Na poziv provincijske glavarice s. M. Admirate Lučić, sestre Služavke Maloga Isusa i djeca Stadlerova dječjeg Egipta hodočastili su u crkvu svetog Ante Padovanskog na Bistriku i sudjelovali na misnom slavlju 15. siječnja 2017. godina kako bi obilježili i Bogu zahvalili za 135. obljetnicu intronizacije prvog vrhbosanskog nadbiskupa dr. Josipa Stadlera. 

Svetu Misu predslavio je fra Slavko Topić, gvardijan samostana svetog Ante na Bistriku, koji je na početku pozdravio sve okupljene vjernike, posebno sestre Služavke Maloga Isusa i djecu Stadlerova dječjeg Egipta istaknuvši razlog njihove prisutnosti na ovom misnom slavlju. U prigodnoj propovijedi fra Slavko je podsjetio na ovaj povijesni jubilej službenog liturgijskog i crkvenog slavlja, uvođenja prvog vrhbosanskog nadbiskupa Stadlera u pastirsku službu u maloj (18x9 metara), loše sagrađenoj drvenoj crkvici koja je Nadbiskupu sedam godina služila kao katedrala, budući je to tada bila jedina katolička crkva u Sarajevu. Kasnije je sagrađena današnja katedrala, majka svih crkava Nadbiskupije, ali i današnji samostan svetog Ante na Bistriku čije je temelje 1894. godine blagoslovio sam nadbiskup Stadler, na čemu su braća Franjevci posebno zahvalni, istaknuo je fra Slavko. Danas na ovu lijepu obljetnicu Bogu smo zahvalni i molimo da mi, današnja crkva vrhbosanska, budemo jaki u svjedočenju u vremenu koje je pred nama te da kao Ivan Krstitelj za Krista kažemo: „Evo Jaganjca Božjega koji oduzima grijeh svijeta, zaključio je fra Slavko pozvavši okupljene da ispovjede svoju vjeru.

Prije 135. godina, u maloj drvenoj crkvici, isto u nedjelju, „naroda je bilo veoma velik broj“, piše tadašnji župnik, fra Andrija Buzuk o 50-toj obljetnici Vrhbosanske nadbiskupije i ovog svečanog događaja. „I mnogi pravoslavni su došli. Vidjelo se dosta i turskih fesova. Prisustvovale su i građanske vlasti… Sve je to meni u živoj uspomeni. Sve sam to ja doživio i svojim očima vidio. Hvala Bogu!“ Dao nam Gospodin milost da i mi budemo radosni i ponosni na svoju povijest u kojoj nam je Bog iskazao veliku ljubav, zbog koje možemo i trebamo radosno i zahvalno živjeti sadašnjost, i za koju smo dužni svjedočiti budućim naraštajima.

s. m/s.j