Tema:

„Zdravo, milosti puna!“ (Lk 1, 28)

Pjesma: Poslan bi anđeo Gabrijel...

Poslan bi anđel Gabrijel
od Boga u grad Nazaret
k jednoj poniznoj Djevici,
i k pravoj Božjoj službenici.

Uvodna misao:

Marijo! U godini koja je pred nama želimo više biti u tvojoj majčinskoj prisutnosti. Želimo te promatrati, primati tvoju ljubav, prikazivati ti svoju, i moliti te da nas povedeš svakoga dana bliže Sinu svome. 

Marijo! Želimo biti s tobom, gledati u tebe, u tvoj primjer osluškivanja Božje riječi, kako bi se u naše srce i u naše oči utisnuo sjaj tvoje čistoće, tvoje ljepote duše i raspoloživosti za Božje djelo u nama.

Marijo, prva Služavko Djeteta Isusa, neka druženje s tobom, naše nastojanje nasljedovanja tvoga puta pridonese duhovnom rastu svake sestre Služavke Maloga Isusa. Neka pridonese ljepoti našega življenja u skrovitosti naših samostana i zajednica, i svih mjesta gdje smo po Božjoj volji poslane. Neka postanu prave nazaretske kuće, u kojima će, po životu Služavke i po njezinu služenju, drugi prepoznavati Marijo tebe i tvoje služenje Isusu.

Marijo, milosti puna! Pomozi nam da promatrajući i nasljedujući tvoj hodočasnički život na zemlji, ispunjavamo samo Božju volju, koju nam je povjerio Otac Nebeski. Vodi nas, Majko Marijo, svakoga dana sve bliže i bliže svome Sinu Isusu i pomozi nam da svakoga dana sve više uza nj prianjamo.

Kratka šutnja...

Pjesma:

Kad Mariji on doteče,
ponizno joj ovo reče:
oj zdravo puna milosti,
Djevice, kruno svetosti.

Razmatranje:

Evanđelist Luka u svome opisu događaja Navještenja Isusova rođenja (Lk 1, 26-38) govori kako je arkanđeo Gabrijel pozdravio Mariju riječima „Zdravo, milosti puna!“ On, poslanik Božji, donosi od Boga drugo ime Mariji, pozdravlja je riječima „Milosti puna!“, što će reći da se ona po toj „punini milosti“ razlikuje od ostalih ljudskih stvorenja. Marija razmišlja i pita se „što to ima značiti pozdrav Božjega glasnika?“ Marija se u tome trenutku pojavljuje „kao žena velike nutrine, koja se služi srcem i razumom te pokušava shvatiti cjelinu Božje poruke“, i tako postaje „slika Crkve koja promišlja Božju riječ, pokušava shvatiti njezinu cjelovitost i u svome pamćenju čuva što se dogodilo.“

Božanska je milost učinila da samo Marija bude posebno izabrana i u tome izabranju savršena. U trenutku njezina začeća Bog je sačuvao njezinu dušu od svake ljage i dao da cijeloga života bude bezgrješna i netaknuta grijehom. Sam je Bog želio u Marijinu biću osigurati tu savršenost, tu ljepotu, tu dušu koju će on u potpunoj Marijinoj slobodi moći posjedovati i koja se neće nikada od njega odijeliti.

Crkva s pravom tijekom cijele povijesti naziva Mariju „kovčegom Božjim, hramom Božjim“,  jer bez Marije „ne klija sjeme Riječi, niti cvate divljenje prema Bogu i njegovim čudesima; mjesto u kojem se čuju titraji Riječi i glas Duha Svetoga poput lagana povjetarca.“ Upravo po Mariji iz Nazareta, toj skromnoj Djevici, „Bog je usred ovog svijeta ostavio Svijetlo svijeta“. Prije nego što je Marijino Bezgrješno Začeće postalo radost za cijelu Crkvu, postalo je veselje za cijelo Nebo, veselje za samoga Boga, a po navještaju arkanđela Gabrijela objavljeno je svemu svijetu.

U ovoj slici anđelova pohoda Mariji i Marijina duhovnog raspoloženja prema navještaju Božje Riječi, osluškujmo i mi trenutke svoga izabranja od Boga. „Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih“ (Jeremija 1,5).

Prisjetimo se svaka i svoga poziva na posvećeni život i u Družbu Služavki Maloga Isusa. Prisjetimo se svoga duhovnog raspoloženja, radosti koju smo doživjele u tome Božjem zahvatu u naš život.

Pobudimo u svome srcu radost i zahvalnost što nas je Bog izabrao da mu se posvetimo po sv. zavjetima. Što nas je izabrao da budemo njegove zaručnice. Zahvalimo što nam je darovao Blaženu Djevicu Mariju za Majku, zagovornicu i voditeljicu kroz naš posvećeni život.

Dopustimo da nas još jednom zahvate radost i zahvalnost zbog velikog spasenjskog dara kojim je Bog po Mariji obdario cijeli svijet, Crkvu, i sve koji je priznaju za svoju Nebesku Majku.

Kratka šutnja...

Pjesma:

Veselje sad će početi,
sina ćeš Božjeg začeti,
Bog Duh će Sveti s tobom bit
i ove riječi ispunit.
 

Poticaji sluge Božjega Josipa Stadlera
na štovanje Blažene Djevice Marije

Sluga Božji nadbiskup Josip Stadler i Utemeljitelj naše Družbe bio je velik Marijin štovatelj. Njoj je posvetio i predao sav svoj život. Djetinjim srcem povjerava Bezgrješnoj svoju Nadbiskupiju. Želi da joj „Ona bude čuvarica i djeliteljica svih milosti“.

Nadbiskup je poticao svećenike da sebe i svoj narod posvete Djevici Mariji i da je štuju. Poticao je i svoje sestre, Služavke Maloga Isusa, da se potpuno posvete Majci Mariji.

U svojoj poruci sestrama za Srebreni jubilej Družbe (1915. g.) Utemeljitelj posvećuje jednu točku štovanju Djevice Marije, sa željom da potakne sestre da još više upoznaju svoju Nebesku Majku, da joj se svakoga dana posvećuju i da je nasljeduju. On sestrama piše:

Između svih pobožnosti, jedna je od najglavnijih pobožnost k Blaženoj Djevici Mariji. Ta pobožnost nije samo svakomu korisna, nego je upravo nužna za spasenje svakoga čovjeka, jer Gospodin Bog sve svoje milosti daje ljudima preko ruku  Bl. Dj. Marije. Bog je odvijeka odabrao Bl. Dj. Mariju za Majku Sinu svojemu, koga je ona začela po Duhu Svetom.

A kada je vrijeme došlo njezina začetka, on ju je stvorio skroz lijepu i savršenu, prostu od grijeha istočnoga, pa ju je daleko nad sve anđeoske duhove i nad sve svece takovim obiljem svih nebeskih darova uzetim iz blaga Božanstva tako čudesno obasuo, da je sjajila onakvom puninom nevinosti  i svetosti (...) koje osim Boga nitko ne može ni mišlju shvatiti. I toj preblaženoj Djevici odredio je Bog Otac jedinoga Sina svojega, koga on, od srca svoga rođenoga jednakoga sebi, kano samoga sebe ljubi, tako dati, da naravno jest jedan te isti zajednički Sin Boga oca i Djevičin.

I kada je onaj presretni čas kucnuo, da je arkanđeo Gabrijel po nalogu Boga Oca u njezine ruke stavio utjelovljenje svojega Sina, a po tom i spasenje svih ljudi, onda je ona, vjerujući, da kano djevica može po Duhu Svetom začeti Sina Božjega, pristala uz poruku Oca nebeskoga te je vjesniku Arkanđelu izustila one blagoslovljene riječi: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj“. I u taj tren Sin je Božji od nje čovjekom postao i ljudima je dao vlast, da budu sinovi Božji, koji vjeruju u ime njegovo. Da Bl. Dj. Marija nije vjerovala, ne bismo se mi mogli spasiti, niti bi Sin Božji od nje čovjekom postao.

Odatle slijedi, da nas je sve ona tako jako zadužila, da joj se ne možemo dostojno odužiti, sve kada bismo joj dan i noć služili i hvalili ju i slavili. A i Sin Božji, ukoliko je uzeo tijelo od Bl. Dj. Marije, postao je tako velik njezin dužnik, kako vele sv. Oci, da on u svrhu, da joj se oduži, sve njezine molbe uslišava i smatra kano zapovijedi, pa ju je učinio svemogućom po milosti, što je on to po naravi; a svemoguća je ona na koljenima, jer sve isprosi od Isusa, i on joj nikada ništa ne može odbiti, nego po njoj bezbrojna čudesa čini u redu naravi i milosti i slave vječne, pošto je sve manje, što joj on može dati spram onoga što mu je ona dala.

I zato ju je Isus učinio čuvaricom svojega blaga i jedinom djeliteljicom svojih milosti, da ona, koga hoće oplemeni, uzvisi i obogati, da koga hoće usprkos svim zaprekama provede kroz žezlo i krunu kraljevstva nebeskoga. Isus je svagdje i vazda plod i Sin Marijin, a Marija je svagdje pravo pravcato stablo, koje nosi plod života, prava Majka, koja taj plod proizvodi.

Ta Majka jest prava Majka, i svake od vas. Da se sva ljubav svih dobrih matera na svijetu stopi u jednu, bila bi istina jako velika, no puno manja od ljubavi, koju Majka Marija goji spram svake od vas. Zato je od potrebe, da ju kano prave kćerke štujete, čime ćete i te kako osigurati spasenje svoje duše. Ona vas tako voli, da joj je uvreda, ako je ne molite za sve potrebne milosti, jer joj je uvreda, ako je ne molite za sve potrebne milosti, jer joj je u tu svrhu Gospodin Isus u ruke dao, da Vam ih što više dijeli.

Pamtite što sv. Bonaventura, taj veliki svetac i štovatelj Marijin tvrdi: da onaj, koji Mariju zaziva (razumije se uvijek, ako ima volju poboljšati se), već je blažen; i zato joj vapi: „O ti spase onih, koji te zazivlju! U tebe sam se Gospo, pouzdao i nikada se neću posramiti.“ A to će reći: „O Gospo, o Majko Božja Marijo i moja Majko! Ne, ja neću biti osuđen, jer sam ja svu nadu u tebe postavio.“

Zato Vas upravo molim, da svaka od Vas u znak, da sva ovisi o majci Božjoj kano dobra kćerka, o svojoj majci, njoj se sva ovako, ako je moguće i svaki dan posvetite:

Poštivam te svim srcem o presveta Djevice! nada sve svece i anđele nebeske, kano kćerku vječnoga Oca, i prikazujem ti svoju dušu sa svim njezinim silama. Zdravo Marijo!

Poštivam te svim srcem, presveta Djevice! Nada sve anđele i svece nebeske kano majku jedinorođenoga Sina, i prikazujem ti svoje tijelo sa svim njegovim nagnućima. Zdravo Marijo!

Poštivam te svim srcem, presveta Djevice! Nada sve anđele i svece nebeske, kano ljubljenu zaručnicu Duha Svetoga, i prikazujem ti svoje srce sa svim njegovim nagnućima moleći te, da mi od Presvetoga Trojstva isprosiš sve milosti, koje su mi nužne za moje spasenje. Zdravo Marijo!

Kratka šutnja...

Pjesma:

Zdravo Djevo čista, izvor milosti,

Zdravo Majko Krista, vrelo radosti!

K tebi se utječemo, od sveg srca kličemo:

Pomozi nam slatka Djevo Marijo.

Svjedočanstva pokojnih sestara Služavki Maloga Isusa
o štovanju Blažene Djevice Marije

Iščitavajući životopise naših pokojnih sestara često možemo naići na zapise o njihovu posebnom štovanju Djevice Marije. Neka nam i njihovi primjeri budu na poticaj posvećenja i predanja našoj nebeskoj Majci.

S. M. Agata Erceg (+1905.) posebno je štovala Gospu, Kraljicu Krunice. Krunica joj je uvijek bila omotana oko ruke, pa i onda kada je nešto radila. Nebeska Majka pozvala ju je u Nebo u ranoj mladosti, upravo pred sam blagdan Gospe Lurdske, 10. veljače. Tako je s. Agata nastavila u Nebu s Bezgrješnom prebirati zrnca njezine krunice.

S. M. Amidea Radoš (+1905.) za života se posvetila Gospi i nosila je njezin škapular. Kada su sestre stajale kod njezine smrtne postelje, misleći da je već umrla molile su pokoj vječni za nju, ona je najednom otvorila oči i pokazala jednom rukom na svoja prsa, a drugom na noćni ormarić. Kada je sestra otvorila ormarić našla u njemu Gospin škapular i stavila joj ga na prsa. Ona se nasmiješila i odmah izdahnula. S. Amidea je sa smiješkom i svojom duševnom utjehom otišla svojoj Majci Mariji u Nebo.

S. M. Rafaela Gržina (+1905) na smrtnoj se postelji oprostila od svoje rođene sestre Vjekoslave riječima da je predaje Nebeskoj Majci i da će za nju učiniti više na Nebu nego na zemlji. Vjerujemo da je s. Rafaela nastavila i u Nebu s Nebeskom Majkom moliti za svoju rođenu sestru, kojoj je Bog dao milost da je mogla boraviti uz oca Utemeljitelja posljednje trenutke njegova života i s njim izmoliti njegovu posljednju krunicu. Što li je s. Vjekoslava mogla više poželjeti u životu? Za ovu milost sigurno je zaslužna njezina sestra Rafaela. Neka u Nebu zagovara danas i  nas, i moli za sve potrebe naše Družbe.

Pjesma:

Vječna hvala budi Bogorodici,
Začetoj bez grijeha, čistoj Djevici,
Što nam Krista porodi, grijeha nas oslobodi,
Slava Božjoj Majci, Djevi Mariji.
 

Završna molitva:

Marijo, naša Nebeska Majko, zahvaljujemo ti na svim milostima koje smo spoznale u ovome molitvenom zajedništvu s tobom i tvojim Sinom Isusom.  Zahvaljujemo ti što si postala i naša Majka i što se smijemo djetinjim srcem obraćati tebi svakoga dana u svim svojim potrebama.

Danas te posebno molimo za cijeli svijet, da u njemu zavlada mir, radost i veselje. Zauzmi se kod Oca Nebeskoga za taj dragocjeni dar, toliko potreban ovoj zemlji. Budi Majka i utjeha svih koji zbog priznanja djecom tvoga Sina trpe velike nevolje.

Pomozi nama da poput mnogih zauzetih kršćana u svijetu budemo otvorene za pružanje razloga nade i utjehe svoj tvojoj djeci.

Molimo te, neka se zbog tvoga milosnog izabranja, tvoje ljepote duše, ponovno uzraduje zemlja i svi ljudi na njoj. Budi uvijek naša posrednica i zagovornica kod svoga Sina Isusa Krista. Amen.
 

s. Ana Marija Kesten