Od 3. do 9. srpnja 2022. u samostanu Srca Isusova u Baru održane su duhovne vježbe u šutnji i u poniznom gledanju u Boga i u djelovanje njegove milosti u svakoj od nas.

Tog sunčanog nedjeljnog jutra krenule su prema Baru u Crnoj Gori: s. M. Edita Perić, s. M. Danica Bilić, s. M. Marina Perić i s. M. Klara Jerković. U tišini Samostana boravile su tjedan dana, usmjerene prvenstveno na svoju komunikaciju s Bogom. Putem se razgovaralo, dogovaralo, uživalo u prelijepoj prirodi kroz koju se prolazilo diveći se Božjim čudima koja nas okružuju (velika rijeka Drina, kanjon rijeke Pive, visoravni te pred kraj prelijepo Skadarsko jezero i na kraju plavo more).

Po dolasku u Bar  sudjelovale su na svetoj Misi u zajedništvu s vjernim pukom župe Gretva, a predslavio ju je don Kelmend. Po povratku sa svete Mise započele su duhovne vježbe. Sutradan su pošle na svetu misu u crkvu sv. Nikole u Biskupiju gdje svetu misu slavi mons Rrok Gjonlleshaj barski nadbiskup. On je sestrama uputio par riječi za razmišljanje: „Mi molimo, stalno molimo a ne dobivamo zato što ne molimo za određenu nakanu i ne molimo molitvu iz srca. Usta govore, a srce ostane po strani.“ kazao je između ostaloga Nadbiskup. Sestre su kroz tri dana dolazile na molitvu krunice i svetu Misu u crkvu sv. Nikole, a druga tri dana im je dolazio slaviti svetu misu don Simo Ljuljić, generalni Vikar barske nadbiskupije; direktor Filozofskog i Teološkog instituta bogoslovije u Skadru.

Don Simo je svakoga dana uputio sestrama propovijed na osnovu Evanđelja dotičnog dana. Neke od misli koje je nakon pročitane Riječi Božje uputio don Simo bile su: Kako propovijedam o Kraljevstvu nebeskom, svojim govorom, svojim ponašanjem.? Da li moje ponašanje može privući drugoga da slijedi Isusa, da li sam prema drugome Vuk ili sam ovca?  Imamo li pouzdanja u Boga da će nas Duh Sveti zastupati pred svijetom koji progoni kršćane, ili ćemo se uzdati u svoju pamet i svoju snagu? Budimo mudri kao zmije a bezazleni kao golubovi. Imajmo Isusa uz sebe i svoje povjerenje stavimo u Njegove ruke. Sve svoje pouzdanje stavimo u Isusa koji se brine i za vrapce nebeske. Niti jedan od njih ne pada na zemlju da ne zna naš Otac nebeski, Vredniji smo od mnogo vrabaca. Stoga svu svoju brigu povjerimo Njemu, sve svoje poteškoće i bolesti predajmo Isusu u ruke. Budimo Isusovi nasljedovatelji, da nas drugi prepoznaju kao Njegove kazao je između ostaloga don Simo. Na koncu svete mise šestoga dana sestre su zapjevale Te Deum i završile duhovne vježbe.

Kroz ovih par dana kroz koje su sestre boravile u Baru družeći se u tišini s Božjom Riječju, osluškivale su što je volja Božja danas za  njih i što mi Bog danas poručuje. Duhovne su vježbe inače svojevrstan ispit savjesti da bi svatko vidio gdje se nalazim na Putu prema Bogu i osluhnuo što Bog danas traži od njega. Sestre su uživale u zvucima zrikavaca koji su ih budili svakog jutro i nagovještavali topao dan. Svaku večer su išle do groblja gdje su pokopane naše sestre i molile za sve pokojne i žive sestre.

Ovom prigodom zahvaljujemo Provincijskoj Upravi na čelu s provincijskom glavaricom s. M. Ana Marijom Kesten koja nam je omogućila iskustvo boravka u tišini i druženju s Bogom i Njegovom Riječi te nas posjetila u tijeku održavanja duhovnih vježbi.

s. M. Klara Jerković,  SMI