Godišnjice!

Služe kao podsjetnik kako vrijeme brzo prolazi.

U pješčanom satu kojeg nazivamo „ život „ svakim danom je sve manje vremena.

Protječe nezaustavljivo! Neumorno! Neprekidno! Neometano i neizbježno. Sa svakim danom život ne postaje duži nego za koji trenutak kraći. Jer vrijeme teče...                   

Godišnjice ili obljetnice služe i kao jedan test, test proteklog vremena- kako smo ga iskoristile?! Koliko ga je ostalo? Bi li se moglo drugačije? Kuda sve ovo ide? Kako živim? Kako se živi?

Godišnjice - u isto vrijeme podsjete nas gdje smo, tko smo?! Što smo obećale? I kako smo daleko. Istovremeno – gledamo i unatrag.

U daljinu... zagledane i zamišljene... Prisjećamo se... Prisjećamo se onoga zova, onih početaka života i rada kroz ovih 50 godina ovdje u Sutivanu.

Prisjećamo se onoga smijeha, radosti, ali i tuge...                       

Da, prisjećamo se svega onog što je prošlo i kako je prošlo.                                                       

Godišnjice, one donosu i sjetu. Sjetu sjećanja na proživljene dane... i umore.                     

  Ali, ne ostaje sve ni na sjeti, jer zahvalnost nadjačava. Doduše uz tešku borbu, ali nadjačava. One potiču na zahvalu na onom što je poznato i još više onom što nam je nepoznato, a zapisano je na nebesima.

Zahvalnost nam je štit i zaklon, doručak, ručak i večera. Ona nam je na srcu kad god se pomolimo, ona nam je na srcu kad slavimo svaki dan sv. Euharistiju.                                   

Svjesne smo i znamo i vjerujemo da nam je Bog dao puno više nego što zaslužujemo.       

I zato Ti Bože zahvaljujemo:

           Za dar onog trenutka kad si stavio svoju ruku na naša ramena i svih naših sestara kroz ovih proteklih 50 godina života i rada ovdje u Sutivanu, zazvao nas imenom i rekao nam

           – da smo Tvoje Bože!                                                                                              

            Molimo i danas za vatru zvanja da se ne ugasi i da se ne udaljimo od Izvora vatre.

I molimo danas i zahvaljujemo za sve one osobe kojima smo poslane i kojima smo služile.                                                                                                                                                   

 Učini nas, Gospodine svojim učenicima, da živeći pronalazimo oslonac u Tebi, krijepimo se hranom s Tvoga stola i naužijemo se mira koji samo od Tebe, Bože dolazi!                     

 I zato posežemo za onom starom, jednostavnom..iskrenom..malenom molitvom satkanom od jedne riječi: HVALA!                                                                                                           

I ne dopusti nam da se ikad odijelimo od tebe, Gospodine, Bože!

 s. M. Iva Serdarević i sestre iz samostana Uznesenja Marijina Sutivan