U samostanu sv. Ane 23. i 24. veljače 2017. održan je susret sestara juniorki Provincije sv. Josipa pod vodstvom magistre, s. M. Marine Mužinić.  

Za ovaj susret s. M. Milana Žegarac i ja, s. M. Antonia pripremile smo svoja razmišljanja na zadane teme koja smo izložili na samom početku prvog dana i o kojima smo onda zajednički ragovarali i prokomentirali ih.

Prvo razmatranje izlagala je s. M. Milana Žegarac s temom ''Služavka traži, prihvaća i vrši volju Božju''.  Istaknula je kako život svake služavke treba biti kao život Isusa Krista, da se u  svoj svojoj težini i gorčini ostvari kroz služenje u ljubavi Bogu i bližnjemu umirući sebi. Dalje, traženje volje Božje je čekanje u predanju i izbjegavanje naše kontrole. Slamajući svoje srce uspijevamo prihvatiti volju Božju i slijedom toga uspijevamo na vedriji način promatrati križ što u nama budi radost poniznog služenja Bogu i bližnjima. Svoje razmatranje zaključila je citatom Johna Donnea:

„Skrši mi srce troosobni Bože

K sebi me uzmi, zatoči me, jer ja,

Ako ne zarobiš me nikada slobodan neću biti

Nikada krepostan, ako ne ugrabiš me“

''Autentična redovnica, Služavka Malog Isusa'' bila je tema mog razmatranja. Autentičnost sam poistovjetila s Istinom koja od nas traži sve. Krist ne traži od nas stav pasivnog promatrača, već želi da ga nasljedujemo, autentično, da budemo aktivni igrači što traži veliku žrtvu. Dalje sam istaknula važnost u odabiru životnih glagola ''imati'' i ''biti''. Opasnost prianjanja i življenja glagola ''imati''- imati i nagomilavati, te zapostavljanje i teškoću življenja glagola ''biti'' – biti čovjek, biti kršćanin katolik, biti redovnica. Ne dopustiti da se  ispred biti gura imati; ispred davati – uzimati; ispred poniznosti – oholost i ljubomora. Prigrliti biti malen u Kristu iz ljubavi  za drugog darovat se i živjeti. Ako to jesam, ako sam prihvatila Božji poziv-Njegov dar, znači da sam na putu ''biti Kristova''.

Nakon razgovora i komentara na zadane teme s. M. Marina Mužinić je nastavila i proširila temu ''Autentična Služavka Maloga Isusa“ na cijeli susret. U svom izlaganju istaknula nam je da je autentičnost usko povezana s identitetom, biti ono što jesmo, bez maski,  što je ključno da bi bile sretne, radosne i ostvarene. Autentičnost služavke je u poniznom življenju u istini, opasana je istinom koja je Isus Krist. Biti opasana istinom znači da redovnica, Služavka ima stav spremnosti za promjenu, pokret, duhovni hod i rast, za promjenu same sebe jer Istina nas uvijek nadilazi i zato je taj stalni put i rast potreban. Svoju autentičnost Služavke Maloga Isusa možemo preispitati postavimo li si pitanja: jesam li uistinu sluškinja, služavka, služim li kao Isus i  služim li Maloga Isusa u drugima…?  Za odgovor na ova pitanja potrebna je, uz svakodnevni ispit savjesti, povremena osama i sabranost u kojoj dolazim u sklad s putom i životom Isusa Krista.

U zajedništvu sa sestrama izmolile smo srednji čas. Zatim je slijedio ručak poslije kojeg smo krenule u svetiše sv. Leopolda Mandića u Zakučac gdje smo provele neko vrijeme u molitvi i pjesmi. Prije povratka odvojile smo vrijeme za razbibrižno druženje i šetnju, a odredište je  bilo Omiš. Ostatak dana, kao i početak sljedećeg provele smo slijedeći dnevni red sa sestrama u zajednici.

Drugog dana susreta nastavile smo razmišljati o autentičnosti u našem pozivu osvrćući se na molitvu, služenje i ljubav, te na poseban način na zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti gdje smo bile vođene riječima utemeljitelja Josipa Stadlera. On nas poziva da nastojimo oko savršenstva u siromaštvu tako da iz srca otklonimo sklonost na posjedovanje te da ono ni uz što ne prione. U zavjetu čistoće nas poziva da više gledamo da omilimo dobrotom srca nego li odjećom, da sve bude prema svetosti našeg zvanja. Zavjet poslušnosti Utemeljitelj smatra najuzvišenijim, tako hoće da služavka sluša voljom i razumom, brzo i bez prigovora, veselo i u priprostosti srca. Uz misli Utemeljitelja magistra nam je iznijela niz misli kojima možemo ispitati autentičnost življenja za svaki od naših zavjeta.  U nastavku, čitajući i razglabajući o nekim tekstovima sv.Majke Terezije na istu temu završile smo prijepodnevni dio susreta. Po ručku s magistrom smo imale pojedinačni susret s čime je ovaj susret završen.

Svojim zajednicama i dužnostima vraćamo se osluškujući Utemeljiteljeve riječi koje nas u vjeri i nadi potiču za daljnji konstantni trud u autentičnoj dosljednosti Kristu.

s. M. Antonia Čobanov