POSLUŠNOST U ŽIVOTU SLUŽAVKE MALOG ISUSA NEKAD I DANAS

Poslušnost je jedan od temeljnih elemenata, kako društvenog, tako i duhovnog (redovničkog) života. To je vrjednota koja nam je svima, još od najranije dobi, poznata. Da bi jedna obitelj mogla funkcionirati, potrebno je da ju netko predvodi, a isto tako da bi naš redovnički život bio bogatiji i plodonosniji, potrebno je pokoravati se Onome koji nas vodi, te tim činom vježbati se u održavanju poslušnosti. „Posluh je, prije svega, sinovski stav. To je ona posebna vrsta slušanja koju jedno dijete može pokazati dok sluša svoga oca, svjesno i sigurno da je ono što mu otac ima reći i što mu želi dati dobro za njega. To je slušanje protkano onim povjerenjem kojim dijete prihvaća očevu volju, sigurno da je to za njega dobro“ (iz dokumenta Služenje autoriteta i posluh). Poslušnost je zasigurno najbolje sredstvo koje nam pomaže da saznamo što Bog zaista hoće od nas. Bogu je milija predanost naše volje (usp. Prop 4,17), nego sve druge žrtve kao što su post, trpljenje i slično, jer dajući mu svoju volju, dajemo mu čitava sebe i sve svoje. Dajući mu naša dobra, naša mrtvljenja, dajemo mu dio sebe, ali dajući mu svoju volju, dajemo mu sve. “Sigurno“ - piše sveti Franjo Saleški–„nije protiv poslušnosti imati vlastito mišljenje, nego biti navezan na njega. Zato je tako malo osoba koje se potpuno predaju Bogu, jer ih je malo koji se u svemu podvrgavaju poslušnosti.”

Kad bismo se vježbali u ovakvoj, sinovskoj poslušnosti, i kad bismo imali ovakvu percepciju poslušnosti, možda bi nam bilo puno jasnije koji je to zapravo cilj redovničke poslušnosti, ali i poslušnosti na koju se obvezala Služavka Malog Isusa. Često poslušnost doživljavamo kao podređenosti nekome i podnošenje nekoga, ali ne iz ljubavi prema Bogu, već više iz neke nužde, interesa ili tomu slično. Svaka poslušnost utemeljena na Boga je prava, savršena poslušnost na koju je pozvana ona koja se opredijelila za služenje Malome Isusu. Služavka Malog Isusa mora željeti biti poslušna, jer time nasljeduje primjer Isusa koji je radi našega spasenja Ocu bio poslušan sve do smrti na križu. Poslušnost je za Služavku put kojega mora prijeći bez ikakve propusnice kako bi se ostvarila u punini. Kako naučava tumač ustanova sestara Služavki Malog Isusa, zavjet poslušnosti ima prednost nad ostalim zavjetima, jer oni svoju puninu ostvaruju stavljajući se na raspolaganje poslušnosti. „Veliko je siromaštvo, još je veća čistoća, a najveća je poslušnost, jer zavjetom poslušnosti sestra gospoduje nad svojim duhom, tj. razumom i voljom. I tako je sestra zavjetom poslušnosti žrtvovala Bogu ono što je u njoj najveće i najdragocjenije: sve duševne moći, naročito volju i razum. Sestra poslušnošću žrtvuje Bogu sva svoja dobra u sebi i izvan sebe. I tako je sveta poslušnost onaj sveti plamen u kojem sva dobra redovničke osobe, nutarnja i vanjska izgaraju Bogu na slavu kao žrtva paljenja. Treba, dakle, Služavka vjerno vršiti poslušnost uma i razuma jer bi ona inače uskratila svome nebeskom Zaručniku ono što je u njoj najbolje i Njemu u njoj najdraže.“

Zasigurno su najljepši i najdragocjeniji primjeri poslušnosti jedne sestre Služavke Maloga Isusa zabilježeni u onim trenutcima kada se rađala naša Družba. One su prihvaćale svaki novi izazov, svaku situaciju u koju se osoba koja nema povjerenja u Providnost ne bi usudila upustiti, svaki premještaj jer su vjerovale da ih Bog tamo zove, svaku glad, svako poniženje, bez da su se punile gnjevom, posebno za vrijeme nesretnih ratova, političkih i ekonomskih nestabilnosti. Sestre su slušale Oca Utemeljitelja, ali ne radi njega samoga, već zbog toga što su u posluhu prema njemu uspjele shvatiti da time vrše volju Oca nebeskoga. Da je posluh svrha samome sebi, mnogi bi, vršeći posluh, bili jako nesretni i neispunjeni. Isus nas je poučio kako je dragocjena ta sveta poslušnost kojom je svijet otkupio predavši samoga sebe za nas. Služavko, i ti trebaš vjerovati da ćeš svojom poslušnošću spasiti, ne samo sebe, nego čovječanstvo koje je grijehom izranjeno. Služavka je pozvana na žrtvovanje svoje volje, ali taj čin ne umanjuje njezino dostojanstvo jer ona u središte svoga života stavlja Boga i njegovu svetu volju. Jednom prilikom rekao je sveti Toma Akvinski: „Ako tražiš uzor poslušnosti, pođi za njim koji je Ocu bio poslušan do smrti.“

Sveti Benedikt, negdje pri kraju svojeg pravila, kaže: „Braća nisu dužna vježbati se u krjeposti poslušnosti samo prema opatu, već i međusobno, u punoj svijesti da će upravo tim putem poslušnosti ići ususret Bogu. Pretjecat će dakle jedan drugoga poštovanjem (usp. Rim 12, 10): neumornom će strpljivošću podnositi njihove tjelesne i duhovne slabosti; natjecat će se u uzajamnoj poslušnosti; neka nitko ne traži vlastitu, već tuđu korist”(iz dokumenta Služenje autoriteta i posluh). Dakle, svaka Bogu posvećena osoba pozvana je na ovakvu ljubav prema bratu, sestri na koju nas poziva sveti Benedikt, ali i sam naš nebeski Zaručnik. Slijedeći Krista i iz ljubavi prema Njemu, dužni smo održavati sveti posluh.

„Sestrinski život je povlašteno mjesto razabiranja i prihvaćanja Božje volje i zajedničkog hoda u jedinstvu duha i srca. Poslušnost, oživljena ljubavlju, ujedinjuje članove jedne ustanove u istom svjedočanstvu i u istom poslanju, iako u različitosti darova i u poštovanju pojedinih individualnosti. U sestrinstvu oživljenju Duhom svatko održava s drugim dragocjen dijalog da otkrije Očevu volju, i svi priznaju u onome tko presjeda izraz Božjega očinstva i vršenje vlasti primljene od Boga, u službi rasuđivanja i zajedništva“(iz dokumenta Vita Consecrata). Poslušnost nam ne oduzima nikakvu slobodu duha, naprotiv ona ju unaprjeđuje. Jačanje volje, samozatajno služenje, odricanje samodostatnosti, duhovni život, euharistijska gozba, askeza i još mnogo toga; moćno je sredstvo koje potpomaže rastu u poslušnosti. Međutim, postoje pogreške koje ako i nisu izravna povreda poslušnosti, ipak dovode do prijestupa u poslušnosti, ali čak nekad mogu umanjiti ili uništiti cijenu poslušnosti. Neke od tih pogrešaka navedene su u tumaču ustanova DSSMI; „Predrasude, nepovoljno mišljenje ili sudove i sumnje, o poglavarici, odakle se može poroditi odvratnost prema poglavarici i njezinim zapovijedima, a to otežava poslušnost, dapače može sestru zavesti da i uskrati poslušnost. Nemila i za poslušnost opasna mana, osobito u slučaju kakove nepovoljne zapovijedi, jest mrmljanje, prigovaranje, izgovaranje ili pretvaranje samo da se izbjegne nepoćudnoj zapovijedi. U ove mane spada i ono sporo, krzmajuće i lijeno izvršavanje zapovijedi, a koje postaje štetno i za stvar, ako se tim načinom osujeti uspjeh zapovjeđena posla. Tih mana neka se čuva Služavka Malog Isusa iz ljubavi prema Njemu koji je najvećom spremnošću vršio poslušnost prema svom nebeskom Ocu, Mariji i prema Josipu. Neka se dakle Služavka Malog Isusa, da uzmogne Njemu omiliti, vjerno vježba u svetoj poslušnosti. U tome neka joj bude najjači poticaj primjer poslušnosti Maloga Isusa. Njega je poslušnost snizila do štalice, ponizila do smrti na križu. Radi svog nebeskog Oca bio je poslušan i ljudima. Tako Služavka Malog Isusa, nasljedujući Njegov primjer, neka bude poslušna Bogu, a radi Boga neka bude poslušna i ljudima i svojim Ustanovama, kako se to obvezala svojim zavjetima.“

Ispit savjesti:

Prihvaćam li poslušno i ponizno upute, savjete i opomene svojih susestara, osobito poglavarica?
Je li moja svakidašnjica prožeta duhom poslušna i radosna služenja?
Želim li da se zaista u mome životu ostvari volja Božja? Ljubim li Tu volju više od svoje volje?
Koliko često molim da upoznam volju Božju i da tu volju uspješno provodim u svome životu?
Uviđam li plodove posluha?

Misao za dan:

“Doista vi ste, braćo, na slobodu pozvani! Samo ta sloboda neka ne bude izlikom tijelu, nego - ljubavlju služite jedni drugima. Ta sav je Zakon ispunjen u jednoj jedinoj riječi, u ovoj: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga” (Gal 5,13-14).
“Pošto ste posluhom istini očistili duše svoje za nehinjeno bratoljublje, od srca žarko ljubite jedni druge” (1.Pt 1,22).
“Ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, smrti na križu” (Fil 2,8).
“Više vrijedi iz poslušnosti podići jednu slamku sa zemlje, nego dugo moliti i trapiti se, ali vlastitom voljom” (o. Rodriguez).

s. M. Mihaela Martinović, novakinja