SARAJEVO: Dan 30. travnja 2008. ostat će zlatnim slovima ubilježen u povijest Vrhbosanske nadbiskupije i naše Družbe. Od rane mladosti taj dan mi je posebno drag, jer to je dan mučeničke pogibije hrvatskih velikana grofa Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u Bečkom Novom Mjestu. Od sada će mi biti još draži, svetiji... U jutarnjim satima nas nekoliko sestara, a s nama i PMI – naši dobročinitelji gosp. Šime i gđa. Marija Petrović, te prof. dr. Agneza Szabo, krenuli smo put Sarajeva, grada Družbinog rođenja. Radost i molitva hvale i zahvale u srcima bili su glavni kapital koji smo nosili u naš matični grad.

U popodnevnim satima toga jedinstvenog dana, zajedno sa svim biskupima BKBiH na čelu s uzoritim kardinalom Vinkom Puljićem, nadbiskupom i metropolitom vrhbosanskim, a kojima se pridružio i mons. Želimir Puljić, biskup dubrovački, veliki broj naših sestara iz cijele Družbe, predvođenih časnom Majkom, s. Maria – Anom Kusturom i trima našim Provincijalkama, prisustvovao je svečanoj sjednici zatvaranja diecezanskog procesa kauze sluge Božjega Josipa Stadlera, prvog vrhbosanskog nadbiskupa, našeg oca Utemeljitelja.

Uz kardinala Vinka Puljića, na sjednici su sudjelovali članovi Dijecezanskog sudišta u sastavu: dr. Ivo Balukčić - sudac delegat, dr. Tomo Vukšić-promicatelj pravde, naša s. Anemarie Radan - bilježnik, te prof. dr. Pavo Jurišić - postulator kauze. Gledati i pri tom si posviješćivati veličinu i značenje događaja, obuzeo me iznimni osjećaj divljenja pred svetački ostvarenim životom našega Osnivača i duboke zahvalnosti Bogu koji zna vrijeme i čas u koji će ispod vela stoljetne šutnje razotkriti svetost svoga sluge. Nakon sjednice svečano zahvalno euharistijsko slavlje u sarajevskoj katedrali koje je predvodio kardinal Puljić, a uz veći broj svećenika, pridružio se i msgr. Alessandro d'Erico, apostolski nuncij u BiH, bilo je iznimna prigoda za slavljenje i zahvaljivanje Bogu. Posebno je bilo dirljivo kada su uzoriti kardinal i svi koncelebranti, sestre i sav prisutni puk na grobu sluge Božjega zajednički molili.

Vraćajući se u Zagreb kasno u noći, prebirali smo doživljaje, pokušali ih međusobno izmjeniti, ali teško je išlo... Dubina doživljenog ovaj puta bila je uistinu teško izreciva.