Putovima blaženog Miroslava Bulešića uz zagovor svetog Josipa Četvrtak, 2. 5. 2024.

Na prvi dan mjeseca svibnja, kad Crkva časti svetog Josipa Radnika, Zagrebačka provincija Družbe sestara Služavki Malog Isusa na čelu s provincijskom glavaricom s. M. Emanuelom Pečnik organizirala je hodočasničko-izletnički dan kako bi se sestre na ovaj neradni dan okrijepile u zajedništvu i osvježile svoje snage upoznavanjem vrijednih kulturnih i duhovnih sadržaja. Destinacija putovanja bila je Istra. Na putovanje se odazvalo tridesetak sestara, među njima i vrhovna glavarica Družbe s. Marija Banić te s. M. Mirjam Dedić, članica vrhovne uprave.

Sestre su se okupile iz mnogih zajednica iz Zagreba, Samobora i Kloštra Podravskog. Sudjelovale su i sestre novakinje s magistrom te kandidatice. Na izlet smo krenuli autobusom u ranim jutarnjim satima iz provincijskog samostana „Antunovac“. Dan je započeo molitvom te su molitvu časoslova kroz čitav dan animirale sestre novakinje. Prvo mjesto koje smo posjetili po dolasku u Istru bilo je Lanišće. Ondje nas je
dočekala gđa Marija Žmak koja nam je opisala povijesna zbivanja u župi sv. Kancija koja su vezana uz mučeničku smrt blaženog Miroslava Bulešića, kojeg smo ovim hodočašćem željele upoznati i počastiti. Blaženik je u župi u Lanišću sudjelovao u dodjeljivanju sakramenta krizme što je bilo izravan povod njegovoj smrti. On je služio kao mladi istarski svećenik u vremenu tijekom i nakon Drugog svjetskog rata, poznatom po izljevima nacionalne i ideološke mržnje koja je nasilno skončala mnoge živote, ali i osvijetlila lik mnogih heroja vjere i ljubavi. Bulešić se u svojem kratkom životu (1920. – 1947.) predao Kristu i kao
kršćanin i kao svećenik te je njegov primjer posato dragocijeni dar hrvatskom narodu i Crkvi.
Dana 24. kolovoza 1947. godine kad je podnio mučeništvo pomagao je biskupu Ukmaru te su krizmu u dogovoru sa župljanima premjestili sat vremena ranije znajući da ih partizanske skupine pod svaku cijenu žele omesti u sakramentalnim obredima kojima jačaju vjeru i identitet katolika u Istri. Uz mnoge prepreke, sveta potvrda je uspješno dodjeljena, ali ne bez posljedica. Milicija je nakon krizme došla u župni stan ispitati svećenike o nemirima koji su se dogodili oko crkve, no pritom su u župni stan pušteni partizani nasilnog raspoloženja, opremljeni hladnim oružjem. Biskupa su pretukli i ostavili da umre (no ipak je preživio), a Miroslavu Bulešiću je mještanin pod životnom ucjenom nožem oduzeo život. Posljednje riječi Blaženika bile su: „Isuse, primi dušu moju.“
Razgledale smo crkvu i spomendom u kojem se događaj zbio te se pomolile na mjestu kraj crkve gdje je izlivena krv blaženog Miroslava. Potom smo se uputile u Svetivinčenat, Miroslavovu rodnu župu. Ondje nas je dočekao župnik, vlč. Darko Zgrabljić, koji nam je na duhovit i pristupačan način detaljnije opisao povijesne okolnosti Blaženikova života i smrti te plodove koje je njegov zagovor donio i donosi cijelom istarskom kraju. U Svetivinčenatu u oltaru se nalaze Bulešićeve kosti, a iza oltara tragovi krvi te reverenda u koju je tada nosio.
Obilazeći oko oltara poljubile smo Blaženikovu relikviju u znak zahvalnosti i štovanja, a župnik nas je obradovao darujući svakoj od nas Duhovni dnevnik blaženog Miroslava Bulešića.
Sljedeća postaja našeg putovanja bio je grad Vodnjan. U Vodnjanu smo se okupile u crkvi svetog Blaža, primile pozdrave župnika vlč. Damira Štifanića te slušale župnu suradnicu koja nam je govorila o blagu sačuvanih relikvija koje se nalaze u crkvi. Naime, kako se Istra u prošlosti djelomično nalazila pod upravom Venecije, dogodilo se da su se upravo u Vodnjan sklonila neraspadnuta tijela i dijelovi tijela koji svjedoče o nadnaravnoj prisutnosti u Crkvi. Bilo je to zato što je francuska vlast koja je pod Napoleonom zavladala krajevima Venecije, pod utjecajem protucrkvene revolucije, uništavala i spriječavala štovanje relikvija koje nisu znanstveno objašnjive. Tako je Vodnjan postao zbirka relikvija, relikvijara te čudesno očuvanih tijela iz davnih vremena, koja su nas zapanjila svojim izgledom i pričama koje smo o svakom od njih čuli. U Vodnjanu se čuva vjerna kopija Torinskog platna i časti kao relikvija trećeg reda jer je dokazano da je bila u izravnom dodiru s Torinskim platnom.
Naša istarska pustolovina nastavila se u Svetom Petru u Šumi, malom mjestu u srcu Istre, iz čije župe dolazi najmlađa članica naše Družbe, kandidatica Natali Mesarić. Svetu misu u crkvi svetog Petra i Pavla predslavio je član pavlinske zajednice fra Mate Kolak. U homiliji je naglasio kako je potrebno da se predamo Bogu da očisti naše darove po kojima donosimo plodove za Kraljevstvo nebesko te da se ustrajno odričemo udobnosti i prosječnosti i oblikujemo „vinogradarskim škarama“, koje su zapravo Božja riječ (Iv 15, 1 – 8). Fra Mate Kolak nakon svete mise govorio o bogatoj i neobičnoj povijesti samostana i crkve te o slici Crne Gospe (kopija orginala koji potječe iz Jasne Gore, Poljska). Majka Božja u ovoj crkvi se štuje na osobit način kao zaštitnica života, obitelji i nerođene djece, a u župi svetog Petra i Pavla započeo je pokret za zaštitu nerođenog života i odatle se proširio po cijeloj Hrvatskoj.
Nakon što smo razgledale crkvu i klaustar pavlinskog samostana zadržale smo se u blagovanju i zajedništvu. Ovo hodočašće nas je intelektualno i duhovno obogatilo te smo se vratile kući zahvalne Bogu, zagovoru svetog Josipa i primjeru mučenika Miroslava Bulešića.


Bilo je lijepo biti dio sestarskog druženja i stvaranja novih uspomena. Ovim izletom također je završila novicijatska praksa novakinja Zagrebačke provincije, s. M. Darije Filipančić i s. M. Josipe Katanec-Makaj te su se vratile u Kuću novicijata nastaviti svoju pripremu za polaganje prvih redovničkih zavjeta.

s. M. Tabita Kovačević, novakinja

 

Galerija slika:

  Vijesti - Sve