UMJERENOST U ŽIVOTU SLUŽAVKE MALOGA ISUSA

Sve mi je dopušteno! Ali – sve ne koristi. Sve mi je dopušteno! Ali – neću da mnome išta vlada. Jela trbuhu, a trbuh jelima; Bog će i jedno i drugo uništiti. Ali ne tijelo bludnosti, nego Gospodinu, i Gospodin tijelu! Ta Bog koji je Gospodina uskrisio i nas će uskrisiti snagom njegovom. (1 Kor 6, 12-14).

“Krjepostan je čovjek onaj koji slobodno čini dobro. Ćudoredne krjeposti stječu se ljudskim nastojanjem. One su plodovi i klice moralno dobrih čina, one pripravljaju sve moći ljudskoga bića da uđe u zajedništvo s božanskom ljubavi” (KKC 1804). Osim pravednosti, jakosti i razboritosti, tu je još jedna vrlo bitna krjepost koja omogućava osobi da duhovno sazrije i naraste u cjelovitu osobu. Umjerenost kao takva nije nam nepoznata krjepost, ali ju je, što ju više upoznajemo, puno teže obdržavati. Nekako nam je puno lakše zauzimati stav da smo pravedni, jaki i razboriti, nego li umjereni.

Prakticiranje krjeposti odnosi se na stalnu otvorenost Božjem djelovanju u našem životu, na obraćenje srca. Sveti Toma Akvinski kaže kako krjeposti mijenjaju čovjeka. Svakako, Bogu posvećene osobe pozvane su na još veću spremnost da rastu i obdržavaju rast u krjepostima. Kao sestra, Služavka Maloga Isusa treba biti spremna, kako na obdržavanje bogoslovnih, tako i na obdržavanje stožernih krjeposti. Umjerenost, kao i svaka druga krjepost, prvenstveno je afirmativna, potvrdna. Ona pomaže osobi vladati nad sobom, te stavlja na pravo mjesto osjećaje, strasti, želje i najintimnije osobne težnje. Ona osigurava uravnoteženo korištenje materijalnih dobara i pomaže nam težiti za višim dobrom. Usmjerava ljudsko srce da bi ono prigrlilo ostale krjeposti. Iako kad nabrajamo kardinalne krjeposti, umjerenost stavljamo na posljednje mjesto, to ne znači da ona ima manju vrijednost, ona je zapravo svakoj krjeposti kao vodič jer nema krjeposti bez određenog stupnja umjerenosti. Nosilac umjerenosti nije naša volja, nego više osjetilna težnja, zbog toga je vrlo lako pasti u napast protiv umjerenosti. Razum je vodi kada svladava i kroti tu osjetilnu težnju. Postoje dvije vrste umjerenosti: umjerenost koja ide za prirodom, takvu vrstu krjeposti nazivamo stečenom; umjerenost koja nam je darovana te takvu vrstu krjeposti nazivamo natprirodnom. Darovana umjerenost ima za svrhu ostvariti vječno blaženstvo, dok stečena umjerenost ima svrhu održavanja života pojedinca. Važno je biti svjestan toga da se kršćanstvo ne ograničava na tome da samo govori kako je užitak dopušten ili nedopušten. Naprotiv, užitak je pozitivno dobar jer ga je sam Bog učinio dijelom ljudske prirode kao rezultat zadovoljenja naših težnji. Uživanje samo radi uživanja je grješno jer iziskuje svaki viši obzir, uživanje koje se usklađuje s konačnom svrhom, tj. spoznajom Boga, makar i nastalo radi uživanja, olakšava rad čovjeka radi spasenja duše.

Neumjerena osoba osim što čini grijeh rijetko pronalazi onaj istinski mir, vrlo je često zarobljena u potrazi koja postaje istinski bijeg od samoga sebe. Uvijek je nezadovoljna, ne prihvaća svoju stvarnost neprestano tragajući za novim užitcima. Često se dogodi da osoba koja ne njeguje krjepost umjerenosti gubi kontrolu nad sobom, nad svojim ponašanjem. Najbolji primjer možemo vidjeti u životu svetoga Augustina koji je godinama slijedio svoje užitke padajući u ponor grijeha te bježeći od samoga sebe, bježao je od samoga Boga. S druge strane umjerena osoba je osoba puna vedrine i unutarnjeg mira. Umjerenost ne negira strasti, već pomaže čovjeku da gospodari njome i samim sobom. Umjerenost je usko vezana za krjepost poniznosti, skromnosti i jednostavnosti. Upravo zbog toga bi ova krjepost trebala biti vrlo bitna krjepost za jednu sestru Služavku Maloga Isusa. Po primjeru Blažene Djevice Marije, sestra treba njegovati poniznost srca i neprestano svojim služenjem rasti u jednostavnosti i odricanju svoje volje, svojih želja i naslada. Dakle, Služavka Maloga Isusa pozvana je svjedočiti kako je važno, poradi Višega cilja, njegovati bilo koju krjepost, a posebno umjerenost, jer joj ona ponajviše omogućuje da svoju volju i svoje želje stavi na raspolaganje Bogu svojim služenjem. Da bismo utvrdili našu spoznaju da činimo ili ne činimo grijeh protivan krjeposti umjerenosti, važno je poznavati koji su to grijesi jer neznanje ne smije biti prepreka našem rastu u svetosti. Neki od grijeha su: neosjetljivost ili pretjerana umjerenost, neuzdržljivost u jelu i piću, isticanje sebe, svojih kvaliteta, pretjerana znatiželja, traženje savršenstva u svemu, pretjerano pouzdanje u svoje snage pritom isključujući Boga. Grijeh neumjerenosti usko je vezan za grijeh oholosti, te su ta dva grijeha u kombinaciji nanijela mnogo zla prvim ljudima jer su ih potaknula na želju za što većim posjedovanjem koja je cijelo čovječanstvo odvela u propast. Ta propast čovječanstva nije za vječnost jer nam je Bog u svome ljubljenome Sinu darovao priliku ponovnog povratka u zajedništvo s njime. Uzašavši na nebo, Krist nam je poslao Duha Branitelja koji nam pomaže u postizanju ove krjeposti koja je jedan od njegovih dvanaest plodova.

Ispit savjesti:

Kako se koristim materijalnim dobrima? Gledam li ih kao dar Božje providnosti?
Umijem li postiti od hrane, komentiranja drugih, grubih riječi?
Znam li saslušati bližnjega ili samo govorim o sebi?
Mislim li da svaki moj čin mora biti savršen i tražim li od drugih da budu savršeni?
Jesam li previše znatiželjna?
Znam li prihvatiti opomenu ili tvrdoglavo nastavljam činiti po svome?
Vode li me u mome odnosu obziri prema bližnjemu i tako pretjeranom umjerenošću opravdavam grijeh bližnjega umjesto da ga opomenem sestrinskom ljubavlju?
Pouzdajem li se pretjerano u svoje snage isključujući tako mogućnost da se Bog proslavlja kroz mene?

Misao za dan:

Ne idi za svojom željom i svojom snagom slijedeći strasti svoga srca. (Sir 5,2)
Pojavila se doista milost Božja, spasiteljica svih ljudi; odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista. (Tit 2, 11-13)
Kada kažemo da, sve je lako. Ali kada kažemo ne, započinje borba koja ponekad završava porazom, ne pobjedom. Prema tome, moramo se naučiti reći “ne” kako bismo pobijedili u ovoj borbi, jer iz ove unutarnje pobjede dolazi mir koji unosimo u naše domove, u domove svakog od vas, u društvo, u cijeli svijet. (Sv. JosemariaEscriva)
Umjerenost je vlast nad sobom.”Vlast nad sobom postiže se kad smo svjesni da“se ne treba dati voditi svime što iskusimo u tijelu ili duši. Ne treba se uvijek činiti sve ono što možemo činiti. Jednostavno se dati voditi tzv. prirodnim poticajima, ali ova cesta završava tugom i osamljenošću u vlastitoj bijedi.(Sv. JosemariaEscriva)
Dobro živjeti ne znači ništa drugo doli ljubiti Boga svim srcem, svom dušom, svim umom [...], tako da se ljubav prema njemu čuva neiskvarenom i cjelovitom – što spada na umjerenost; da ju ne slamaju nikakve nevolje – što spada na jakost; da ne služi nikome drugome – što spada na pravednost; da bdije razlučujući sve stvari kako joj se malo pomalo ne bi prikrala lukavost i laž – a to spada na pravednost. (Sveti Augustin)
Za sebe si nas, Gospodine, stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi. (Sveti Augustin)

s. M. Rita Oborović, novakinja