U večernjim satima 16. listopada 2021., u subotu Marijina mjeseca, u 74. godini života i 55. godini redovničkog života, okrijepljena svetim sakramentima, tiho je u Gospodinu usnula naša draga sestra (Marija) Filotea Žuro. Nakon strpljivo podnesene bolesti, Gospodin ju je pozvao u svoj Očinski dom.

Posljednji ispraćaj drage nam pokojnice obavljen je se sa svetom misom u utorak 19. listopada 2021. s početkom u 14.30 sati i pogreb u 15 sati na gradskom groblju ˝Lovrinac˝u Splitu.

Poštivajući  epidemiološke mjere sestre iz bližih zajednica  u zajedništvu s provincijskom glavaricom s. M. Terezijom Pervan došle su na ispraćaj s. Filotee. Iz Vrhovne uprave u Zagrebu došle su vrhovna glavarica s. M. Marija Banić s vrhovnim savjetnicama s. M. Mirjam Dedić i s. M. Vedranom Krstičević, te s. M. Alemkom Šiljeg. Njezina bliža rodbina, sestre sa svojim obiteljima i obitelji pokojnih sestara i ostala rodbina došli su ispratiti s. M. Filoteu na vječni počinak i posvjedočili ljubav, poštovanje  i povezanost s njome. Ona ih je za života s ljubavlju i molitvom pratila, a oni su je voljeli i poštivali. Na svetoj misi i obredu ukopa, uz rodbinu i prijatelje, bile su prisutne sestre iz svih zajednica naše Provincije, te više sestara iz drugih redovničkih zajednica iz Splita.

Svetu misu u kapeli na groblju predvodio je generalni vikar splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović u koncelebraciji s oko šezdeset svećenika, među  kojima je bio pastoralni vikar nadbiskupije mons. Nedjeljko Ante Ančić, te poglavari bogoslovije. U propovijedi je mons. Vidović nadahnutim riječima dao lijepo svjedočanstvo života jedne jednostavne redovnice s. Filotee, koje su nam poticaj da i mi svakodnevno idemo za svijetlim primjerima onih koji su svoje živote živjeli na izvorima Krista i njegova evanđelja i nastojali živjeti po Božju. Izrekao je to iz dubine svoje duše koja je živjela i odgajala se uz takvu osobu i na temelju i svog osobnog iskustva i doživljaja.

U propovijedi je generalni vikar mons. Miroslav Vidović rekao:  

˝Braćo i sestre!

Najiskrenije izražavam svoju sućut rodbini pokojne s. Filotee, a osobito časnim sestrama Andrijani i Mirjam kao i svim sestrama družbe sestara Služavki Malog Isusa na čelu s vrhovnom poglavaricom s. Marijom Banić, i na poseban način sestrama provincije sv. Josipa sa sjedištem u Splitu na čelu s provincijalkom s. Terezijom Pervan.

Opraštamo se danas od sestre Filotee koja je blago preminula oslabljena teškom bolešću u 74. godini života i 55. godini redovništva. Od tih 55 redovničkih godina čak 33 godine sestra Filotea je provela djelujući u nadbiskupijskim kućama i ustanovama služeći malom Isusu u sjemeništarcima, bogoslovima, starijim i bolesnim svećenicima kao i nadbiskupima. Stoga izražavam sućut u ime čitave Splitsko-makarske nadbiskupije sa zahvalnošću mnogih svećenika i biskupa kojima je s. Filotea bila i sestra i majka u njihovim potrebama. Zato svoju sućut upućuju i naši nadbiskupi mons. Marin Barišić i mons. Dražen Kutleša, zatim nadbiskupi Martin Vidović, Mate Uzinić i Ante Jozić, biskupi Jure Bogdan i Ranko Vidović. Svi mi dugujemo puno jednoj poniznoj sestri koja je u svakome vidjela Isusa i pohitala služiti mu vjerujući da što god čini jednome od najmanjih čini samome Isusu. Zato bismo slobodno mogli reći da je s. Filotea živjela evanđelje u njegovoj radikalnosti. Bez pompe, u skrovitosti, ne očekujući nagrade i titule. Malo je takvih! Nažalost! Malo je tko danas spreman umrijeti sebi da bi drugi živio. I u Crkvi, u našim zajednicama, družbama i u obiteljima i u društvu općenito. Radikalnom vršenju evanđelja kao alternativa se nude kojekakvi programi koji na prvo mjesto stavljaju mene i moju karijeru čak ako treba popeti se do vrhunca vlastite slave preko tuđih glava. I vidimo isplati se. Isplati se ako vrijeme brojimo godinama i uspjeh stanjem na računu. Ali za one koji radikalno žive evanđelje vrijeme nema okvire jer je vječnost i uspjeh se mjeri blagom nepropadljivim kojeg ni moljac ni rđa ne nagrizaju.

Evanđelje koje smo čuli nam pomaže u ovom vremenu i prostoru razmišljati i maštati o vječnosti. Blaženstva koja smo čuli sastoje se od dva dijela. Prvi dio se odnosi na sadašnjost: Blago milosrdnima, blago krotkima, blago ožalošćenima, blago čistima srcem…, a drugi dio: oni će zadobiti milosrđe, oni će baštiniti zemlju, oni će se utješiti, oni će Boga gledati… se odnosi na budućnost i to ne na neki budući rok, nego na vječnost. Zato je evanđelje ne samo Radosna vijest, nego i naš statut i naš pravilnik i naše životno geslo, u konačnici - smisao našega života.

U jednom malom notesiću, koji mi je pokazala njezina nećakinja s. Mirjam, s. Filotea je zapisivala svoje misli. Čitajući te kratke misli i rečenice vidio sam kako je s. Filotea rasla. Prva misao koju je s. Filotea zabilježila u tom notesiću glasi: Uči moliti – u molitvi ćeš mnogo naučiti. I slijedi još misli i poticaja o molitvi i onda se događa skok prema ljubavi. Molitva joj je pomogla da raste i dođe do ljubavi te piše: Ne spašava patnja, spašava ljubav! U svakoj pravoj ljubavi Bog je prisutan. Iz ovoga vidimo da s. Filotea redovništvo nije uzela zdravo za gotovo i mislila da oblačeći redovničko odijelo rješava svoje ovozemaljske i nebeske probleme. U svome redovništvu ona je rasla. Redovnički život joj je pomogao da više moli i raste u molitvi, a u isto vrijeme molitva joj je pomogla da bude bolja redovnica i raste u ljubavi prema drugima. I kao, usudio bih se reći, veliko finale, s. Filotea piše zadnju misao u tom malom plavom notesiću: Nadam se da sam u životu našla smisao – jer dajući svoj život u služenju drugima iz ljubavi prema Isusu Kristu, nastojim i nadam se da će Krist dati snage da i ja dođem do konačnog cilja. Tako raste i piše netko tko evanđelje ne samo čita, nego i u djelo provodi.

A mi? Mi živi? Što s nama? Najprije zahvaljujemo Bogu koji nam je darovao s. Filoteu i stavio je na naš životni put kao dragu suputnicu. Zahvaljujemo s. Filotei za njezino redovničko služenje i svjedočenje. Vidimo da netko s malo škole može dati bolju lekciju nego netko s najvišim akademskim titulama. Mi živi, stojeći kraj tijela koje ostaje nakon posjeta sestrice smrti, trebamo gledati ne u odar, nego u vlastito srce i obratiti se i povjerovati evanđelju koje nam ne jamči karijeru na rok i mandat, nego nam daruje vječni život.

Svojim životom je govorila i sa svoga bolesničkog kreveta vapila: Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje. Vjerujemo da ju je njezin zaručnik čuo, pogledao, uzeo za ruku i rekao: Danas ćeš biti sa mnom u raju!

S. Filotea, uživaj pokoj u dlanu Božje ruke! Amen!˝

Mons. Miroslav Vidović je pročitao i sažalnicu koju je poslao riječki nadbiskup koadjutor mons. Mate Uzinića,  Prot. br. NK-117/2021,  Rijeka, 18. lipnja 2021., koja glasi:

˝Služavke Maloga Isusa - Provincija sv. Josipa

s. Terezija Pervan, provincijalka

Samostan "Sv. Ane", Milićeva 6

HR - 21000 SPLIT

provincijalat@gmail.com

Poštovana s. Terezija,

pročitao  sam  vijest  o  smrti  s.  Filotee  Žuro,  služavke  Maloga  Isusa,  s  kojom  me povezuje dobar dio moga života, najprije kao bogoslova, a zatim i kao rektora Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu.

S.  Filotea  je doista  bila  služavka Maloga Isusa.  U sjećanje mi dolaze mnoge  drage uspomene  na  njezino  nesebično  služenje  i  odmjerenost  kojim  je  to  činila,  kao  i  sklad  i međusobnu povezanost sestra s kojima je živjela i radila, što ću sa zahvalnošću i dubokim poštovanjem rado nastaviti nositi u svom sjećanju. Željela je biti služavka Maloga Isusa u  svima nama koji smo za nju bili Mali Isus kojemu  služi. I željela je to služenje  vršiti do  kraja.  Zato  je,  kako  mi  je  sama  rekla  u  našem  nedavnom  telefonskom  razgovoru,  bila  pomalo  zbunjena  što  više  ne  može  hodati  i  služiti  zbog  bolesti  koja  ju  je  prikovala  uz  krevet,  nego sada  i  sama  mora biti služena. Nije bila  u tim trenucima niti  svjesna,  nisam  zapravo tad toga bio svjestan niti ja, da je upravo tad ona i sama postala Mali Isus kojemu  se kroz služenje i patnju učinila potpuno sličnom, kako bi mu mogla biti potpuno slična i u uskrsnuću.

U molitvi,  koju ću  kao nakanu uključiti i u  svetu misu,  da joj Mali Isus,  naš  uskrsnuli Gospodin, koji ju je sebi  potpuno  suobličio posluži  u svojoj vječnosti i  pridruži  zajedništvu svetih  na  nebesima  u  koje  je  ona  iskreno  vjerovala,  kojemu  se  nadala  i  koje  je  svojim  služenjem već  ovdje na zemlji  živjela,  a uz žaljenje što mi nije moguće i osobno sudjelovati  na  njezinom  sprovodu,  izražavam  iskrenu  sućut  Vama  i  svim  sestrama  Družbe  Maloga  Isusa,  Provincije  sv.  Josipa,  rodbini  pok.  s.  Filotee,  osobito  njezinim  nećakinjama redovnicama s. Mirjam i s. Andrijani, kao i svima nama u kojima je s. Filotea služila Malom  Isusu i koji smo tužni zbog njezine smrti i s njom povezanog rastanka.

S poštovanjem i blagoslovom,

Mate Uzinić,

riječki nadbiskup koadjutor˝

Na kraju svete mise u ime sestara splitske Provincije od s. Filotee  se oprostila provincijska glavarica s. Terezija Pervan. U riječi oproštaja provincijska glavarica s.. Terezija je na početku iznijela kratke biografske podatke s. Filotee:

˝S. M. FILOTEA ( Marija) Žuro, rođena je  4. listopada  1947. godine u Prisoju u Dicmu, župi sv. Jakova i sv. Ane, u uzornoj obitelji Šimuna i Šime rođ. Milanović. Rasla je i odgajala se u obitelji s osam sestara  i bratom koji je mali umro, i u župskoj zajednici. Osjećala je poziv na redovnički život i župnik don Ivan Pavlinović, uz krsni list 16. kolovoza 1963. daje joj preporuku za samostan. U Družbu Sestara Služavki Malog Isusa je primljena 20. listopada 1963.,  u kuću maticu u Zagrebu.

            Novicijat je započela 15. kolovoza 1965. godine primanjem redovničkog odijela na otočiću Gospe od Škrpjela u Boki Kotorskoj, a nastavila na Kraljevcu u Zagrebu. Privremene redovničke zavjete polaže 15. kolovoza 1966. u Zagrebu, a doživotne 6. siječnja 1973. u Dubrovniku. Duboko je poštivala Božji poziv na redovnički život. Svoje zvanje nastojala je vjerno i radosno živjeti. Bogu je zahvalna da su dvije njezine nećakinje, kćerke njezine sestre pok. Anke Mirčeta, postale redovnice: s. Mirjam sestra Služavka Malog Isusa i s. Andrijana sestra milosrdnica.

Nakon položenih privremenih zavjeta u kolovozu 1966., s kolegicom s. Vilmom Kešina dolazi u redovničku zajednicu u Centralnom bogoslovnom sjemeništu, u kojoj su sestre obavljale domaćinske poslove za potrebe ponovno otvorene bogoslovije i sjemeništa. Poslovi su bili naporni, jer tada nije bilo strojeva pa se suđe i rublje pralo na ruke, kuhinja bez ikakvih strojeva i kuhalo se uglavnom na drva, a prostorije za čišćenje dosta zapuštene, jer je kroz zgradu prošla vojska, i u njoj do 1966. bila smještena vojna bolnica.˝ Prisjetimo se da je tih godina znalo biti svećenika, profesora i odgojitelja, bogoslova, sjemeništaraca, sestara i kandidatica nekada i do dvjestoipedest, a u kojoj godini i više od toga. U vrijeme dolaska s. Filoteje 1966. godine u zajednicu u Centralnom bogoslovnom sjemeništu bilo je dvadesetak sestara i kandidatica s predstojnica s. Honoratom. Nužno se trebalo graditi dodatne prostorije s prizemljem i jednim katom za potrebe biskupskog sjemeništa. Tadašnji ravnatelj sjemeništa, kasniji splitsko-makarski nadbiskup, don Ante Jurić, uložio je mnogo truda u tom ostvarenju, radeći na izgradnji prostorija skupa sa sjemeništarcima i bogoslovima pod vodstvom odgojitelja, i uz pomoć nekolicine majstora. Sestre i kandidatice s puno duha požrtvovne ljubavi pomagale su u čišćenju, pospremanju prostorija, uređenju rublja, i pripremi hrane. U sklopu malog sjemeništa sagrađen je i  stan za sestre, u koji su sestre određene za rad u sjemeništu ušle 1. studenoga 1968. godine, a među njima i s. Filoeta, koja do 1972. godine vedro i radosno vrši domaćinske poslove za potrebe biskupskog sjemeništa, uređuje rublje sjemeništaraca i njihovih odgojitelja svećenika, pomaže kod pranja suđa i u čišćenju prostorija. Suđe i rublje pralo se na ruke, a prostorije koje su služile za školu i veliki prostor u ˝Sibiru˝ za spavanje čistilo ribajući, gratanjem, premazivanjem i glancanjem. Školske godine 1967/68  sjemenište je imalo 138 đaka u četiri gimnazijska razreda. Splitsko-makarski biskup mons. Frane Franić, u osvrtu na kanonsku vizitaciju, 13. siječnja 1969. piše Provincijskoj upravi splitske Provincije: "U Biskupskom sjemeništu u Splitu ima 7 sestara i 5 kandidatica. One vode kućanstvo za 135 đaka i oko 10 svećenika.˝ Sav rad s. Filoteje i ostalih sestara prožimala je molitva. Sestra Filotea imala je duboko poštovanje prema svećenicima i svećeničkim pripravnicima, brižnu majčinsku dušu.

Provincijalka s Terezija dalje nastavlja: ˝Od 1973. do 1974., na usluzi je za vožnju automobilom provincijalki  i kućnoj predstojnici u samostanu sv. Ane u Splitu. Od 1974. do 1976. godine vrši službu vratarice u Nadbiskupsko-Svećeničkoj kući u Splitu. Nakon toga dolazi u Dubrovnik, gdje godinu dana vrši službu njegovateljice starica smještenih u domu samostana. Od 1977. do 1978. radi u kućnoj radioni u samostanu u Metkoviću. Od 1978. do 1985. u samostanu u Perastu radi kao njegovateljica kod starica i čuva djecu koju roditelji donose sestrama u samostan na čuvanje.  Od 1985. do 1989. radi u Dječjem vrtiću u samostanu na Strožancu–Podstrana.˝

Od 1989. do 2003. ponovno u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu požrtvovno obavlja domaćinske poslove uređenja rublja i čišćenja prostorija. Godine 1990., skupa sa odgojiteljima na čelu s ravnateljem don Pavom Banićem i profesorima,  sjemeništarcima i sestrama u zajednici, doživjela je radost povratka oduzete zgrade sjemeništa, njezinu temeljitu obnovu i dogradnju, te svečani blagoslov i otvorenje 9. rujna 1999., kao i proslavu 300. obljetnicu nadbiskupskog sjemeništa i klasične gimnazije 25. ožujka 2000. godine. Sestra Filotea i  druge sestre u zajednici dale su veliki doprinos u tim događanjima u domaćinskim poslovima. Požrtvovno uz redovne dnevne poslove pomagala je u preseljenju iz prostorija starog sjemeništa u obnovljeno, u čišćenju i uređenju prostora u obnovljenom i dograđenom sjemeništu.

˝U kolovozu 2003. godine premještena je u samostan u Solinu, gdje je na raspolaganju za potrebe zajednice. Od 2004. do 2016. u Centralnom Bogoslovnom sjemeništu u Splitu s ljubavlju brine o uređenju rublja bogoslova i njihovih odgojitelja, te o čistoći prostorija. Radi s puno ljubavi i predanja.˝ o čemu su se uvjerili odgojitelji i bogoslovi, istaknula je s. Terezija i nadodala: ˝Današnji lijepi broj svećenika na sprovodu s. Filotee govori kako su oni njezino predanje u služenju primjećivali i cijenili, te joj danas svojom prisutnošću zahvaljuju.˝ U sažalnici njezinoj nećakinji s. Mirjam tadašnji rektor bogoslovije a današnji riječki nadbiskup mons. Mate Uzinić je napisao: ˝Draga s. Mirjam, vidio sam obavijest o smrti s. Filotee. Žao mi je! Suosjećam s Vama! I pridružujem Vam se u molitvi za pokoj njezine dobre duše! Molim Vas prenesite moju sućut Vašoj sestri Andrijani, drugim sestrama, Služavkama Malog Isusa koje su bile s Bogosloviji i s njom povezane, ali i Vašoj obitelji! Žao mi je što ne mogu doći na sprovod iako bih to rado učinio. Zato sam sućut poslao i sestri provincijalki. Bit ću s vama u molitvi i misi koju ću za nju namijeniti. S blagoslovom, Mate.˝  Od 2. rujna 2016. godine, nakon što su sestre prestale s radom u Centralnom bogoslovnom sjemeništu, premještena je u samostan na Šinama, gdje pomaže u kućnim poslovima, i pri ruci je bolesnim i nemoćnim sestrama. Kraće vrijeme bila je u samostanu u Omišu, a zatim se ponovno vratila u samostan na Šinama.

Provincijalka je nadalje istakla: ˝Početkom lipnja ove godine počinju njezini ozbiljniji zdravstveni problemi, te je primljena na liječenje u bolnici u Splitu, gdje je ustanovljena teška dijagnoza i zloćudna bolest tumora na mozgu. Prije operacije zatražila je da joj svećenik podijeli sakramente bolesnika, te se duhovno pripremila za snagu prihvaćanja križa bolesti, patnje, i za susret s Gospodinom u vječnosti. Nakon teške operacije i oporavka slijedila je terapija zračenjem. U svojim duhovnim bilješkama u vrijeme liječenja zapisuje u notesu imena liječnika i medicinskog osoblja i navodi da su svi liječnici prekrasni i trude se u njezinu liječenju, da sve njih preporuča u molitvi Gospodinu. Bili su to za nju bolni, teški i iscrpljujući dani. Trudila se snagom vjere biti strpljiva u trpljenju. Nije gubila nadu. Oci karmelićani su je duhovno jačali, svaki dan je pričešćivali. Bila je okružena molitvom, pažnjom i njegom sestara, i na svemu im bila zahvalna. Nekoliko dana prije smrti razgovarala sam sa s. Filoteom o Vječnom životu. Rekla sam joj da sada prolazi patnju i bol, a nakon toga je čeka mir i radost u Nebu., te da se Bogu molila i puno dobra učinila. U tim trenucima duboka sam doživjela mir i smiraj njene duše, te da je spremna za Nebo. Pozdravile smo se, a ona mi je zahvalila i pozdravila sve sestre. Otišla sam ohrabrena i radosna znajući da naša sestra odlazi svome Zaručniku kome je služila.˝, posvjedočila je provincijalka s. Terezija, te nastavila: ˝Dan prije smrti, u petak, bila je sve slabija i nemoćna. Sestre iz zajednice i nećakinja s. Mirjam bile su uz nju, molile i bdjele. Tako i cijelu noć s petka na subotu i preko dana, naizmjenično. Subotnjeg dana, 16. listopada, u 19,25 sati, potpuno predana u volju Oca nebeskoga, potpuno smireno kao svijeća koja polako izgara i obasjava svojim trpljenjem i predanjem u ruke Božje, samo se tiho izgazila, sasvim tiho i mirno prešla u kuću Oca nebeskoga. Pročišćena u patnji radosno je pošla u krilo Oca nebeskoga.

Sestra Filotea je bila žena molitve i reda. Nastojala je živjeti po Božju. Vjerovala je da sve prolazi, a Bog i vječnost ostaju. Bila je nepokolebljiva i ustrajna u traženju i vršenju volje Božje, onog što je Bogu milo. Gajila je duboko poštovanje prema svećenicima, sjemeništarcima i bogoslovima. Pune 34 godine požrtvovno je radila u domaćinskim poslovima u centralnim ustanovama splitsko makarske nadbiskupije, od kojih 32 godine u sjemeništu i bogosloviji. Vrijedna, uredna, savjesna i odgovorna u povjerenim dužnostima. Spretna u svim domaćinskim poslovima. Uvijek puna dostojanstva, pažnje i raspoloživosti prema svećenicima i svećeničkim kandidatima, prema gostima koji su navraćali u ove ustanove. U zajednici sa sestrama ugodna, radosna, raspoloživa za zajedničko dobro.

            Izražavam sućut užoj rodbini s. Filotee, njezinim sestrama i njihovoj djeci, nećakinjama, s. Mirjam Služavki Malog Isusa i s. Andrijani - Milosrdnici kao i ostaloj rodbini, koju je s ljubavlju i molitvom pratila. Hvala generalnom vikaru splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslavu Vidoviću na predvođenju svete mise. Hvala patrima karmelićanima iz samostana na Kamenu na duhovnoj okrepi koju su joj pružali kroz vrijeme njezina života u samostanu na Šinama. Hvala i ostaloj prisutnoj braći svećenicima. Hvala vrhovnoj glavarici s. Mariji koja je došla na sprovod s vrhovnim savjetnicama s. Mirjam i s Vedranom, te s. Alemkom. Hvala i sestrama drugih redovničkih zajednica  i svima koji su došli na sprovod. Hvala liječnicima i medicinskim sestrama KBC- a Firule, Split, sestrama milosrdnicama u bolnici koji su bili na usluzi našoj sestri  Filotei. Velika hvala sestrama iz samostana sv. Josipa na Šinama na čelu s predstojnicom s. Loretom, na ljubavi i brizi koju su u svakom trenutku iskazivale s. Filotei, na čemu im je bila zahvalna.

            Draga s. Filotea, hvala Ti za sve dobro koje si utkala u život Družbe, Provincije, u živote sestara i bližnjih. Hvala za primjer svjedočenja, za služenje u malenosti i skrovitosti svakodnevnog života. Moli se za nas kod Isusa da mu budemo što sličnije.˝, zaključila je u riječima oproštaja provincijalka s. Terezija.

Nakon svete mise u procesiji, pjevajući psalme, okupljeni su se uputili prema samostanskoj grobnici, u koju je sahranjeno tijelo s. Filotee, u kojoj s drugim sestrama čeka zoru uskrsnuća.

Draga s. M. Filotea, s Vama odlazi još jedna od generacija sestara Služavki Malog Isusa, koju resi krepost malenosti i evanđeoskog služenja Isusu u bližnjima, gorljivi duh karizme naše Družbe, dan nam od Duha Svetog po utemeljitelju sluzi Božjem nadbiskupu Josipu Stadleru. Bila ste prava, radosna sestra Služavka Malog Isusa. Božji dar nama sestrama, Crkvi, braći ljudima. Ponosne smo što ste bila s nama, među nama, dio nas. Sjećat ćemo Vas se kao dobre, jednostavne i plemenite žene, uzorne i radosne redovnice, koja je bila uronjena u Božju blizinu kroz molitvu i susret s Isusom, a tako bliska bližnjima kroz evanđeosko služenje. Svojim životom učila ste nas kako se voli Isusa, Crkvu, Družbu i Provinciju, svećenike, svećeničke kandidate, sestre i redovničke pripravnice, sve ljude.

Uživala rajsku slavu! Počivala u miru Božjem!

                                                                                  s. M. Maneta Mijoč