Tema: Sluga Božji Josip Stadler sav Marijin – Totus Tuus

Uvod

Da netko uzmogne čitavim srcem štovati Blaženu Djevicu Mariju, mora ponajprije temeljito poznavati sve Njezine divne vrline kojima ju je Bog uresio. U povijesti katoličke Crkve nećemo naći nijednoga sveca koji ne bi bio i iskreni štovalac Marijin. Što su više štovali Mariju, tim su više rasli u ljubavi Božjoj i u kršćanskom savršenstvu. Prigodom Navještenja anđeo ju je pozdravio riječima: „Zdravo, milosti puna“ (Lk 1, 28). I sveta Elizabeta odala joj je počast riječima: „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje. Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega“ (Lk 1, 42-43)? Sveta Crkva ne prestaje poticati kršćane na osobito štovanje Majke Božje. Njoj u čast izgrađene su brojne crkve i svetišta u cijelom svijetu i kod nas. Naš Hrvatski narod upravo se ponosi vjerom i pobožnošću koju gaji prema Mariji. Na osobit način štovao je Presvetu Djevicu i djetinjim srcem se utjecao njezinu majčinskom zagovoru sluga Božji Josip Stadler,prvi vrhbosanski nadbiskup i Utemeljitelj Družbe sestara Služavki Maloga Isusa. Bio je duboko zagledan u Gospinu vjeru, poslušnost, poniznost, odanost i beskrajnu otvorenost Božjim nadahnućima. Marija je bivala obasipana velikim Božjim milostima i kao takova pisala je povijest spasenja. Kao Majka Sina Božjega izgovorila je divne riječi: „Evo službenice Gospodnje neka mi bude po Tvojoj riječi“ (Lk 1, 38). U svakom trenutku svoga života bila je spremna Bogu izgovoriti svoj DA. Pratila je Isusa od rođenja u Betlehemskoj štalici do križa na Kalvariji. U njoj nadbiskup Stadler gleda najizvrsniju i najuzvišeniju službenicu Božju i svoju veliku zagovornicu. Znamo da su nadbiskupa Stadlera pratile brojne životne nevolje, ali je unatoč svemu ustrajno sve svladavao uzdajući se upravo u zagovor Blažene Djevice Marije i svetoga Josipa. To uzdanje Bog je opravdano nagrađivao. Ta Bog u svojoj svemoći ne može ne nagraditi onoga koji njemu sve posvećuje i sve predaje.

Stadler u Gospinu okrilju

Nadbiskup je Stadler svoj život i pastirsko poslanje sinovski povjeravao zagovoru Marijinu. Uz Presveto Srce Isusovo Stadler je Blaženu Djevicu Mariju uzeo za drugog patrona svojoj Vrhbosanskoj nadbiskupiji. „Tko može tako uspješno govoriti srcu našega Gospodina kao Blažena Djevica Marija? Ništa nema što Marija ne bi mogla isprositi od svoga sina“. Marija je prisutna i u svim njegovim molitvama i razmatranjima. Osobito je štovao Žalosnu Gospu. Njegova mladomisnička sličica prikazuje Gospu žalosnu kojoj anđeo pokazuje trnovu krunu Isusovu. Žalosnoj Gospi u čast podigao je divnu crkvu na 'Dolorozi' u Čardaku, koja je prema iskazu pokojnog svećenika Ante Paradžika svakolika Gospina, s puno Gospinih likova. (Anto Paradžik, Dr. JosipStadler, prvi vrhbosanski nadbiskup, srt. 86). Za vrijeme svoje biskupske službe šest je svojih pastoralnih poslanica posvetio isključivo Blaženoj Djevici Mariji. I svaki njegov spis prožet je marijanskim temama. Svakog tko mu se obrati kao duhovnom ocu, Stadler šalje u Marijinu školu, školu nježnosti majke Isusa Krista, naše Gospe i naše sestre. Po Isusu k Mariji!I na smrtnom času, uz Isusovo ime, Isuse, Bože moj, izgovara ime Marijo! A ona mu je znala kod svoga Sina izmoliti utjehu i potpuno pouzdanje u svakom času njegova života. Hvala Ti, Imakulato, bio je njegov usklik pri kraju života. Uz ostale pobožnosti svakim je danom molio i sve tri krunice u čast Mariji.

Stadler je bio i njezin hodočasnik u zemlji i u svijetu. Hodočastio je u Lurd 1906 godine, odakle šalje časnoj majci Izidori kartu i piše: „Srdačno Vas i sve časne sestre i novakinje i kandidatkinje i djecu i sve ostale pozdravljam i blagoslivljam sa ovoga sv. mjesta milosti, gdje sam se svih Vas već spomenuo i opet ću se, ako Bog da, spomenuti, osobito sutra, kad ću u sv. špilji misu čitati, u kojoj se draga Gospa ukazivala maloj Bernardici“ (Ut. Pisma sestrama, str. 130). Prema iskazu naše vrsne povjesničarke dr. sc. Agneze Szabo hodočastio je i u omiljeno Gospino svetište Loreto, kamo je 1897. godine vodio veliko hrvatsko nacionalno hodočašće. Prema istom iskazu Stadler je 1907. godine slavio 40. obljetnicu svoga misništva-svećeničkog ređenja u nacionalnom svetištu u Mariji Bistrici. Bio je veliki štovatelj Gospe od Škrpjela u Boki Kotorskoj. Svaki puta kad bi dolazio u Boku, navraćao je u to svetište. Upisao se u spomen knjigu posjetitelja škrpjeloskog svetišta još 13. svibnja 1897. godine. Drugi put se nalazi njegov potpis u istoj knjizi 4. prosinca 1904. godine, kada je doveo svoje sestre Služavke Maloga Isusa u Perast, a onda je još jednom 20. studenog 1911. godine kad je sestre u Perastu posjetio. Kad je Utemeljitelj prvi put stupio u ovo svetište, sav ushićen zapjevao je iz dna duše: O sanctissima! U zapisu naše s. Rozarije stoji kako je u povijesti svetišta Gospe od Škrpjela našla zapisano „da je naš dragi Utemeljitelj, blagopokojni nadbiskup Stadler u ovom svetištu proslavio 30 godina biskupovanja, i to 20. studenog 1911. godine. Kad su god naše sestre putovale u Perast, Utemeljitelj im je preporučivao neka na prolazu posjete bokeljska svetišta, osobito Majku Božju škrpjelsku i da se ondje pomole za „Betlehem“ i za njega. (Vez ljubavi, str. 254-255).

Marija u životu sestara Služavki Maloga Isusa

Zahvaljujući divnom primjeru svoga Utemeljitelja sluge Božjega Josipa Stadlera sve generacije sestara Služavki Maloga Isusa nastojale su oblikovati svoje živote po primjeru Marijinu. Utemeljitelj je svojim sestrama preporučivao pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, potičući ih da ta pobožnost nije samo svakomu korisna, nego je upravo nužna za spasenje svakoga čovjeka, jer Gospodin Bog sve svoje milosti daje ljudima preko ruku Blažene Djevice Marije. Osnutak Družbe Utemeljitelj vidi u velikom Otajstvu „pri kome je Otac nebeski odabrao bl. Djevicu Mariju za Majku Sina svoga, koga je ona začela po Duhu Svetome, a uslijed kojega je utjelovljeni Sin Božji Isus Krist ... ovisan postao o Mariji Majci svojoj: nastala je Predraga Kongregacija Maloga Isusa, da njezine službenice uvijek razmišljaju o tom velikom otajstvu, kad je čovjekom postao Sin Božji, kad se rodio i kada se svemu svijetu objavio… Da tu neiskazanu ovisnost Isusovu o Mariji poštuju i nasljeduju, pametno običaju službenice Maloga Isusa svaka pred svoje ime staviti: M, to jest Marija. Svakoj sestri preporuča da svom dušom i svim životom svojim ljubi Maloga Isusa moleći Mariju da joj tu ljubav od svoga Sina isposluje. ( Utemeljiteljeva pisma sestrama, str. 18-19)

Mariju nam je dao kao najizvrsniju učiteljicu služenja Malom Isusu rođenom u Betlehemskoj štalici. Duboko uronjen u veliko otajstvo Isusova rođenja, Stadler sve događaje promatra kroz Utjelovljenu ljubav Maloga Isusa i potiče sestre da se toj Ljubavi klanjaju i služe mu poput Marije. U srcu karizme sestara Služavki Maloga Isusa je služenje Malom Isusu i poziva sestre „kad za djecu i oko djece radite, znajte da Presveti Mali Isus u toj djeci plače, zimu i žegu trpi, bolesti i sve ostale nevolje njihove podnosi, pa ćete uvijek svoje dužnosti veselo i zdušno obavljati, i vaša će misao uvijek biti kod Presvetog Maloga Isusa u betlehemskoj štalici“. U čestitci sestrama na Bogojavljenje 1910 godine piše: „Bit će istina borbe, neprilika, napasti svakojakih; ali se ne bojte, jer je Mali Isus jači od svih vaši neprijatelja.“ Imajući na umu Isusovu potpunu ovisnost o Mariji, Stadler daje duboki smisao Marijinu služenju Malenom Isusu i poziva sestre da Marijinim srcem iskazuju milosrđe i svojim rukama grle sve patnje onih koji su najpotrebniji naše pomoći.

Marija nam je uzor u vjeri. Da Blažena Djevica Marija nije vjerovala, veli Utemeljitelj, ne bismo se mi mogli spasiti, niti bi Sin Božji od nje čovjekom postao. Odatle slijedi, da nas je sve ona tako jako zadužila, da joj se ne možemo dostojno odužiti, sve kada bismo joj dan i noć služili i hvalili ju i slavili. A i Sin Božji, ukoliko je uzeo tijelo od Bl. Dj. Marije, postao je tako velik njezin dužnik, kako vele sv. Oci, da on u svrhu, da joj se oduži, sve njezine molbe uslišava i smatra kano zapovijedi, pa ju je učinio svemogućom po milosti, što je on to po naravi; a svemoguća je ona na koljenima, jer sve isprosi od Isusa, i On joj nikada ništa ne može odbiti, nego po njoj bezbrojna čudesa čini u redu naravi i milosti i slave vječne, pošto je sve manje, što joj on može dati spram onoga što mu je ona dala. I zato ju je Isus učinio čuvaricom svojega blaga i jedinom djeliteljicom svojih milosti…. Isus je svagdje i vazda plod i Sin Marijin, a Marija je svagdje pravo pravcato stablo, koje nosi plod života, prava majka, koja taj plod proizvodi. Ta Majka jest prava Majka, i svake od vas. Da se sva ljubav svih dobrih matera na svijetu stopi u jednu, bila bi istina jako velika, no puno manja od ljubavi, koju Majka Marija goji spram svake od vas.

Zato je od potrebe, da ju kano prave kćerke štujete, čime ćete i te kako osigurati spasenje svoje duše. Ona vas tako voli, da joj je uvreda, ako je ne molite za sve potrebne milosti, jer joj je u tu svrhu Gospodin Isus u ruke dao, da Vam ih što više dijeli. Utemeljitelj moli svoje duhovne kćeri, da svaka Služavka Maloga Isusa kao dobra kćerka joj svaki dan posveti se molitvom: Poštivam te svim srcem o presveta Djevice! (Preuzeto iz poslanica Utemeljiteljeve za 25. obljetnicu Družbe)

Stadlerova prva suradnica časna majka s. M. KrescencijaZwiefelhofer svjedoči i zapisuje: ˝Kad je bio položen u lijes u kojem će se ukopati, stavila sam mu na pergamenat napisano imena svih živućih sestara ispod kazule na srce, da ponese sobom na vječni počinak u hladni grob."Između ostalog zapisala je i ove riječi: ˝… koji snivaš na Presvetom Srcu Isusovu i Bezgrešne Djevice."(s. M. KrescencijaZwiefelhofer, Povijest kuće matice, str. 69.).

˝No tješimo se, vrućom i revnom molitvom za njegov pokoj, ali tješimo se molitvom i njemu samomu, jer smo sve uvjerene, da je On već gore kod svog Spasitelja, koga je toliko ljubio, i kod svoje nebeske Majke, koju je toliko štovao, i da On gore naše molitve prima, i za nas se gore zauzima."(Izbori Vrhovnog poglavarstva "Družbe Služavki Malog Isusa", Sarajevo, 7. V. 1919.; s. M. KrescencijaZwiefelhofer, Sazivno pismo III. Generalne skupštine, Sarajevo, 2. veljače 1919,  Arhiv Družbe Zagreb)

Poticaji:

Zaodjenite se dakle, kao izabranici -izabranice Božje… u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost, te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu (Kol 3, 12-13)
Što god radite, zdušno činite, kao Gospodinu, a ne ljudima, znajući da ćete od Gospodina primiti nagradu, baštinu… (Kol 3, 23)

s. M. Genoveva Rajić