Znanstveni simpozij o životu i radu splitsko-makarskog nadbiskupa Frane Franića Četvrtak, 29. 11. 2012.

U prigodi 100. obljetnice rođenja splitsko-makarskoga nadbiskupa Frane Franića Splitsko-makarska nadbiskupija, KBF u Splitu i Grad Kaštela priredili su znanstveni simpozij o njegovu životu i radu. Simpozij se održavao od 29. studenoga do 2. prosinca u Splitu i u Kaštelima. Započeo je u četvrtak 29. prosinca u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu, a nazočili su brojni javni i kulturni djelatnici, predstavnici crkvene i društvene vlasti, među njima splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, dubrovački biskup Mate Uzinić, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman, splitsko-dalmatinski župan Ante Sanader, kaštelanski gradonačelnik Joško Berket i prorektorica splitskoga Sveučilišta prof. dr. Branka Ramljak, profesori Katoličkog bogoslovnog fakulteta, svećenici i bogoslovi, te nekoliko naših sestara. 


U uvodnom pozdravu nadbiskup Barišić istaknuo je da je sto godina rođenja nadbiskupa Franića dovoljan razlog za organiziranje znanstvenog simpozija o njemu, ali i da postoji važniji razlog a to je "Godina vjere koja zahtjeva od nas da osvijetlimo svjedoke vjere u našoj sredini. Jedan od tih svjedoka je zasigurno nadbiskup Franić". Nadbiskup je istaknuo kako se život nadbiskupa Franića može promatrati kroz tri faze: od pomoćnog biskupa do Koncila, od Koncila do umirovljenja te od umirovljenja do kraja života, te kako je svakoj etapi ostavio je svjedočenje vrijedno poštovanja.

Potom su uslijedila izlaganja. Dr. sc. Drago Šimundža, dugogodišnji bliski Franićev suradnik, prikazao je životni put i crkveni duh Frane Franića (1912.-2007.). Naglasio je njegov dugogodišnji svećenički (70), biskupski (56) i profesorski staž (38), istaknuvši da je bio najduži biskup u povijesti u kronologiji salonitanskih i splitskih biskupa. Dr. sc. Miroslav Akmadža održao je predavanje na temu "Djelovanje Frane Franića u svjetlu crkveno-državnih odnosa 1945.-1980." O odnosima nadbiskupa prema svećeničkim udruženjima govorio je dr. sc. Josip Dukić. Prikazao je povijest nastanka svećeničkih udruženja čije je osnivanje poticala komunistička partija s ciljem da na neki način razjedini Katoličku crkvu u Hrvatskoj. Dr. sc. Vicko Kapitanović održao je predavanje na temu „Crkvene i društvene okolnosti u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji kroz XX. stoljeće". Dr. sc. Mile Vidović, dugogodišnji Franićev generalni vikar, govorio je o putu do uspostave Splitske metropolije.  Iz izlaganja ističemo zaključak dr. Vidovića: „S toga tvrdim da je za uspostavu Splitske metropolije najzaslužniji prvi splitsko-makarski nadbiskup i metropolit dr. Frane Franić. Splitska metropolija je njegovo djelo što dokumenti nepobitno potvrđuju".

Time je završen program prvoga dana simpozija

Drugoga dana znanstvenoga simpozija, u petak 30. studenoga, u dvorani splitske bogoslovije održano je osam predavanja. I ovog dana na simpoziju je sudjelovala naša provincijalka s. Sandra Midenjak s nekoliko naših sestara iz samostana sv. Ane, sa Bačvica i Solina. Program je započeo predavanjem prof. dr. sc. Nediljka Ante Ančića o temi „Sudjelovanje biskupa Franića na Drugom vatikanskom saboru". Iznio je u detalje Franićeva sudjelovanja, kako u pripravnim radovima samoga Koncila tako i u samom Koncilu, gdje je djelovao unutar doktrinarne komisije. Franić je ukupno imao 70-ak intervenata, bilo usmenih bilo pisanih, a većina ih se odnosila na Crkvu. Govorio je i o pitanjima biskupa, prezbitera, uloge BDM, redovnika, laika, ateizma. Fra Nikola Mate Roščić govorio je o temi „Dijaloška otvorenost u duhu II. vatikanskog sabora". Prof. dr. sc. Ante Mateljan govorio je o Frani Franiću i saborskoj viziji obnove Crkve kroz časopis ˝Crkva u svijetu˝. U izlaganju je predstavio sam časopis "Crkva u svijetu" kao plod želje nadbiskupa Franića da obnovi vlastitu biskupiju prema smjernicama koje je donio Koncil, a ta obnova je obuhvaćala nekoliko razina: duhovnu, doktrinarnu i strukturalnu. Franićeva praktična vizija obnove Crkve počiva na tri temelja: kršćanskom komunitarizmu, Crkvi siromaha i suradnji u Crkvi. Osobito je istaknuo nadbiskupovo zalaganje za Crkvu siromaha što je imalo odjeka i u međunarodnim teološkim krugovima. Izlaganje je završio riječima da je u svom osobnom životu dosljedno provodio ono što je naučavao. Prof. dr. sc. Ante Vučković, govoreći o obilježjima jezika u nadbiskupovim porukama i poslanicama, progovorio je o tekstovima (propovijedima, poslanicama, čestitkama) koji su sabrani u Franićevoj knjizi "Bit ćete mi svjedoci" (CuS, 1996.). Prof. dr. sc. Jadranka Garmaz izlagala je o temi „Katehetske inicijative nadbiskupa Frane Franića u duhu postkoncilske obnove". Navela je da je nadbiskup Franić provodio koncilske smjernice i na području kateheze i religijske pedagogije te da je u tomu bio jedan od prvih u Jugoslaviji. Tako je organizirao brojne katehetske susrete, utemeljio je Teološki institut za kulturu laika. Prof. dr. sc. Ivan Tadić održao je predavanje na temu "Filozofijska misao u nastavi i nekim tekstovima nadbiskupa dr. Frane Franića". Prikazao je Franićevu filozofijsku misao u njegovoj knjizi "Povijest filozofije" (CuS, 2001.). Prof. dr. sc. Ivan Kešina govorio je o kršćanskom etosu u spisma Frane Franića. Naglasio je njegov svjedočki život i istinsku kršćansku bratsku ljubav, benevolenciju pa i prema onima koji mu nisu bili naklonjeni niti prijateljski usmjereni. Prof. dr. sc. Dušan Moro govorio je o temi "Mons. F. Franić i ekumenizam. Franićevi interventi u raspravi o dekretu Unitatis redintegratio". Istaknuo je dva Franićeva govora, interventa o ekumenizmu i njegovo nastojanje osobito oko dijaloga s pravoslavcima.

Trećega dana znanstvenoga simpozija, u subotu 1. prosinca, upriličeno je osam predavanja u prijepodnevnom dijelu programa u dvorani splitske bogoslovije. I ovog dana na simpoziju je sudjelovala naša provincijalka s. Sandra Midenjak s nekoliko sestara iz samostana sv. Ane i Solina. Program je započeo predavanjem dr. sc. Ivice Žižića o temi "Liturgijske teme u spisima splitsko-makarskog nadbiskupa dr. F. Franića", koje je zbog izostanka predavača, pročitao mr. sc. Jenko Bulić. U izlaganju dr. Žižić ističe da se nadbiskup Franić za vrijeme Drugoga vatikanskog sabora nadasve zauzimao za uvođenje živog jezika u liturgiju Crkve, kako bi vjernici mogli djelatno i plodno sudjelovati u svetim otajstvima. Dr. sc. Josip Delić govoreći o temi "Osnivanje župa i gradnja pastoralnih objekata" istaknuo je da je nadbiskup Franić svome 34-godišnjem pastirskom pastoralnom radu osnovao 24 župe te se brinuo da u svakoj župi stvore prikladni uvjeti za pastoralno djelovanje. Istakao je kako je nadbiskup Franić bio prvi biskup u Katoličkoj Crkvi koji je iskoristio nove uvjete koji su omogućavali mjesnom ordinariju otvaran novih župa. Naime, kada je stupio na snagu dekret Svete Stolice koji je to omogućavao (15. 08. 1966.) istoga dana utemeljio je osam novih župa od kojih je četiri predao na upravljanje redovnicima. O temi "Priprava i održavanje 55. splitske sinode" govorio je dr. sc. Ivan Jakulj, koji je iscrpno prikazao pripremu i tijek te sinode. Predstavio je to kao veliki pothvat nadbiskupa Franića, za koji se nadbiskup osobno zauzeo i angažirao brojne stručne osobe kako bi sinoda uspjela. Nakon nekoliko godina priprema, sinoda je održana u dva dijela: u jesen 1986,. i u proljeće 1987. Obilježje sinode je veliko sudjelovanje vjernika laika, čak 28, a od čega 8 žena, te 12 redovnica. Dr. sc. Ivan Bodrožić, govoreći o svećeničkom zajedništvu i skrbi za duhovna zvanja, istaknuo je da je nadbiskupu Franiću na srcu bilo svećeničko zajedništvo kao preduvjet plodnoga pastoralnog djelovanja i same svetosti crkvenih službenika.

Uslijedila su dva predavanja o Franićevoj suradnji s redovnicima i redovnicama. Dr. sc. Jure Brkan održao je predavanje s naslovom "Nadbiskupova suradnja s redovnicima", a s. Maneta Mijoč održala je predavanje s naslovom "Nadbiskupova suradnja s redovnicama". Oboje predavača istaknuli su veliku nadbiskupovu otvorenost i njegovo veliko poštivanje prema redovnicima i redovnicama, koje je smatrao istinskim duhovnim blagom svoje mjesne Crkve, svjestan da je redovnički stalež dar Duha Svetoga Crkvi, da pripada životu i svetosti Crkve. Dr. fra Jure je istaknuo dobru suradnju nadbiskupa i redovnika, te redovnika i nadbiskupa Franića, koja se uvijek odvijala u duhu evanđeoske ljubavi, poštovanja i nastojanja oko općeg dobra i učvršćenja vjere u našem narodu. Uključio je redovnice u sva zbivanja nadbiskupije. Sestra Maneta je u svom izlaganju zaključila: "Za nadbiskupa Franića redovnice su bile Božji dar u Crkvi, ljubav u srcu Nadbiskupije, kako molitvom tako i služenjem. U njima je gledao svoje drage sestre, suradnice i pomagačice u ispunjava­nju biskupskog služenja, one koje uvelike po­mažu svećenicima u pastoralnom i apostolskom služenju, posebno u katehetskom i karitativnom djelovanju. Stoga je vodio trajnu brigu o redovnicama i iskazivao im poštovanje."

Silvana Burilović izlagala je o temi "Pisani oblik komunikacije nadbiskupa s vjernicima i društvom". Istaknula je važnost i bogatstvo Franićeva pastorala pisane riječi, a njegova briga za tisak, za izdavačku djelatnost i promicanje pisane riječi očitovala se još dok je bio pomoćni biskup 1954. godine kada je obnovio Službeni vjesnik Biskupije splitske i makarske te mu je dugo vremena bio urednik. Mr. sc. Mirko Mihalj govorio je o temi "Pastoralni pohodi hrvatskim iseljenicima", s posebnim naglaskom na tromjesečni pastoralni pohod koji je nadbiskup Franić 1971. godine obavio pohodivši vjernike Hrvate u Australiji, Novom Zelandu, Tasmaniji i u Južnoj Americi.

U poslijepodnevnom dijelu programa trećega dana, upriličeno je pet predavanja, koja su održana u dvorani konkatedrale Sv. Petra u Splitu. Prvo predavanje održao je dr. sc. Mladen Parlov na temu "Blažena Djevica Marija u životu i misli nadbiskupa Franića". U izlaganju je istaknuo nadbiskupovu predkoncilsku mariološku misao koju je nadbiskup izrazio u jednoj okružnici posvećenoj BDM i u više propovijedi. U daljnjem izlaganju dr. Parlov izložio nadbiskupove mariološke intervente za vrijeme Koncila. Premda nije bio zadovoljan što nije usvojen nacrt zasebnog dokumenta o BDM koji je priredio o. Karlo Balić, ipak je prihvatio koncilski nauk izražen u osmom poglavlju Lumen Gentium o BDM. Veliku mu je radost priuštio papa Pavao VI. kad je nakon izglasavanja konstitucije LG, Mariju proglasio Majkom Crkve. U trećem je dijelu dr. Parlov istaknuo da je poslije Koncila nadbiskup utemeljio dva nova marijanska blagdana (Gospa velikoga hrvatskog krsnog zavjeta i Gospa ranjena) uz odobrenje Svete Stolice. Također je ukazao na njegovu potporu fenomenu "Međugorje". Slavko Kovačić održao je predavanje "Zatvaranje sjemeništâ i crkvenih učilišta u Splitu (1956./1957.)". Iscrpno je i na emotivan način prikazao sve detalje montiranoga komunističkog procesa u kojem su osuđeni profesori i bogoslovi Teologije u Splitu i Nadbiskupijske klasične gimnazije. Zajedno s osudom uslijedilo je i zatvaranje crkvenih odgojnih ustanova i učilišta što je i bio cilj toga montiranog procesa, a sve kao osveta Franiću što nije dopuštao djelovanje svećeničkih udruženja u svojoj nadbiskupiji. Taj čin je, prema riječima dr. Kovačića, nadbiskup Franić doživio kao jedan od najtežih udaraca i razdoblja u osobnom životu i životu splitske Crkve. U izlaganju "Otvorenost nadbiskupa Franića duhovnim pokretima" dr. o. Josip Marcelić je prikazao prve susrete nadbiskupa Franića s pripadnicima različitih karizmatskih pokreta (fokolarini, Obnova u Duhu i neokatekumeni) te nadbiskupovo iskreno uvjerenje kako su ti pokreti plod Duha Svetoga u današnjem vremenu. Dr. sc. Božidar Nagy u izlaganju naslovljenom "Doprinos nadbiskupa Franića utemeljenju Doma hrvatskih hodočasnička u Rimu" istakao je značajnu ulogu i zasluge nadbiskupa Franića u  prihvaćanju i ostvarenju ideje o otvaranju Doma hrvatskih hodočasnika u Rimu. Biskup Franić je okružnim pismom pozvao sve župe i institucije svoje nadbiskupije da skupljaju milostinju za kupnju toga Doma, a prikupljeni novac poslao Odboru za otvaranje Doma u Rimu. U znak zahvalnosti netom poslije njegove smrti uprava Doma mu se odužila postavljanjem biste u dvorištu samoga Doma. U posljednjem predavanju dr. sc. Marinko Vidović izložio je "Nadbiskupove bilješke iz Duhovnog dnevnika". Riječ je, prema riječima dr. Vidovića, ne toliko o duhovnom dnevniku nego o memoarima.

Potom je u konkatedrali Sv. Petra u Splitu, koja se radi komunističkih zabrana "gradila" 22 godine, a u čijoj je kripti nadbiskup Franić pokopan, upriličeno euharistijsko slavlje koje je predvodio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, u koncelebraciji s dubrovačkim biskupom Matom Uzinićem, kotorskim biskupom Ilijom Janjićem te uz sudjelovanje dvadesetak svećenika, trojice đakona, bogoslova, sjemeništaraca, redovnica i brojnoga vjerničkog puka. Misu je pjevanjem animirao Konkatedralni mješoviti zbor župe sv. Petra pod ravnanjem don Mihaela Provića te uz orguljašku pratnju prof. Mirka Jankova. U propovijedi nadbiskup Barišić istaknuo je da je misno slavlje na kraju simpozija zahvala Bogu, ali i zahvala nadbiskupu Franiću za sve ono što je bio, značio i što je ostavio u baštinu svojoj mjesnoj Crkvi. Nadbiskup Barišić je na kraju mise zahvalio svima koji su sudjelovali u pripremi, organizaciji i realizaciji simpozija, kao i misnoga slavlja, poručivši nazočnima da u Godini vjere još snažnije otkrivaju svoju vjeru i svjedoke vjere te da žive po njihovu primjeru, u svagdanjim prilikama i neprilikama, svjedočki.

Program proslave obilježavanja 100. obljetnice rođenja splitsko-makarskoga nadbiskupa Frane Franića završio je u nedjelju 2. prosinca u nadbiskupovu rodnom Kaštel Kambelovcu u župnoj crkvi, s početkom u 10.30 sati. Na ovom završetku u Kaštel Kambelovcu bile su prisutne provincijalka s. Sandra Midenjak, s. Marinagela Majić i s. Maneta Mijoč. Na početku prisutne je pozdravio župnik don Božo Delić, te gradonačelnik Kaštela gosp. Josip Berket.Župski zbor ˝Karmel˝ pod ravnanjem naše s. Mirte Lišnić zanosno je otpjevao pjesmu u čast nadbiskupa Franića, koju je za ovu prigodu skladao mo don Šime Marović.  Zatim je mons. dr. Drago Šimundža prikazao lik i djelo nadbiskupa Franića, a na kraju je veliki i dječji župski zbor otpjevao pjesmu ˝Pobjeda svetih˝, koju je za 50. godišnjicu biskupstva nadbiskupa Franića skladao mo don Šime Marović. Slijedilo je  svečano misno slavlje, koje je predvodio splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić, u koncelebraciji s. kotorskim biskupom mons. Ilijom Janjićem, te nekoliko svećenika. Uz veliki broj vjernika na programu i misnom slavlju sudjelovali su gradonačelnik Kaštela gosp. Josip Berket, te župan splitsko-dalmatinske županije gosp. Ante Sanader sa svojim suradnicima.Nadbiskup Marin u homiliji je govorio o značenju adventa, jer je danas prva nedjelja adventa, te istaknuo kao uzora i svjedoka vjere vjernog sina Kaštel Kambelovca nadbiskupa Franu Franića. Nakon svete mise svi prisutni su se uputili na Brca, nedaleko od župske crkve. gdje je nadbiskup Marin blagoslovio brončano poprsje nadbiskupa Franića, kojega je izradila akademska kiparica Dijana Iva Sesartić za 90. rođendan nadbiskupa Frane Franića. Svečanost blagoslova biste svojim pjevanjem popratila je klapa ˝sv. Juraj˝. Kiša je padala, ali je u srcima bilo toplo, jer se, i u zraku i među ljudima, osjećao duh ponosa i zahvalnosti Bogu koji nam je dao ovaj divni dar - život i djelo nadbiskupa Franića.

S. Maneta je ovo kratko izlaganje podijelila u nekoliko točaka. 
 
1. Prisutnost redovništva na području biskupije/nadbiskupije za biskupa Franića
- Kao biskup-apostolski administrator, 1954., u biskupiji je našao preko 330 redovnica različitih redovničkih družbi, a predajući nadbiskupsku službu 1988., ostavio je u nadbiskupiji 535 redovnica, koje su djelovale u dva reda i 15 družba, u 65 redovničkih kuća i dva klauzurna samostana. Zatekao je devet, a doveo još sedam novih redovničkih zajednica. Omogućio je djelovanje redovnica na 44 nova mjesta u nadbiskupiji.
 
2. Franićevo gledanje uloge i mjesta redovnica u mjesnoj Crkvi 
- Živio je svijest da je brojna prisutnost redovničkih zajednica u njegovoj nadbiskupiji dar Božji Crkvi. U korizmenoj poslanici, od 11. veljače 1955., samostanima redovnica u biskupiji, piše: "Procvat ... svećeničke i redovničke svetosti u nekom narodu najbolji je znak, da je vjera u tom narodu na visokom stupnju, a to je ujedno i najbolje sredstvo, da se vjera što bolje u narodu sačuva i ojača. Stoga smatram svojom najvažnijom biskupskom dužnošću brinuti se za procvat svećeništva i redovništva u biskupiji ... U toj ste mojoj prvoj brizi, drage časne sestre, i Vi uključene ... Vi ste ... cvijet...ponos i nada svete Crkve." Donio je 18. studenoga 1957. Dekret o ustanovljenju Dijecezanskog vijeća za redovništvo, s razrađenim programom. Na II. Vatikanskom saboru, govoreći o "Općem pozivu na svetost", ističe da su upravo zavjeti donijeli i donose Crkvi obilate plodove svetosti. Program o ulozi, važnosti i mjestu redovnica u Crkvi i svijetu, koji je predstavio na početku biskupske službe, a nakon II. vatikanskog sabora obnovio, zauzeto promiče i ostvaruje kroz 38 godina. 
 
3. Briga za nova zvanja, odgoj podmlatka, trajnu formaciju i izobrazbu redovnica 
Od početka biskupske službe radi na promicanju redovničkih zvanja. Svake godine organizira Tjedan molitve za zvanja, te napominje: ˝Svi moramo nastojati oko pronalaženja novih svećeničkih i redovničkih zvanja. To je naša dužnost.˝ Nastoji da redovničke pripravnice budu odgajane u zdravom ljudskom i redovničkom duhu. 
- Prema smjernicama II. vatikanskog sabora nastoji da redovnice budu osposobljene za poslanje koje im je u ime Crkve i po poslanju Crkve povjereno. Njegovim zauzimanjem u sklopu nadbiskupske srednje škole za spremanje svećenika u Splitu je otvorena i "Srednja škola za spremanje svećenika - odjel za redovnice". U svrhu permanentnog obrazovanja, od 1968. do 1987., djelovao je i vjeronaučni tečaj za redovnice, pod nazivom "Institut za duhovnu formaciju sestara juniorki". Ističući važnost pohađanja ovog Instituta, 3. srpnja 1974., piše poglavaricama redovnica: "Treba sve žrtvovati za duhovnu formaciju sestara, pogotovo u današnje vrijeme krize vjere, redovničke duhovnosti i duhovnih zvanja." Kao nadbiskup i Veliki rektor, odlukom od 26. listopada 1970., omogućuje redovnicama pristup na studij teologije u Splitu, kao i na Institut za teološku kulturu laika. Uz potporu i zauzimanje nadbiskupa kroz nekoliko godina u Splitu je održan i Redovnički tečaj za redovnice, kao i tečajevi crkvene glazbe za redovnice-voditeljice crkvenog pjevanja, te Katehetski sastanci, seminari i katehetske škole za izobrazbu redovnica, osobito katehistkinja, kojima već 1965., biskup Franić daje kanonsku misiju za katehiziranje u župama. Godine 1975., ˝uz podršku, ohrabrenje i odobrenje nadbiskupa Franića i samostanskih kapitula u samostanu sv. Klare u Splitu osnovana je izdavačka naklada duhovne biblioteke, pod vodstvom s. Marije od Presv. Srca, pod nazivom ´Symposion´˝, a ˝to je bila jedna novost na književnom području naše Crkve i naše Domovine˝, posvjedočuje nadbiskup, 12. siječnja 1993., u pismu s. Mariji.
 
4. Briga za duhovni život redovnica prema smjernicama II. vatikanskog koncila 
Sudjelovao je u radu II. vatikanskog sabora. Među prvima kod nas provodi koncilske odluke i uvodi koncilski duh obnove, preko obnovljenih postojećih i novoosnovanih biskupijskih vijeća. Zalaže se da redovnice budu poučene o smjernicama Crkve o redovničkom životu u duhu II. vatikanskog koncila. Na kraju Izvještaja o radu Vijeća za redovništvo, 19. veljače 1969., zapisuje: "Želim ustrajnost u daljnjem radu oko intelektualnog, moralnog i asketskog uzdizanja redovnica u smislu II. vatikanskog sabora." 
Posjećuje samostane redovnica; vodio je više turnusa duhovnih vježbi; imao česte mjesečne duhovne nagovore sestrama, u nekim zajednicama jednom svaki mjesec; predvodio slavlja redovničkog oblačenja i zavjetovanja, potičući sestre da ustrajno poniznim služenjem idu za Spasiteljem s vlastitim križem, pa tako u okružnici, 1955., piše: "... časna sestra mora znati moliti, biti bliza Isusu. Njen se život sastoji u tome da se dnevno predaje Isusu." Prigodom obnove splitske nadbiskupije i metropolije, 18. studenoga 1969., ističe: "... prigodom ovog našeg susreta s redovnicama ne bih imao i ništa više da naglasim s obzirom na reformu koju traži od nas II. vat. sabor, nego upravo svetost, jer mi moramo biti u svetosti profesionalci. … To je naš poziv. To je naše posvećenje, to je naš život. … Potrebno je provedimo u naš život, u naše družbe, ideje II. vat. sabora, koje se ne sastoje u relaksaciji, u manjoj svetosti, nego upravo u većoj. ... Velik je poziv to; vi ste zato pozvane, a ja vam želim da ove zadatke ispunite i kao osobe i kao redovničke zajednice." U homiliji prigodom redovničkog tjedna u Splitu, 2. rujna 1976., govoreći o potrebi duhovne obnove, kaže: "Ta obnova počinje s vjerom i mi se trebamo uklopiti u ovo duhovno gibanje našega naroda, baš po tome što ćemo obnoviti vjeru. ... A tko bi drugi morao biti bolji nosilac svetosti u Crkvi nego baš redovnici i redovnice. .... Obnavljajući sebe, obnavljaju Crkvu i svijet". Sve poduzima da redovnice budu na visini svoga poziva, u svakoj prigodi potiče ih na putu k svetosti.
 
5. Crkva siromaha i briga za materijalno dobro redovnica
- Redovnice su osvjedočene da je riječju i životom živio Crkvu siromaha, koju je zastupao i na II. vatikanskom, svjedoci su njegove slobode duha, potpune predanosti Bogu, djelotvorne ljubavi prema potrebnima, a nadasve prema rubnima u kojima nazire samog Boga. U okružnici, prigodom imenovanja mons. Ante Jurića za nadbiskupa, sam svjedoči: "Propovijedao sam Crkvu siromašnih ne samo riječima, nego mogu ponosno reći, i svojim životom".
- Hrabrošću i mudrošću u teško vrijeme komunizma, poput Božjeg prosjaka, brine se i za materijalno dobro redovnica. Tako, 1974., glede adaptacije jednog samostana za redovnice u župi, piše neka "pristupe odmah adaptaciji samostana prema odobrenom nacrtu. Ako bude falilo novaca, nastojat ćemo pronaći i isprositi."
- Očinski se radovao kada je mogao u svojoj nadbiskupiji blagosloviti misijske križeve i pri polasku u misijske zemlje podijeliti: Školskim sestrama franjevkama, Službenicama milosrđa i Služavkama Malog Isusa. 
 
6. Uključivanje redovnica u život i poslanje Crkve
- Uveo je redovnice kao aktivne subjekte u zbivanja biskupije. One vode domaćinstvo svih centralnih ustanova biskupije, a tu im službu povjerava i u novootvorenim ustanovama. Uključio je redovnice u gotovo sva nadbiskupijska vijeća, one su i njegove suradnice u kancelarijskim poslovima nadbiskupije, u Tajništvu Teologije, u uredništvu "Crkve u svijetu", u Nadbiskupskoj tiskari, a nekoliko sestara je imenovao i profesoricama u nadbiskupskoj gimnaziji u Splitu i na Teologiji u Splitu. Uključio je četiri provincijalke i još osam sestara iz različitih redovničkih zajednica u nadbiskupiji u pripremu i rad 55. splitske sinode. Od početka biskupske službe nastoji da se sklope Ugovori između samostana i župe u kojoj djeluju redovnice. Kada je napuštao aktivnu biskupsku službu, redovnice su, kao domaćice, vjeroučiteljice i voditeljice crkvenog pjevanja, bile prisutne u 55 župa splitsko-makarske nadbiskupije. Pružio je pomoć i podršku u nadbiskupiji i za djevice-anahorete.
 
7. Franić i sestre Služavke Malog Isusa 
Nadbiskup Franić životno je povezan s Družbom sestara Služavki Malog Isusa, pune 84 godine, od desete godine života: kroz sjemenište, bogosloviju, te nakon povratka sa studija u Rimu kao odgojitelj i profesor, kao biskup i nadbiskup,i sve do smrti..
Evo što je jedna skromna redovnica značila u životu nadbiskupa Franića. Bila je to s. Tugomila Žolo, služavka maloga Isusa, koja mu je od 1954. pa do 1969. bila domaćica.
Nadbiskup zapisuje: "Kroz taj dugi period svoje službe ona je dijelila dobro i zlo sa mnom. Ona mi je bila i utjeha i anđeo čuvar sa svojim strogim redovničkim životom i sa svojom molitvom, te predanjem u volju Božju. Te su naime godine, osobito one od 1953. do 1960., bile za mene najteže godine moga biskupskog života. ... u svojoj jednostavnosti sestra Tugomila me hrabrila i poticala na heroizam: ´Ako Bog hoće, neka Vas i sve nas komunisti ubiju.´ To je bila njezina molitva, to je bila njezina utjeha meni. Naravno da sam više puta dolazio sa župa potišten u to vrijeme i da mi je s. Tugomila svojim predanjem u Boga, svojom vjerom u Boga, svojim molitvama bila na utjehu. … Uvjerio sam se da na tim malim dušama počiva Crkva, a ne na ´mudrim´ kompromisnim dušama. Ti se dani i te se godine ne mogu zaboraviti. Više mi je vrijedila njezina duhovna asistencija nego materijalna domaćinska pomoć.“
 
Prigodom 100.te obljetnice dolaska sestara Služavki maloga Isusa u Split, nadbiskup Franić 10. prosinca 2005. piše: ˝A što bih mogao još reći u pohvalu časnim sestrama koje su me dvorile, u zdravlju i bolesti, posebno u komunističkim progonima dajući mi podršku svojim molitvama i svojim posluživanjem, posebno sada u mojoj starosti-93 godine, s evanđeoskom ljubavlju, tako da volim reći, da u Splitu nema penzionera koji je tako potpomognut kao ja od časnih sestara Maloga Isusa.˝
 
Za nadbiskupa Franića redovnice su bile Božji dar u Crkvi, ljubav u srcu nadbiskupije, kako molitvom tako i služenjem. U njima je gledao svoje drage sestre, suradnice i pomagačice u ispunjava¬nju biskupskog služenja, one koje uvelike po¬mažu svećenicima u pastoralnom i apostolskom služenju, posebno u katehetskom i karitativnom djelovanju. Stoga je vodio trajnu brigu o redovnicama i iskazivao im poštovanje. To potvrđuju i arhivi svih redovničkih zajednica koje djeluju na području nadbiskupije, Vjesnici nadbiskupije i redovničkih Provincija, u kojima nalazimo pismene tragove nadbiskupove pastirske skrbi za redovnice.
  Vijesti - Sve