Stadlerovo u katedrali u lipnju 2020.
Utorak, 9. 6. 2020.
U ponedjeljak, 8. lipnja 2020. obilježen je dan spomena na slugu Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera u sarajevskoj prvostolnici uz sudjelovanje vjernika sarajevskih župa, bogoslova Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, sestara Služavki Maloga Isusa iz Sarajeva i djece iz Stadlerovog dječjeg Egipta (SDE). Euharistijskom slavlju prethodila je molitvena priprava koju su animirale sestre i djeca iz SDE, moleći Radosna otajstva Gospine krunice, uz poticajne misli nadbiskupa Stadlera o Presvetom Trojstvu.
U ponedjeljak, 8. lipnja 2020. obilježen je dan spomena na slugu Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera u sarajevskoj prvostolnici uz sudjelovanje vjernika sarajevskih župa, bogoslova Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, sestara Služavki Maloga Isusa iz Sarajeva i djece iz Stadlerovog dječjeg Egipta (SDE). Euharistijskom slavlju prethodila je molitvena priprava koju su animirale sestre i djeca iz SDE, moleći Radosna otajstva Gospine krunice, uz poticajne misli nadbiskupa Stadlera o Presvetom Trojstvu.
Euharistijsko slavlje predvodio je vlč. Mato Majić, katedralni župnik, uz koncelebraciju don Milenka Krešića, duhovnika Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu, te asistenciju bogoslova. Uvodeći u Misno slavlje, župnik Majić je podsjetio na nakanu Svete mise, za proglašenje blaženim sluge Božjega Josipa Stadlera i nakanu sestara Služavki Malog Isusa. Misna čitanja pod Svetom misom, kao i liturgijsko pjevanje animirale su sestre, djeca iz SDE, a molitvu vjernika pročitao je bogoslov VBS-a.
Župnik Majić započeo je svoju propovijed primjerom jednog svećenika, koji je bio premješten na jednu siromašniju župu, te ukazao nazočnima, kako je nekako svima blisko i poznato, kada dobijemo neki zadatak koji nam nikako ne paše, onda se u nama nešto buni, nešto što bismo rado zatomili, da budemo fini. No župnik Majić je naglasio da, ne treba preoštro osuđivati ni sebe ni druge. Svatko ima pravo na svoje prigovore, primjedbe i strahove.
Zatim je župnik dalje u propovijedi pokazao na primjeru proroka Ilije, koji je pozvan i poslan da bude prorok narodu, da ga vodi, poučava i čuva, a onda iznenada primio zapovijed od Boga da se povuče od ljudi, i to nigdje drugdje nego pravo u pustinju. Bog mu zauzvrat obećava da će se brinuti o njemu. Nema sumnje, ovo je posebna avantura s Bogom, a kada se upustiš u takvu avanturu onda moraš računati s tim da će biti i zgodno i nezgodno, zaključio je župnik Majić i dodao još vrlo važnih napomena. „Kada je riječ o pozivu, onda se sve nosi sa sobom, a Bog je onaj koji uz našu spremnost da se odazovemo preuzima brigu za nas. To će reći Bog je s nama na svim putevima našim i zato na Božju zapovijed bez prigovora potrebno je ići kamo nas Bog šalje.“ Župnik Majiće sažeo je sve ove misli u četiri vrlo jednostavne riječi: povjerenje, poniznost, poslušnost, predanost, te pozvao nazočne, da svoje pouzdanje stave u Božje ruke. I završavajući propovijed, poput sluge Božjeg Josipa Stadlera, koji je pisao sestrama svoje Družbe: „Mali Isus neće da budete žalosne, nego hoće da mu veselim srcem služite“, župnik Majić potaknuo je sve nazočne da radosno služe Bogu, svako u svom zvanju i poslanju.
Nakon popričesne molitve svi su se okupili oko groba sluge Božjega Stadlera u dnu katedrale te, pod vodstvom vlč. Mate, izmolili molitvu na nakanu proglašenja blaženim nadbiskupa Stadlera.
s. Manda P.