem nastupio mješoviti župni zbor ˝Karmel˝ i dječji župni zbor "Karmelići" pod ravnanjem s. Mirte, te prigodnom recitacijom djeca iz dječjeg vrtića „Mali Isus“ koju su pripremale s.Martina Grmoja i s. Kristina Španjić. Prisutne je pozdravila i svoju čestitku uputila vrhovna glavarica Družbe s. Maria-Ana Kustura.

U predstavljanju knjige-monografije fra Špiro Marasović se osvrnuo na tekst evanđelja toga nedjeljnog dana o dobrom Samarijancu (Lk 10,25-37). Svatko od nas, pa tako i sestra Služavka Malog Isusa, skupa s pismoznancem se pita: "Učitelju, što mi je činiti, da život vječni baštinim?" i "... tko je moj bližnji? (Lk 10,29). Odgovor je dobro poznat: "Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim, i svoga bližnjega kao sebe samoga! (Lk 10,27)." U vrijeme nastajanja Družbe sestara Služavki Malog Isusa 24. listopada 1890. vrhbosanski nadbiskup dr. Josip Stadler, Božji čovjek, dao je konkretni odgovor na prilike svog vremena i okolnosti u kojima se našao. Životom i djelom ušao je u praktično evanđelje, i posvjedočio, a preko sestara i danas svjedoči istinitost Isusove poruke: ˝Što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće meni učiniste.˝(Mt, 25, 40). Pokojne i žive sestre u Kaštel Kambelovcu živjele su i žive za Boga i ljude. Život i služenje Isusu i bližnjima to je ono što je obilježilo i obilježava život i prisutnost sestara u Kaštel Kambelovcu kroz prošlih 70 godina i što ih nosi u svjetlu budućnost. Progovorio nam je fra Špiro o redovničkom životu kao Božjem čudu u svijetu. Zaželio je da se i danas u ovoj župi nađe mladih djevojaka, koje će poput svojih mještanki koje su se odazvale na Božji poziv u redovnički život, postaviti pitanje: ˝Učitelju što mi je činiti da život vječni baštinim˝ i spremna i otvorena srca čuti odgovor na pitanje ˝Tko je moj bližnji?˝, te ga živjeti u konkretnosti života.

Mr. don Josip Periš, na početku predstavljanja knjige-monografije istakao je čast i radost što može biti dionik ovog jubileja, jer je sa sestrama Služavkama Maloga Isusa neraskidivo vezan od 1980. godine kada je došao u sjemenište u Splitu sa 14 godina. ˝Kroz deset godina priprave na svećeništvo u sjemeništu i bogosloviji one su bile naše druge majke koje su nam kuhale, prale, peglale, čistile. One to čine i danas, tako da gotovo nema svećenika u našoj nadbiskupiji koji nije doživio ljubav, žrtvu i samoprijegor naših dragih sestara˝ posvjedočio je don Josip. Osvjedočio se kao predstojnik Katehetskog ureda da su tolike sestre vrijedne vjeroučiteljice u školi i tolike odgojiteljice u vjeri u predškolskim ustanovama, te je rekao: ˝doista mogu posvjedočiti da se radi o jednom velikom nizu svetih žena i poniznih redovnica s kojima imam milost raditi i surađivati. Zato u ovoj svečanoj prigodi želim biti glas svih naših svećenika i od srca zahvaliti sestrama Služavkama Malog Isusa za sve što su činile i čine u našoj Splitsko-makarskoj nadbiskupiji.˝

Don Josip je pojasnio da već sam naslov knjige sugerira da se radi o spomen knjizi - monografiji koja želi biti pisano svjedočanstvo protiv zaborava, ali isto tako koja nas podsjeća na današnju široku djelatnost i neumorni evanđeoski angažman Služavki Maloga Isusa u Kaštel Kambelovcu. Knjiga je, uz uvod i dodatak, podijeljena u devet manjih tematskih naslova. U njima se isprepliću povijest i sadašnjost samostana Služavki Maloga Isusa u Kaštel Kambelovcu, osobe i službe, fotozapisi i kratki životopisi, aktivnosti i angažman sestara, memoarski prilozi te pisana svjedočanstva župljana i osobito djece.

Knjiga započinje, kako i priliči, kratkim povijesnim presjekom od dolaska sestara u Kambelovac, od 30. lipnja 1941. godine pa sve do danas. Prve četiri redovnice: s. Amanda Vučemilo, s. Mauricija Vrnoga, s. Beata Siriščević i s. Emerita Šalković došle su 30. lipnja, ratne godine 1941., dolaze u Kaštel Kambelovac na poziv župnika don Kazimira Sinovčića i nastanjuju se u kući obitelji Marijana Ivančića te osnivaju samostan sv. Alojzija u Kaštel Kambelovcu, dozvolom vrhovne poglavarice s. Manete Lučić. U današnji samostan sv. Alojzija uselile su 1967. godine. Kroz ovih 70 godina u samostanu sv. Alojzija u Kaštel Kambelovcu živjele su i djelovale 53 časne sestre. Danas u ovom samostanu žive i rade: s. Mirta Lišnić, s. Katarina Mateljan, s. Martina Grmoja i s. Kristina Španjić. "U prvom dijelu knjige čitatelj će se uvjeriti kako je bio mukotrpan početak njihova života i djelovanja, kako su živjele u vrlo oskudnim uvjetima, preseljavale kao podstanarke od nemila do nedraga, po tuđim štalama i vlažnim potleušicama, nakon rata proganjane, a opet uvijek od dobrih župljana i po Božjoj providnosti zaštićene", istaknuo je don Josip.

U predstavljanju knjige don Josip je dalje rekao: "Nakon vrlo zanimljivog povijesnog presjeka slijedi popis s fotografijama i kratkim životopisom svake od sestara koje su djelovale ili djeluju u Kaštel Kambelovcu. Tu su navedene orguljašice i katehistice, odgojiteljice u vrtiću, krojačice i kuharice. Iza svake slike i kratkog životopisa krije se ono nevidljivo - neumorni rad, apostolat, duhovnost, žrtva, služenje i pomaganje. Nakon toga slijedi ono posebno po čemu su sestre u Kambelovcu poznate, a to je sviranje i animiranje liturgijskog pjevanja, katehizacija u župi i vjeronauk u školi, te vjerski odgoj u dječjem vrtiću. Ono po čemu je župa sv. Mihovila posebno poznata i čime se može dičiti svakako je župni mješoviti zbor ´Karmel´ kojeg već više desetljeća vode redovitim probama, sviranjem i dirigiranjem upravo sestre Služavke Maloga Isusa. ... Svakako mješoviti zbor ´Karmel´ spada među najkvalitetnije crkvene zborove na području Splitsko-makarske nadbiskupije. U knjizi se mogu pronaći imena i prezimena tolikih pokojnih i živućih kantača i članova zbora, kao i popis i fotografije današnjih članova zbora, koji svoja glazbena umijeća uz redovite probe i nastupe stavljaju u službu slavljenja Boga." Prepoznatljiv je i rad s dječjim zborom "Karmelići", te angažiranost i u redovitoj katehizaciji djece u župi, kao i u izvođenju nastave vjeronauka u školi.

Sestre su poučavale i djevojke u šivanju i krojenju. Ono što je posebno specifično od samih početaka djelovanja sestara u Kaštel Kambelovcu jest odgoj predškolske djece. Odmah po dolasku u Kambelovac, uz nemale napore i poteškoće, sestre otvaraju obdanište za tridesetak djece od treće do šeste godine. To nije bio samo sustav čuvanja djece nego prigoda za odgoj i formaciju, učenje lijepog ponašanja i priprema za školu. U toj neprekinutoj tradiciji čuvanja siromašne djece danas u Kaštel Kambelovcu pod vodstvom sestara djeluje registrirani katolički vjerski vrtić "Mali Isus". Današnje odgojiteljice s. Martina Grmoja i s. Kristina Španjić imaju svu potrebnu pedagošku i teološko-katehetsku spremu za provođenje predškolskog vjerskog odgoja. Njihov stručni pedagoški rad i vjerski odgoj, u intenzivnoj suradnji s roditeljima, osobito je vidljiv u prigodama blagdana sv. Nikole, na mjesnim maškarama, lutkarskim predstavama, zajedničkim izletima i u proslavi Majčina dana, posvjedočio je don Josip.

U sedmom poglavlju donesen je popis svih kambelovskih župnika, kapelana i pastoralnih suradnika kroz ovih sedam desetljeća. Tu je zatim i popis svećenika i sestara redovnica rodom iz Kambelovca koji su svatko na svoj način bili u kontaktu sa Služavkama Maloga Isusa. Doneseni su kraći memoarski prilozi samih sestara koje su nekada djelovale u ovom samostanu i župi. Svaka je od njih utkala sebe i svoje sposobnosti u ovu župu i mjesto noseći još i danas u srcu drage uspomene i lijepa iskustva sa svojim bivšim župljanima. Tu su zatim svjedočanstva današnjih župljana, počevši od razmišljanja današnjeg župnika don Bobe koji u sestrama vidi veliku pomoć u osobnom životu i bogate mogućnosti uzajamne suradnje u pastoralu. Lijepo je zatim pročitati osvrte i razmišljanja današnjih župljana što su im kroz ova desetljeća značile i danas znače Služavke Maloga Isusa. Jednostavno, ovu župu i mjesto teško bi bilo više zamisliti bez tihe i nenametljive prisutnosti časnih sestara.

Na poseban se način čitatelju doimlju pisani i likovni izričaji djece, puni neposrednosti i otvorenosti, topline i iskrene ljubavi prema časnim sestrama. A zar to nisu najljepši znakovi priznanja i zahvalnosti sestrama koje su u temelje svoga redovničkog poslanja već od samih početaka stavile brigu za djecu i njihov kršćanski odgoj, zaključio je don Josip Periš.

Pozorni čitatelj ove monografije lokalnog karaktera, osobito iz Kambelovca, naći će u njoj puno korisnih podataka, dragih imena i zanimljivih događaja. Ona je zabilježeni trag o duhovnom, pastoralnom, odgojnom i karitativnom životu i djelovanju Služavki Maloga Isusa ovdje u Kambelovcu.

Nakon predstavljanja knjige slavljeno je euharistijsko slavlje, koje je predvodio generalni vikar splitsko-makarski nadbiskupije mons. Ivan Ćubelić u koncelebraciji s župnikom don Božom Delićem i don Božom Renjićem, župnikom Kaštel Gomilice, fra Špirom Marasovićem, don Josipom Perišem, don Lukom Vrljičkom i fra Rokom Bedalovim, konventualcem. Prenio je pozdrave i čestitke splitsko-makarskog nadbiskupa mons. Marina Barišića. Slavlje je pjevanjem uzveličao župni mješoviti zbor ˝Karmel˝ pod ravnanjem s. Mirte. Misna čitanja čitale su s. Martina Grmoja i s. Kristina Španjić, pripjevni psalam je otpjevala s. Dulcelina Plavša, a molitvu vjernika čitale s. Jelena Marević i s. Ivana Radman. Generalni vikar don Ivan u propovijedi je istaknuo važnost uloge sestara u vrijeme kada su došle u Kaštel Kambelovac, kao i njihove uloge danas. Sestre su došle u Kaštel Kambelovac tiho, nenametljivo i s evanđeoskim žarom, ostale živjeti kršćanski prepoznatljivo, zračeći Kristovu ljubav, toplinu, milosrđe, predanost i blizinu, istaknuo je don Ivan. I danas su pozvane na kršćansku izgradnju ove župe molitvom, življenjem redovničkih zavjeta i evanđeoskim služenjem, po primjeru Isusa Krista. Poniznost, jednostavnost, malenost, krotkost, blagost, karakteristike su koje bi trebale resiti redovničku osobu, naglasio je don Ivan. Poniznost i blagost tkale su i prožimale 70. godišnji život i rad sestara u Kaštel Kambelovcu, i samo su na taj način u ovom mjestu i u ovoj župi davale i daju pečat Božje blizine koji ne propada, koji ostaje kroz sve bure i oluje, u zgodno i nezgodno vrijeme. Blagost i ljubav je jezik koji svi razumiju, kojeg i gluhi čuju, i slijepi prepoznaju, a osobito danas. Papa Benedikt XVI., na osobiti način u ovoj godini obitelji, napominje redovnicama da su poslane obitelji. Poziva ih da obitelji posvećuju, blagoslivljaju i hrabre, da s njima i za njih mole, da im mir i radost vraćaju. Sestre su svojim poslanjem nužno i tijesno povezane s obiteljima i njihovim svekolikim potrebama, od vrtića, škole, pouke u župi, rada s mladima i s obiteljima, sa starcima i bolesnicima. Don je Ivan je na kraju ohrabrio i pozvao sestre da i danas mogu i trebaju s Isusom činiti velike stvari, da budu žene Božjeg duha i da ga radosno svjedoče drugima oko sebe, i tako grade povjerenu im sadašnjost i budućnost.

Na kraju misnoga slavlja riječi zahvale i čestitke uputio je župnik don Bobo Delić, te rekao da je ovaj jubilej i svečanost sestara iz samostana sv. Alojzija u Kaštel Kambelovcu kao i svečanost župe Kaštel Kambelovac, te zahvalio predvoditelju misnog slavlja don Ivanu i svima koji su doprinijeli da se velika godišnjica ostvari i kao svetkovina i kao svečanost.

Nakon euharistijskog slavlja i radosnog susreta s Isusom slavlje se nastavilo oko pripremljenog stola u Marina Kaštela u Kaštel Gomilici, na morskoj obali, milovani tihim povjetarcem s mirisom mora i lijepim obiteljskim ugođajem. Za bogatstvo obiteljskog stola pobrinuo se svojom dobrotom i ljubavlju prema sestrama gradonačelnik gosp. Joško Berket. Na početku je mješoviti pjevački zbor pod palicom s. Mirte svečano i zanosno otpjevao Mnogaja ja ljeta. Župnik don Bobo je blagoslovio jelo i zajedništvo, a provincijalka s. Sandra Midenjak uputila pozdravnu riječ prisutnima. Za obiteljskim stolom raspjevani i vrsni pjevači mješovitog župnog zbora svojim milozvučnim glasom i radosnim duhom činili su stol ljubavi i zajedništva ugodnijim i bliskim. Na kraju je riječ zahvale uputila s. Mirta LIšnić, a svi prisutni na spomen ovog slavlja su dobili u platnenoj torbi prigodnu knjigu-monografiju s. Mirte, flašu kaštelanskog vina, s prigodnim privjeskom s likom medaljice Malog Isusa i tekstom Krunice u čast Malog Isusa. Dao Gospodin da ova 70. obljetnica sestrama bude izvor novog životnog poleta za radosni i Bogom bogati život služenja i ljubavi Bogu na slavu i bližnjima na dobro.

s. Maneta Mijoč