Tema: Sluga Božji Josip Stadler – živa slika svetosti (uz 100. obljetnicu njegove smrti)

Apostolsku pobudnicu „Gaudate et Exsultate“ (Radujte se i kličite) papa Franjo započinje pozivom na svetost, ističući da su sveci oni koji nas hrabre i prate na našem životnom putu. Govori da smo „okruženi tolikim oblakom svjedoka“ koji nas potiču da nastavimo svoj hod prema cilju, prema Kristu. Među tim svjedocima, ističe Papa, mogu biti i naša majka, baka ili druge bliske osobe (usp. 2 Tim 1,5)... Za nas Služavke Maloga Isusa, između mnogih nama dragih osoba koje gledaju lice Gospodinovo, zasigurno je i naš otac Utemeljitelj, sluga Božji Josip Stadler, i mnoge naše spokojne sestre koje su nam ostavile svetačka svjedočanstva života.

Za oca Utemeljitelja je kazala časna majka s. M. Krescencija Zwiefelhofer da je bio „živa slika svetosti“. Rekle bismo „on je svetac“. Možda ćemo se zapitati tko su to sveci? Papa Franjo kaže: „Sveci su oni ljudi koji su već prispjeli gledanju Božjega lica, a održavaju s nama veze ljubavi i zajedništva“.

Oslanjanjući se i na ovu tvrdnju pape Franje, možemo reći da naš Utemeljitelj iz neba održava već 100 godina s nama vezu ljubavi i zajedništva. Svjetlo ljubavi koje je zapalio svojim životom i služenjem gori i danas u nama, među nama i među mnogima kojima smo poslane nositi svjetlo vjere koje je obasjavalo njegov život i u najvećim tminama života.

U istom dokumentu br. 5. papa Franjo posvješćuje nam da „u procesima beatifikacije i kanonizacije uzimaju se u razmatranje znakovi herojskoga stupnja vršenja kreposti, žrtvovanja vlastitog života u mučeništvu kao određeni slučajevi u kojima se život stalno prinosio za druge, čak i do smrti. To je darivanje izraz uzornog oponašanja Krista i vrijedno je divljenja vjernika.“ Kao duhovne kćeri sluge Božjega Josipa Stadlera, čiji se proces za beatifikaciju nalazi na Kongregaciji za proglašenje svetih u Vatikanu, s ponosom možemo ustvrditi da je njegov život obilježen herojskim stupnjem vršenja kreposti i žrtvovanjem vlastitog života za druge sve do kraja života. Papa nas potiče da dopustimo da nas potaknu znakovi svetosti koje Gospodin stavlja pred nas preko najponiznijih članova naroda Božjega koji su širili i šire živo svjedočanstvo vjere i ljubavi.

Dopustimo i mi sebi da nas znakovi svetosti našega oca Utemeljitelja potaknu na živo svjedočanstvo vjere i ljubavi. Neka svaka sestra, novakinja i pripravnica pronađe za sebe, od mnogih, barem jedan znak Utemeljiteljeve svetosti koji želi nasljedovati i tako svjedočiti svoju pripadnost Stadlerovoj duhovnoj obitelji. Neka nas primjeri svetosti mnogih Božjih ugodnika, među kojima je naš otac Utemeljitelj, oduševe i potaknu da se dajemo do kraja za Božje kraljevstvo, da prihvatimo Božji plan koji je Bog želio za svaku od nas „Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih“ (Jr 1,5) (usp. br. 12 i 13. GE). Svaka od nas pozvana je biti sveta živeći svoj život s ljubavlju i pružajući svoje svjedočenje u svakodnevici ondje gdje se nalazimo (usp. br. 14. GE), kao što je to činio i naš otac Utemeljitelj. Papa Franjo hrabri nas i potiče na svetost riječima: „Neka milost tvoga krštenja donese ploda na putu svetosti. Neka sve bude otvoreno Bogu i zato biraj njega, uvijek iznova biraj Boga. Nemoj se obeshrabriti, jer Duh Sveti daje ti snagu da možeš učiniti, a svetost je, u konačnici, plod Duha Svetoga u tvome životu (usp. Gal. 5, 22-23). Kad osjetiš napast da se zakukuljiš u svoju slabost, podigni oči prema Kristu raspetomu i reci: 'Gospodine, ja sam siromašak, ali ti možeš učiniti čudo i daj da budem malo bolji'... Ta svetost na koju te Gospodin zove raste po malim gestama... Potaknuti Božjom milošću, mnogim malim gestama gradimo onu svetost koju je Bog želio od nas... Njegova je ljubav bez granica i jednom darovana nikada se nije povukla natrag. Bila je bezuvjetna i ostala je vjerna... kršćanin ne može zamišljati svoje poslanje na ovome svijetu drukčije nego kao put svetosti, jer 'ovo je volja Božja: vaše posvećenje' (1 Sol 4,3). Svaki je svetac poslanje, Očev plan koji reflektira i osobljuje određeni aspekt Evanđelja u određenom povijesnom trenutku. To poslanje ima svoje puno značenje u Kristu i može se razumjeti samo počevši od njega. Svetost je u svojoj biti življenje u zajedništvu s Kristom, otajstva njegova života... To je snažan poziv za sve nas... Dopusti Duhu Svetom da oblikuje u tebi ono osobno otajstvo koje može odražavati Isusa Krista u današnjem svijetu... samo u mjeri u kojoj svaki kršćanin raste u svetosti, donijet će veće plodove za svijet... ne boj se težiti k onom višem, pusti da te Bog ljubi i oslobađa. Ne boj se prepustiti Duhu Svetom da te vodi. Svetost te čini manje ljudskim, jer je ona susret između tvoje slabosti i snage Božje milosti. Kao što kaže Leon Bloy, u životu 'samo je jedna žalost na svijetu – žalost što nismo sveti' (br. od 14 do 33 GE). Ovim riječima u navedenom papa Franjo zaključuje svoje razmišljanje o pozivu na svetost.

U svjetlu navedenih riječi koje nas potiču na rast na putu svetosti zrcale se hod i nastojanja koje je svom dušom poduzimao naš otac Utemeljitelj kako bi što više rastao u svetosti i bio prepoznatljiv na ovoj zemlji kao Kristov svjedok. Da je bio hrabar svjedok vjere u Boga, u kojoj se jačao na putu sve većeg suobličenja sa svojim Stvoriteljem, govore nam mnogi njegovi suvremenici, suradnici pa i oni najmlađi kojima je bio „otac i majka siromaška“, kako su ga nazivali njegovi siromasi. Ovdje ću navesti samo riječi sarajevskih bogoslova koje su zapisali o Stadlerovoj 15. godišnjici smrti i koje svjedoče o veličini njegove svetosti:

„Petnaest je godina prošlo otkako nesta s arene Božje pobornika vječnih ideala.

Petnaest je godina prošlo otkako zemlja prekri Mojsiju hrvatskog naroda.

Petnaest je godina prošlo otkako iščeznu s očiju gledalaca čudotvorac Bosne.

Petnaest je godina prošlo otkako Bogu predade dušu veliki nadbiskup Stadler.

Stadler, kod nas živi, da, Stadler kod nas ne umire.

Stadler je stup u pustinji, koji nam svijetli i koji nas vodi u zemlju obećanu.

Stadlerov živi duh među nama.

Mi ćemo uvijek tražiti zgodu da Stadlera proslavimo, jer je on zaslužio da njegov spomen ostane na vijeke. 'In memoria aeterna erit justus'.

Može li narod zaboraviti Mojsija svoga“.

Poput bogoslova kojima je nadbiskup Stadler bio ideal u nasljedovanju Krista, mogle bismo i mi na kraju ove jubilarne Stadlerove godine klicati veličini njegove svetosti:

Sto je godina prošlo otkako nesta s arene Božje pobornika vječnih ideala.

Sto je godina prošlo otkako zemlja prekri Mojsiju hrvatskog naroda.

Sto je godina prošlo otkako iščeznu s očiju gledalaca čudotvorac Bosne.

Sto je godina prošlo otkako Bogu predade dušu veliki nadbiskup Stadler.

Sto godina kod nas Stadler živi, da, Stadler u našoj Družbi ne umire.

Stadler je stup u pustinji, koji nam svijetli i koji nas vodi u zemlju obećanu.

Stadlerov živi duh u nama i među nama... 

Stadler je živa slika svetosti...

Mi ćemo uvijek tražiti zgodu da našega oca Utemeljitelja slugu Božjega Josipa Stadlera proslavimo, jer je on zaslužio da njegov spomen ostane na vijeke. 'In memoria aeterna erit justus'.

Može li narod zaboraviti Mojsija svoga?

Može li Služavka Maloga Isusa zaboraviti svoga oca Utemeljitelja, oca služavki siromaha?

Sa zahvalnošću srca na velikim djelima koja nam je Bog po svome sluzi Josipu Stadleru ostavio u baštinu i na svjedočanstvima svetog života slavile smo Jubilarnu Utemeljiteljevu godinu, slavit ćemo, ako Bog da, i u budućnosti njegove jubileje...

Ostanimo vjerne Utemeljiteljevim idealima koje nam je ostavio u baštinu, jer su oni siguran put našega rasta na putu svetosti, siguran put budućnosti života naše Družbe...

s. M. Ana Marija Kesten

Da tko omili Bogu, treba da pripada Isusu Kristu;

a da tko bude Isusov, od potrebe je da je njegov duh u njem.

Život dakle u duhu, život duhovnog čovjeka

nije drugo nego život Isusov,

ukoliko ga duhovni čovjek promatra, usvaja, nasljeduje,

ukoliko duhovni čovjek ima jednake misli,

jednaka čuvstva, jednak govor, jednaka djela s Isusom.

Sl. Božji Josip Stadler