Biram radost - biram zahvalnost
Maglom okupano jutro, 18. studenog 2024. godine, okupilo je više od pedesetak sestara iz svih zajednica provincije Presvetog Srca Isusova i Marijina u samostanu Betlehem na Kraljevcu na duhovnu obnovu. Provincijska glavarica s. M. Emanuela Pečnik pozdravila je sve sestre i pozvala da ovaj dan koji je značajan za našu nacionalnu povijest zbog stradanja Vukovara i Škabrnje, ugradimo u svoju osobnu povijest kao priliku za duhovno izgrađivanje i međusobne susrete. Ovo je godina u kojoj smo svečano obilježile pedeset godina od posvete Družbe Srcu Isusovu, a XX. redoviti generalni kapitul, održan u srpnju 2024., preporučio je nastavak promišljanja i urastanja u duhovnost Srca Isusova. Predavanje i smjernice za osobni rad pripremila je s. M. Marina Piljić na temu: Srce Isusovo - uzroče naše radosti.
Djelotvorna i plodonosna moć Srca Isusova očituje se u primjeru i životu vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera, utemeljitelja Družbe koja je na blagdan Srca Isusova 1895. primila prvi put redovničko odijelo u čemu se očituje i značajnost ove pobožnosti za zajednicu. Sreća i radost oznake su za isto emocionalno stanje, ali uzrok im je različit. Sreću uzrokuju izvanjske okolnosti, a radost ima duboko unutarnji korijen. Naša zadaća nije da tražimo sreću, nego uzroke naše radosti. Istinska radost proizlazi iz zahvalnosti Bogu.
Na našim životnim putovima susrećemo se s osobnim izborima koji su Božji dar. U tom daru idemo u određenom smjeru koji volimo, koji smo izabrale, dok istovremeno nešto ostavljamo mimo sebe i to izlazi iz našeg izbora. Tako, Božjim izborom postajemo pozvane i posvećene. Tajna redovničke radosti sastoji se u osvješćivanju pozvanosti i posvećenosti od Stvoritelja svega stvorenja. Napor koji uložimo u poslanje može nam donijeti radost i ispunjenje.
S. Marina Piljić pripremila je materijale koji su osobna vježba za rad na sebi pod vidom oprosta. To je stvarnost koja neizbježno dotiče naše živote. Same smo potrebne oprosta i redovito ga tražimo kod Gospodina. Iz iskustva da je nama prvo oprošteno, možemo rasti u opraštanju prema zajednici, bližnjima i sebi.
Svetu misu predslavio je vlč. Andrija Miličević lomeći za nas Riječ života i Kruh našega spasenja. Iz Lukina evanđelja izdvojio je primjer slijepca koji živi svoj život pokraj puta kojim prolazi Isus - Život svijeta. U tom slijepcu očituje se sposobnost slušanja, jedina sposobnost koja mu je ostala, a za njega je postala most do povratka u život. Na isti način ni redovnica si ne bi smjela dopustiti da živi pokraj puta, nego da njezina svakodnevna zahvalnost za Božja djela ljubavi bude trajna molitva koja će joj darivati istinsku i neprolaznu radost. Velečasni Andrija je, tom prigodom, blagoslovio i nove orgulje koje je samostanu Betlehem za potrebe samostanske kapele darovao dobročinitelj i prijatelj sestara.
Zajedništvo koje je započeto u promišljanju o duhovnim stvarnostima sestre su nastavile u druženju oko obiteljskog stola.
s. M. Marta Vunak