Danas, 26. veljače za   našu Provinciju bio je poseban dan. U našem samostanu "Srca Isusova i Marijina" u Košutama bio je susret kućnih poglavarica zajednica naše Provincije, koji je upriličen na stoti rođendan naše s. M. Rozamunde.

 Kako je to rijedak jubilej kojeg tek neki dožive, proslavljen je na dostojanstevn  i svečan način. Iz naše Nadbiskupije tiskovi ured se pobrinuo da to sve zabilježi i objavi na stranici Nadbiskupije. 

Silvana Burilović Crnov
26. 02. 2022.

"U samostanu Služavki Malog Isusa u Košutama kod Trilja s. M. Rozamunda (Jaka) Vukas proslavila je 26. veljače 2022. svoj 100. rođendan. Svečanoj proslavili nazočila je rodbina i prijatelji s. Rozamunde, časna Majka s. Marija Banić, vrhovna poglavarica Družbe sestara Služavki Malog Isusa, provincijalna poglavarica splitske provincije "Sv. Josipa" s. M. Terezija Pervan, predstojnica samostana u Košutama s. Zorka Radan, njezine sestre iz Provincije, triljski dekan don Stipe Ljubas, don Marinko Duvnjak – nekadašnji župnik sv. Josipa na Plovaniji (1993.-2004.) gdje je s. Rozamunda bila na župi kao kuharica. Kao veliki prijatelj s. Rozamunde posvjedočio je njezino bogato životno iskustvo ispunjeno vjerom, ljubavlju i molitvom.

Triljski gradonačelnik Ivan Bugarin tom je prigodom s radošću i ponosom svojoj sugrađanki s. Rozamundi uručio cvijeće i Povelju grada Trilja za njezin 100. rođendan i 80. godina službe i nesebične ljubavi Bogu i ljudima, a sestre su slavljenici uručile blagoslov pape Franje. Svoju čestitku uputio je i splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. Radosna i ganuta s. Rozamunda obgrljena ljubavlju uzvraćala je svima osmijehom zahvalnosti. Brojni su uputili svoje rođendanske čestitke s. Rozamundi a njezin životni tijek ispripovjedila je s. Maneta Mioč.

S. Rozamunda rođena je 26. veljače, 1922. u Vedrinama (Trilj) od oca Petra i majke Pere rođ. Šipić, kao treće od osmero djece (5 sestara i dva brata). U samostan je došla ljeti 1938. u Split. Kao kandidatica živjela je i radila sa sestrama Služavkama Malog Isusa u franjevačkom samostanu na Poljudu u Splitu, u kojem su vodile domaćinstvo za oce franjevce i za starce smještene u ubožnici u ovom samostanu. Iz Splita 30. kolovoza 1940. dolazi u Sarajevo, gdje kao kandidatica pomaže kod muške djece smještene u ubožnici Družbe ˝Egipat˝. Ulazi u novicijat 14. kolovoza 1941. u kući matici Družbe ˝Betlehem˝ u Sarajevu Sarajevu. Privremene redovničke zavjete polaže 15. kolovoza 1942. u Sarajevu, a doživotne redovničke zavjete polaže 15. kolovoza 1948. u Sarajevu. Nakon položenih privremenih redovničkih zavjeta 1942., nekoliko mjeseci radila je u ubožnici u ˝Egiptu˝ u Sarajevu kod dječaka, i pomagala u kuhinji, koliko je mogla, jer je bila teško bolesna od tuberkuloze koja je tada harala u gradu, a tako i u samostanu. Iz Sarajeva odlazi u tuberkulozno vojno lječilište na Ilidžu, u kojem su kao domaćice i bolničarke radile sestre Služavke Malog Isusa, a radile su kao bolničarke i u obližnjem bolničkom lječilištu za tuberkulozne vojnike u Kasindolu, pa je povremeno boravila i u ovom lječilištu.

Radi bolje ishrane i rada na zraku premještena je u zajednicu u Vitez, gdje od 1943. do 1945. pomaže u kuhinji, te na velikoj ekonomiji koju je sestrama kupio utemeljitelj nadbiskup Stadler za uzdržavanje sestara, brojne djece i starica smještenih u dvije ubožnice u Sarajevu, u svakoj oko osamdeset djece. Župnik župe sv. Jurja u Vitezu ostao je bez kapelan i kuharice pa je s. Rozamunda sa s. Bonjanuktom određena da vodi domaćinstvo kod župnika u Vitezu. Pomagala je u kuhinji, radila u župskoj štali, u kojoj su imali kravu, svinje, kokoši.

Na početku mjeseca listopada 1944. u Vitez došli su vojnici (partizani) u samostan sestara i napravili pretres po kući, pa tako i u sobama sestara. U tom pretresu s. Rozamundu odveli su u zatvor u Travnik, gdje je ostala puna tri mjeseca u samici, a imala je 22 godine. To su bile godine straha. Bila je i u koloni za Bleiburg iz koje se čudom Božjim izvukla.

Na službi je s. Rozemunda bila od 1943. do 1945. g. u Vitezu, od 1945. do 1951. g. u Metkoviću, od 1951. do 1956. g. u Mandaljeni kod oo. dominikanaca, od 1956. do 1971 .g. u Perastu, od 1972. do 1974. g. u Dubrovniku kod oo. kapucina, od 1974. do 1981. g. u Mandaljeni, od 1981. do 1991. g. na otočiću Gospe od Škrpjela u Boki Kotorskoj, od 1991. do 1992. g. u Mandaljeni, od 1992. do 1994. g. u Parizu (HKM), od 1994. do 1996. g. u  Mandaljeni, od 1996. do 2006. g. u Zadru u župi sv. Josipa, od 2006. do 2010.g. u Splitu na Šinama, u Dobroti u Crnoj Gori 2010. g. nakon čega se vratila na splitske Šine. U samostanu u Košutama nalazi se od 16. prosinca 2019. godine. U mjestima gdje je služila vršila je službu predstojnice, kuharice i turističkog vodiča (na Škrpjelu).

„Jaka tijelom, duhom, vjerom, snagom, izdržljivošću, pristupačna svima. Jednostavna, otvorena, iskrena, okretna i bistra uma. Odolijeva napastima i teškoćama svake vrste, izdržljiva u samici, u progonu, u koloni smrti na križnom putu, na Gospinu otočiću, u njezi bolesnika, u kuhinji, na polju, u vrtu, u tumačenju, u vođenju zajednice, gdje god ju je Providnost postavila. Sve s vjerom i pouzdanjem u Boga, molitvom, životnim optimizmom i požrtvovnom ljubavlju prema bratu čovjeku“, tako slavljenicu opisuju njezine sestre zahvalne što pokraj sebe imaju takav jedan primjer vjere, ljudskosti i redovničkog života."

Tekst preuzet sa stranice splitskomakarske Nadbisklupije.

Sličan sadržaj o proslavi 100.og rođendana s. M. Rozamunde može se pročitati i na informativnok katoličkoj agenciji IKI OVDJE.