Adventsko pismo sestrama
Hvali dušo moja Gospodina
Drage sestre,
pred nama je vrijeme adventa ili spomena Božjega silaska na zemlju radi našega spasenja. To je vrijeme naše priprave za poseban susret s Miljenikom duše. U svakom novom danu On nam dolazi u susret, ali je Božićposeban spomen na Njegov prvi dolazak.
Blažena Djevica Marija, Službenica Gospodnja, po čijoj je poslušnosti Riječpostala tijelom, postala je i naša Majka. Prije Božića častit ćemo je na blagdan njezina Bezgrješnog Začeća. Bog je njezino biće otkao milošću prema mjeri svoga Sina. Ni sjena grijeha nije dotakla vjeru u njezinoj duši, zato je mogla izdržati sva iskušenja, kroz koja je prolazila, kao i njezin zaručnik sveti Josip. Bog je sebe samog utkao po ljubavi u Djevicu Mariju za sav ljudski rod. Velika joj je djela učinio, zato je ona cijeloga života svetila Ime njegovo. Magnificat je otisak njezine duše. Ono što je Marija učinila pristankom: „Neka mi bude po Tvojoj riječi“, postaje nama trajna zadaća provjeravati, drži li božanska nit na okupu cjelinu tkanja našega bića. Kako je dobro imati takvu Majku za uzor i zagovornicu, utočište i prijateljicu. Ona nas prati kroz život i čeka povratak svoje djece kao mama. Zalutamo li, tražit će nas, kao nekoćIsusa. Ona ne odustaje od nas. Po njoj se dogodio susret neba i zemlje. Danas i nas vodi k Isusu i potiče da ga slušamo, slijedimo i izvršimo svoje poslanje na zemlji.
Dođi, Gospodine Isuse, trebamo Te. Bez Tvoje pomoći ne možemo te naći. Prvo trebamo krenuti od obraćenja, koje započinje u pozornosti srca na Tvoju riječ. Ako danas Tvoj Glas poslušamo pronaći ćemo Te u sebi i onima pored sebe, u što nam je teško povjerovati. Božji dolasci su različiti. Toliko puta se izgubimo u traženju Boga živoga, a naš život se broji na danas. Samo danas je pred nama. Danas krenimo na put koji vodi do Djeteta preko srca svakoga bližnjega.
Susret s Bogom i bližnjim događa se u srcu i pamti se kao sretan ili bolan. Svi živimo od svagdanjih susreta s nadom za ponovni. Ako želimo i molimo da susret s Isusom mijenja naš život, dogodit će se. On vjeran ostaje. Uvijek više primamo od Gospodina nego dajemo. Ako svednevice s Njime živimo u prijateljstvu, bit ćemo blagoslov jedna drugoj u koje su i svi uključeni. Većdanas možemo učiniti dobre stvari. Danas možemo biti strpljive, susretljive, ugodne u razgovoru, tihe i pozorne za Božju riječ. Vrlo nam je potrebna krjepost blagosti.
Nama i svijetu oko nas kao da izmiču dobre stvari i želimo umjesto sebe mijenjati okolinu. Često nas sitnice zasmetaju i odvode u srditost i nepoželjna raspoloženja i tada nismo sposobne rasuditi dobro i odbaciti zlo. Koliko nam je potrebno bdjeti nad vlastitim mislima i srcem i u razumijevanju prihvaćati sebe, kako bismo onda mogle razumjeti druge. Uspjeh je podići se više puta nego što smo pali. Ova izreka nas upućuje na uvijek novo dizanje i radosno darivanje svojega života Bogu. Ono je najljepša stvar na svijetu. Ako se u duši zagledamo kako nam se Isus svakodnevno daruje na oltaru i tu sreću nosimo u sebi, ništa nam ne bi trebalo biti nemoguće. Naša jedina sigurnost je da nas Bog bezuvjetno ljubi. Čeznimo za blagim i poniznim srcem, s Isusom ga možemo promijeniti. Održavajmo vjerno prijateljstvo s njim u molitvi i sakramentima. Tko je i u malom vjeran, vjeran je. U pravednosti ćemo napredovati ako sebe stavimo na mjesto bližnjega, a njega na svoje. Isus želi da budemo male u svojim očima i vjerne u nasljedovanju njegova života. Danas krenimo putem koji vodi u Betlehem.
Svjetlost svijeća i molitve obasjala vam put do svete Obitelji.
Srdačno vas pozdravlja u Isusu
s. M. Petra Marjanović
provincijska glavarica