Kao poticaj za Stadlerov dan, 8. ožujka 2018., donosimo izdvojene zahvalne riječi upućene nadbiskupu Josipu Stadleru prigodom proslave 25. obljetnice osnutka Travničkog sjemeništa. (Travnik, 1. i 2. listopada 1907.) što ih je uputio njegov kanonik dr. Ivan Evanđelist Šarić.

„Grati estote – Zahvalni budite“

Braćo, odazovimo se pozivu Apostolovu: Grati estote! Zahvalni budimo! „Ništa nije Bogu draže, nego kad je tko zahvalan,“ veli sv. Ivan Zlatousti. (Hom. 19.in.ep. ad Eph.n.2). Imamo danas pred sobom čovjeka, kojemu iza Boga treba da budemo najviše zahvalni. Toga čovjeka ide hvala i slava samoga Duha svetog. Blažen taj čovjek! … Blažen čovjek, koji je nađen bez ljage, i koji ne ode za zlatom, niti se pouzda u novac i blago. Tko je taj, i hvalit ćemo ga i slavit ćemo ga i veličat ćemo ga danas i uvijek, jer je učinio čudesa u životu svome.

Bio je mladić u Zagrebu: kao biser, kao ljiljan, suho zlato među svojim drugovima. Svi su ga štovali i voljeli. I poslaše ga u vječni grad Rim. Gledao ga tamo jedan prijatelj i vidio uvijek mladog Stadlera najčednijeg, najljubaznijeg, puna duha i istine i ljubavi. I u Rimu ga njegovi stariji zavoljeli. Vrati se u domovinu, i naskoro mu se dala kao ponajboljemu važna stolica na Zagrebačkom sveučilištu. I u toj visokoj službi uvijek je nađen (sine macula) bez igdje ikakve ljage. Njegova je nauka bila uvijek po duhu sv. Crkve, s kojom osjeća sentit cum Eclesia.

I taj mladi čovjek, od umnog rada i napora već umoran i satrven, mora i da dušom svojom odahne. I jedne godine, bilo je to 1870., putuje on sa dobrim pokojnim Hoeppergerom, superiorom naših sestara milosrdnih sestara, putuje još u turski onaj vakat u Bosnu i Hercegovinu: uvodi u Bosnu i Hercegovinu naše hrvatske sestre milosrdnice. Preko Mostara dolazi u Sarajevo, iz Sarajeva stiže i u naš amo Travnik. Od tog vremena nosi on Bosnu u svom srcu. Prije nas je zavolio, nego što smo i znali za njega.  I tko bi rekao da će za deset godina postati taj mladi svećenik Bosni i Hercegovini metropolit i natpastir!

Providnosti, hvala, što si nam ga dala! … Ne ode za zlatom, niti se pouzda u novac i u to blago. Rasipao je svoj novac među našu siromaš. Sve što ima razda; otire suzu sirotinjsku. Pred njegovim stanom naiđem jedanput na čovjeka siromaška; nije vidim naše vjere, i upitam ga: koga čeka? „čekam, dragi, majku siromašku “ a bilo je već vrijeme, da naš Nadbiskup iziđe van na svoju kratku večernju šetnju. Daj sve od sebe, njemu ne ostaje ništa. Često mora da koju krunu uzajmi od svoga tajnika, samo da ne odbije sirotu. A ipak: „fecit mirabilia in vita sua,“ učinio je prava čudesa u životu svome. Pouzdao se u Boga, u čijim je rukama i bogatstvo … (Prov. 8. 18).

Učinio je doista čudesa u to 25 godina, što nam je natpastirom. Podigao je ove krasne zavode u Travniku, pa onako veličanstvenu bogosloviju u Sarajevu, pa sarajevsku prvostolnu crkvu Presvetog srca Isusova, koja te svojom milinom i ljepotom privlači k sebi, i kad si vidio ponajljepše crkve u kršćanskom svijetu.  Sagradio je u Sarajevu i lijepu ubožnicu, neka i sirotinja imadne u životu makar malo veselja i cvijeća. A uz to šta je učinio svojoj nadbiskupiji: učinio je, što drugdje bogata stoljeća i stoljeća čine, učinio je čudesa jednako još misli na čudesa. I stoga mu je sva kolika nadbiskupija vrhbosanska o njegovoj lani nadbiskupijskoj dvadesetpetogodišnjici najoduševljenije klicala: „Erit illi gloria aeterna“ (Ecclus, 31. 10), slava mu u sva vremena! … Njegova su dobra ustaljena u Gospodinu, imaju temelj svoj i stalnost svoju u vječnome Bogu. …

Natpastiru naš, pripovijedat će milostivu ruku Tvoju Crkva vasiona; Ti ćeš biti pjesma i pripovijetka naša. Jest, određeno je tako … (heb 9, 27), određeno je čovjeku jedanput da umre; i tebe će jedanput primiti u se hladni grob. Tada, kad Te više ne bude među nama, mi ćemo dolaziti na Tvoj grob i obuzimati ga i noktima kopati po Tvom grobu, tražit ćemo duh Tvoj, srce Tvoje, ideje Tvoje, oduševljenje Tvoje, besjedu, oko, milu ruku očinsku Tvoju. Za sve to, nadpastiru dobri naš, za sve, što ti je Bog dao, i za nas sve,  što nam Te je Bog dao, pristupi danas k oltaru Božjem i reci za se i za nas s kraljem Davidom: … žrtvovat ću žrtvu zahvalnicu.“

(Preuzeto: Vrhbosna,  God. 1907., .Br. 19 i 20., Str. 315-316)

Pouka

Djelo milosrđa:

Poput sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera, nastojmo i mi u svom životu biti otvoreni za Božja djela, ispuniti volju Božju, i imati otvoreno srce za siromašne, bolesne i osamljene.

Molitvena nakana:

Molimo zagovor sluge Božjega Josipa Stadlera  za papu Franju, za sve pastire Crkve, za misionare, svećenike, redovnike, redovnice i sve vjernike laike da budu vjerni svom pozivu i da u svemu ispune ono što Bog od njih očekuje na ovozemaljskom putovanju.

Slugo Božji Josipe Stadleru, hvala ti što si nam ostavio primjer svetoga života. Moli za nas i zagovaraj nas u nebu pred licem Oca nebeskoga.

Priredila: s. Ana Marija Kesten