S Marijom u Betlehemu
Služavka maloga Isusa služi malom Isusu

Pjesma: Veselje ti navješćujem...
Veselje ti navješćujem
puče kršćanski.
Jerbo se kralj u Betlemu
rodi nebeski.

Još mali, u štali,
Kog stvorenje svako slavi
Štuje, diči, jer je pravi
On naš Spasitelj
i Otkupitelj.
 

U Betlehemu ćemo upoznati najuzvišeniju Kraljicu koja je ujedno najponiznija služavka.

U trenutku kad joj je Svevišnji postavio pitanje je li spremna postati majkom njegova Sina mogla je reći Fiat jer nije računala na svoje snage nego na silu Duha Svetoga. I tako je ona omogućila svijetu spasenje.

Naš utemeljitelj SB Josip Stadler kaže: „Kad je Bog htio svijetu pokazati da ga neizmjerno ljubi, onda nije našao ništa tako nježno kao maleno djetešce. I tako je Bog ljubio ovaj svijet da je za njega svoga Sina dao, a Sin je tu ljubav pokazao time što je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa, postavši djetešce od Blažene Djevice Marije. Kao Služavkama Maloga Isusa pristoji se da upravo gorite od ljubavi prema Njemu.“

U enciklici Lumen fidei ima posebno poglavlje pod naslovom: Blažena ti što povjerova. Papa Franjo započinje govor o Marijinoj vjeri slikom iz Lukina evanđelja o sjemenu koje pada na plodno tlo i donosi obilat rod. To plodno tlo, ta dobra zemlja, kako tumači Isus, to su oni koji Božju Riječ slušaju, zadrže je i donose rod u ustrajnosti. Papa u ovom Lukinu evanđelju vidi Djevicu Mariju kao plodno tlo koje sluša i čuva Riječ, tako da je Riječ mogla donijeti ploda, poput sjemena koje je palo na plodno tlo, ostalo neko vrijeme mirovati u zemlji, a onda kad je došlo vrijeme uzraslo je i donijelo ploda. Gospodinova Majka savršena je slika vjere, što će posvjedočiti Elizabeta koja kaže: Blažena ti što povjerova... U Mariji se ispunila duga povijest vjere u Starom zavjetu, u kojemu je opisana vjera mnogih žena, počevši od Sare, žene koja je uz patrijarhe pripadala onima kojima je Bog ispunio obećanja i rađao se novi život. U punini vremena Božja se Riječ obratila Mariji i ona ju je prihvatila, cijelim svojim bićem u svom srcu, da se u njoj utjelovi i rodi kao svjetlo za sve ljude.

Družba Služavki Maloga Isusa kako kaže Stadler rodila se iz velike tajne Utjelovljenja „...da njezine službenice uvijek razmišljaju o tom velikom otajstvu, kada je čovjekom postao sin Božji, kada se rodio i kada se svemu svijetu objavio.i baš ovako se htjede roditi onaj koji želi da ga ljubimo, a ne da ga se bojimo.

Prema prvim pravilima koje je sam utemeljitelj napisao, sestrama je izrijekom povjerio brigu za one najmanje, - napuštenu djecu, siromašne, starije i bolesne osobe. Njih sestre trebaju, s onom ljubavlju dvoriti kojom bi samoga Isusa posluživale, kako Utemeljitelj kaže.

Sestrama piše kako moraju služiti po uzoru na Mariju koja je bila prva i najbolja služavka maloga Isusa. On je bio o njoj ovisan punih 30 godina u skrovitosti i radu, a samo se je tri godine razdao svijetu. Utemeljitelj smatra da je druženje s Marijom nezaobilazna pomoć sestrama koje se žele posvetiti betlehemskom životu. Marija najbolje poznaje maloga Isusa. Ona će sestre upoznati sa svojim sinom. Ona je najbolja učiteljica služenja. Ona će sestre naučiti kako ponizno i u ljubavi služiti, ona je najbolja zagovornica kod Boga. Stadler preporuča sestrama da se svaki dan posvete Gospi kao dobroj majci molitvom koju je često s njima molio: Poštivam te, presveta Djevice...

Utemeljitelj prikazuje malom Isusu Družbu slijedećim riječima: „Preko nježne majke tvoje i naše, prikazujem ti ovo janješce Kongregaciju tvoga presvetog Imena moleći te ponizno da je milostivo primiš u svoje okrilje.“ Sestrama kaže da ispred svoga imena uzmu ime Marija i da budu kao Marija.

Marija je prvo svetohranište jer je u svoju utrobu primila Isusa. Ona nam ga je u Betlehemu darovala... Ona nam svaki dan, nakon što ga u pričesti primamo ,u jaslice svoga srca, poručuje: što god vam danas bude govorio učinite to... budite s njim i nosite ga kao živo svetohranište ovim svijetom... klanjajte mu se u svakoj sestri, u svakom čovjeku koji je slika Božja...

Pjesma:

Pored njega stoji Majka,
Djeva Marija.
Pa sveg svijeta Spasitelja
lijepo povija.

Njeg doji i goji,
Uspavljuje njegujući
"Spavkaj, spavkaj" pjevajući
U toj štalici, sve na slamici.
 

U našim Konstitucijama kao uvod u XIII. poglavlje stoje riječi koje je sv. Ivan Pavao II. uputio sudionicima Međunarodnog kongresa o posvećenom životu, 26. XI. 2004. „Kad čovjek osjeti da je neizmjerno voljen, ne može ostati daleko od otajstva ljubavi koje se daruje. Ona ga zahvaća plamenom žrtvenog izgaranja te i sam postaje ljubav. Ljubav prema braći, osobito prema slabima, mladima, djeci i onima koji su izgubili smisao života, te se osjećaju od svih ostavljeni, poticali su Bogu posvećene osobe, tijekom stoljeća, da im se posvema daruju.

Nastavite se trošiti za svijet imajući na umu da je jedina mjera ljubavi ljubiti neizmjerno. Ljubavlju prema najmanjima zarazite koje susretnete, napose laike koji budu htjeli podijeliti s vama karizmu i poslanje.“

Prisjetimo se riječi koje stoje u prvom poglavlju naših Konstitucija: „Ljubav prema Bogu je naše osnovno raspoloženje i po njoj služimo nejakoj i zapuštenoj siročadi, nevoljnicima i patnicima. U njima gledamo maloga Isusa koji je radi nas bio malen i koji je za nas trpio. U tom služenju slijedimo primjer Presvete Djevice Marije.“

U ovo božićno vrijeme pođimo s Marijom u Betlehem, u Marijinu školu poniznog služenja. Gledajmo maloga Isusa koji je potreban pomoći svoje Majke. Gledajmo ga i danas kako je potreban naših ruku u nemoćnima, našeg osmjeha u patnicima, našega glasa u obespravljenima. Prepustimo se ovih božićnih dana tišini koja je vladala u Betlehemu, razmišljajmo o Mariji koja u molitvi bdije uz Djetešce i služi mu predano.

Možda bi se i mi mogli ovih božićnih blagdana upitati kako zaraziti karizmom služenja naše vanjske suradnike Prijatelje maloga Isusa, što nam je i sv. Ivan Pavao II preporučio. Možda im zaista treba naš primjer da vide kako se trošimo bez računice i kako je jedina mjera našeg služenja ljubiti neizmjerno.

Dopustimo Mariji da nas kroz tihu molitvu vodi putem vjere do služenja u ljubavi.

Pjesma:

A pastiri stigli skromno,
Padnu ničice.
Oj pastiru svih pastira,
k nam obrati se.

Dođosmo, donijesmo:
Sebe Tebi žrtvovati,
Tebe, Bože, darivati.
Slatki Isuse, pomiluj nas sve.

s. M. Vesna Matelja