U subotu 17. 11. 2018., uoči obljetnice pada Vukovara i masakra u Škabrnji u našem samostanu sv. Rafaela u Solinu imali smo duhovnu obnovu za 21 djevojku od 2. razreda srednje škole do studentica raznih fakulteta i godišta. Duhovna obnova bila je pod nazivom Bog u našoj boli.

Djevojke su bile iz: Kaštel Kambelovca, Splita, Klisa, Solina, Stobreča, Kaštel Štafilića, Zadra i sa Kamena. Duhovnu obnovu su pripremile i vodile s. Matea Periš i s. Jelena Marević, a pridružila se i s. Antonia Čobanov.

Kroz ovu duhovnu obnovu razmišljali smo o prisutnosti Isusa u našoj boli, u našim teškim životnim situacijama, te našem povjerenju u Njega. Razmišljali smo kako je Isus uskrisio Lazara (Iv 11, 1-46).

Naš susret započeli smo molitvom i prisjećanjem na sve žrtve Vukovara i Škabrnje. Nakon upoznavanja, susreli smo se sa našim štićenicima koji su, kao i uvijek, sve osvojili svojom posebnošću, toplinom i poslanjem koje oni imaju u ovom svijetu, a to je: u neiskvarenoj jednostavnosti svjedočiti Božju ljubav prema najmanjima.

Nakon „posebnog tretmana ljubavi“ koji su nam pružili naši štićenici i sestre, započeli smo naše razmišljanje biblijskim tekstom, te razmišljanjem nad samim značenjem Božje Riječi, odnosno, što nam Isus ovim riječima i ovim činom uskrišenja Lazara želi reći.

Uslijedio je rad na Lectio Divina, koji je zaista bio u sabranosti i posvećenosti ovoj Božjoj Riječi.

Izmolivši sa sestrama srednji čas, okrijepili smo i svoja tijela za zajedničkim stolom. Ispunjene zajedništvom u molitvi i blagovanju, analizirale smo rad na Lectio Divina kroz koji smo obogatile jedna drugu i potakle na traženje Boga u konkretnim situacijama našeg života koje nam nisu uvijek drage i lake, te na koji način svjedočiti i biti svjetlo onima koji su u tami, te im tako pomoći izaći iz groba grijeha, otuđenosti, pesimizma, beznađa,…

Nakon iscrpne i duhovite analize rada, uslijedila je kreativna radionica na kojoj su djevojke ukrašavale kutijice, koje su ponijele svojim kućama kao uspomenu na ovaj susret.

Kao i svaki susret, tako smo i ovaj završili u duhovnom ozračju, tj. sakramentom pomirenja i euharistijskim slavljem koje je predvodio solinski župnik don Ranko Vidović. Don Ranko nas je na svoj poseban način pokušao „probuditi iz sna“ i potaknuti da nakon Isusovog poziva, koji je upućen nama, postavimo sebi pitanje „Jesam li živa?“, „Zaudaram li grijehom ili mirišem na Krista?“ … Bio je to zanimljiv susret sa Živim Bogom. Susret nakon kojeg smo same sebi rekle: „Živa sam!“

Iz svih dojmova naših djevojaka sa zahvalnošću izdvajamo jedan koji je poruka i poticaj za sve sestre:

„Sestre drage, budite žive! Mladi gledaju u vas tražeći Isusa. Budite svjedoci Njegove ljubavi! Oduševljavajte nas Bogom kao što ste i same Njime oduševljene. Mnogo možete utjecati. Pustite Gospodina da djeluje preko vas.

I molite! Molite za mlade, molite za duhovna zvanja, molite za obitelji.

Budite nositeljice Kristova svjetla!

Bog vas blagoslovio, doista ste prekrasne!“

Djevojke su se razišle sretne, zadovoljne, duhovno okrjepljenje i obogaćene novim spoznajama i prijateljstvima. Za ljepotu i uspješnost ovog susreta zahvaljujemo Bogu i svim sestrama u samostanu sv. Rafaela na čelu sa s. Servacijom Mateljan,  kućnom predstojnicom i sestrama koje su potaknule ove mlade djevojke da provedu dan s nama.

s.J.M.