Uskrsna poruka sestrama
Ponedjeljak, 17. 4. 2017.
Drage sestre!
Upravo sam se vratila iz crkve svetih Ćirila i Metoda pri našoj Bogosloviji. Svetom misom smo slavili Blagovijest. Pomilovala sam moći Svetoga križa što ih je Utemeljitelj donio i postavio pri ulazu u Crkvu, a onda sam molila kod oltara gdje je Presveti sakrament. Odjednom sam ugledala lijepi reljef Jaganjca i učas pomislila: ovu sliku poslat ću sestrama uz uskrsnu čestitku, jer je zacijelo isti prizor gledao naš otac Utemeljitelj, a vjerujem i sestre koje su godinama služile svećenicima i bogoslovima u ovoj odgojnoj ustanovi.
Drage sestre!
Upravo sam se vratila iz crkve svetih Ćirila i Metoda pri našoj Bogosloviji. Svetom misom smo slavili Blagovijest. Pomilovala sam moći Svetoga križa što ih je Utemeljitelj donio i postavio pri ulazu u Crkvu, a onda sam molila kod oltara gdje je Presveti sakrament. Odjednom sam ugledala lijepi reljef Jaganjca i učas pomislila: ovu sliku poslat ću sestrama uz uskrsnu čestitku, jer je zacijelo isti prizor gledao naš otac Utemeljitelj, a vjerujem i sestre koje su godinama služile svećenicima i bogoslovima u ovoj odgojnoj ustanovi.
Sjećam se kako sam u vremenu redovničkog pripravništva, bila poslana u zajednicu Svete male Terezije u Mrkopalj gdje su sestre po narudžbi izrađivale slatkiše za posebno svečane dane u obiteljima. Majke su dolazile sestrama i naručivale razne oblike kolača za još različitije obiteljske svečanosti. Sestrama bi donijele materijal, ponekad i obilatije nego što bi za kolač bilo potrebno. Ispričale bi što slave i kakvu tortu za slavlje žele. Često sam vidjela kako su sestre Ema i Vijaneja, dok bi mijesile pripravke, izgovarale molitve za one koji će uživati hraneći se tim domišljato izrađenim poslasticama.
Posebno mi je ostalo u sjećanju vrijeme pred Uskrs. Sestre bi po cijele dane pripremale uskrsne janjce. Redale bi ih jedno do drugoga na drveni stol. Napravile bi stado janjaca. Nakon što bi cijela kuća mirisala svježim biskvitnim janjcima odijevale su ih u slatki snijeg. Na kraju bi svako janje dobilo zastavicu sa crvenim križem i cvjetnu ogrlicu. Smjela sam i usuđivala se pomagati sestrama. Pozorno sam prala kalupe različitih veličina istražujući kako su načinjeni. Uživala sam kad bi mi kazale da napravim zastavice, ružice, da janjce odjenem u bijelo ruho ili postavim na pripremljeni podložak. I sada bez imalo zadrške znam koliko su te skromne svete sestre bile apostoli Uskrsnuća. Voljele su one kao i zaštitnica zajednice sveta mala Terezija Maloga Isusa. U tom besprijekornu darivanju samih sebe svjedočile su o vrijednosti žrtve. Simbol janjeta u mojim mislima danas budi beskrajno otajstvo života i odaje teološku podlogu. Ipak, želim čestitati dragi i sveti Uskrs ovim plemenitim sjećanjem iz vremena mojih prvih koraka na redovničkom putu, kada nismo znali za digitalni i elektronički prijenos informacija.
Ovo su sjećanja koja nukaju na molitvu za milost nade da u životima mladih osoba našega doba i prostora bude mjesta i vremena za doživljaj uskrsne ljepote i u prirodi koja se obnavlja (janjci, pilići, cvijeće, novi izdanci) u obiteljima koje se okupljaju kako bi zajedno slavile, u molitvenom klicanju radi pobjede života nad zlom i smrću. Svi divni simboli Uskrsa trebaju nam da nas uvedu u otajstvo života, nosivo otajstvo koje se neprestano prikazuje za spasenje svake duše i cijeloga svijeta. Koliko nam samo snage biva darovano kada svećenik, držeći u ruci česticu Kruha, posvjedoči Istinu kao nekoć sveti Ivan: Evo Jaganjca Božjega evo onoga koji oduzima grijehe svijeta.
Ovu spasonosnu istinu, hvala Bogu, imamo priliku svaki dan čuti, vidjeti, okusiti, od nje živjeti. To iskustvo nas oblikuje da slično našim sestrama, koje već odavno gledaju Jaganjca licem u lice, možemo molitvom i blagoslovom biti prisutne u svečanim, a i teškim trenutcima brojnih obitelji gdje god da služimo Jaganjcu koji se do kraja, do smrti na križu, darovao i daruje za spasenje svijeta.
Naša se provincijska zajednica ove godine u ozračju korizme i svetoga Uskrsa priprema na slavlje provincijskoga Kapitula. Preporučamo se u molitve za nas da budemo poslušne Duhu Svetomu i da prepoznamo Isusovo lice kako i kada god da dođe do naših života, da mu se suobličimo i da poput učenika posvjedočimo da je on Jaganjac, naš istinski Put, Istina i Život.
Svima vama, drage sestre, sestre novakinje i pripravnice, te članovima Društva Prijatelji Maloga Isusa, svima s kojima surađujete u poslanju i kojima ste poslane služiti srcem upućujem ovu čestitku za Uskrs, a željama i pozdravima se pridružuju moje sestre suradnice u upravi: sestra Anđa, sestra Genoveva, sestra Kristina, sestra Ljilja i sestra Bertila. Vaša po Božanskom Djetetu Isusu
sestra M. Admirata Lučić
provincijska glavarica
