Bog u obiteljskim kušnjama
U subotu, 23. ožujka u Cisti Velikoj, u kući naših sestara, bila je duhovna obnova za djevojke od 7. razreda osnovne škole, do 2. razreda srednje škole. Na duhovnoj obnovi bilo je 28 djevojke iz Šestanovca, Katuna, Biorina, Trilja, Vedrina, Ciste Velike, Ciste Provo, Dugopolja i Vrgorca.
Tema susreta bila je Bog u obiteljskim kušnjama. Duhovnu obnovu su pripremile i vodile s. Petra Šakić i s. Jelena Marević, a pomogle su s. Dulcelina Plavša, s. Danka Žaper i s. Vlasta Tadić. Na početku susreta, nakon molitve i upoznavanja, razmišljali smo na biblijskom tekstu, na susretu Isusa i sotone. Ovo razmišljanje smo podijelili u četiri dijela: Pustinja, Život u kušnji, Tri Isusove kušnje, Plodovi Kristovih kušnja.
U prvom dijelu smo razmišljali o značenju pustinje i odlaska u pustinju, jer u iskustvu pustinje čovjek stoji pred Bogom i sobom. Prorok Hošea, upotrebljavajući bračnu simboliku, izriče vrijednost i značenje pustinje kao mjesta gdje se događa zadnje čišćenje, a time i nepogrešivi susret s Bogom: «Trčala je za svojim milosnicima, a mene je zaboravila. Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit' srcu» (Hoš 2,15-16)
U «svojoj» pustinju čovjek susreće istinu, jer ona nije mjesto: ona je šutnja zatvorenih usana koje čuvaju srce koje govori; ona je slušanje u dubini misterija koji okružuje i potpuno prožima čovjeka; ona je slika Boga Stvoritelja, odsjaj u ogledalu čovjekove duše; ona je čovjekov život koji se neprestano rađa i obnavlja u klanjajućoj šutnji; ona je ključ koji otvara tčovjekovo srce da bi u njega ušlo Božje kraljevstvo; ona je Njegov mir koji silazi na čovjeka kada Mu pokaže prazninu svojega ništa;....
U drugom dijelu u kojem smo razmišljali o životu u kušnji, vidjeli smo da kao što se dogodilo Isusu, tako i kršćaninu, krštenjem ne počinje život u zavjetrini, nego život podvrgnut kušnji. I kao kod Isusa, tako i kod učenika, Božje sinovstvo se pokazuje u solidarnosti i poslušnosti.
Sv. Augustin je rekao: Primjećuješ da je Krist bio iskušan, a ne primjećuješ li kako je i pobjedio? Spoznaj da si u Njemu i ti iskušan, ali da si u Njemu već i pobjedio. Mogao je đavlu zabraniti kušnju. No, da nije bio iskušan, kako bi tebi, koji si još na kušnji, dao pouku kako ćeš pobijediti?
U trećem dijelu, govoreći o Kristovim kušnjama, razmišljali smo pod vidom kušnja koje su nama ljudima gotovo svakodnevne, a to su kušnje „korisnog Boga“, „jakog Boga“ i „ravnodušnog Boga“. Bilo je ovo zaista neobično, ali blisko razmišljanje, na osnovu kojeg je bio i rad u grupama, u kojem se uistinu pokazala zrelost i dubina razmišljanja ovih mladih djevojaka. Na kraju smo zaključili razmišljajući o ovom dijelu kako u navali “korisnog”, “jakog” i “ravnodušnog Boga” valja imati uza se Isusove odgovore Napasniku.
U četvrtom dijelu razmišlajli smo o plodovima Kristovih kušnji, te zaključili kako nam Kristova patnja zbog sotoninih kušnji daje razloga da se radujemo i ohrabrujemo. Krist želi biti naše svjetlo da jasnije vidimo, želi nas voditi kako bi Ga lakše slijedili. Podsijeća nas da kada se uzdamo u Njega, kada povjerujemo da trebamo nositi svoj križ, i uzađemo s Njim (na nebo), tad će se raspršit sav naš strah. Međutim, ipak trebamo proći kroz kušnju. Za to trebamo biti jaki, sjedinjeni s Ocem kroz molitvu i primanje sakramenata.
Nakon zajedničkog promišljanja, nastavile smo naš duhovni rad kroz rad u grupama. Svaka grupa je imala pitanja koja su nas vodila u razmišljanju o kušnjama u kojima se danas nalaze naše obitelji i kako se one, po uzoru na Isusa i s Isusom, mogu i moraju oduprijeti tim kušnjama.
Zajedničkom molitvom srednjeg časa napravile smo molitveni predah i osjetili ljepotu zajedničke molitve Časoslova.
Duhovno ispunjene i naše druženje nastavile smo zajedničkim blagovanjem. Nitko se nije bunio kad su stigle pizze, a uz tako „mladenačku spizu“, nije izostalo ni ćakulanje, razmjena mobitela i školskih briga.
Nakon blagovanja uslijedilo je iznošenje rada u grupama koje nas je sve obogatilo, ali i zaustavilo u razmišljanju o teškoćama i kušnjama u našim obiteljima, ali i ljepoti življenja u obitelji.
Ispunjene ovim duhovnim razmišljanjima i radom, opustile smo se u kreativnom dijelu susreta u kojem smo ukrašavali jaja za predstojeći najveći kršćanski blagdan - Uskrs.
Odmorene i obogaćene novim duhovnim i kreativnim iskustvima, krenule smo u župnu crkvu sv. Jakova na osobni susret sa jedinim i živim Bogom u Euharistijskom slavlju, ali prije toga na susret s Bogom u sakramentu pomirenja za koji su nam se pridružili don Srećko Franić, župnik Ciste Provo i don Ante Ančić, prof. na KBF-u u Splitu.
Na Euharistijskom slavlju s nama su bile i s. Veronika Majić, s. Renata Raos, s. Danka Žaper, s. Petra Šakić, a na orguljama nas je pratila s. Dulcelina Plavša. Euharistijsko slavlje s prigodnom propovijedi upućenoj mladima, imao je župnik don Danijel Guć, a naši udruženi glasovi, odavali su radost ovog susreta i slavili Boga pjesmama.
Za ovaj prekrasan susret koji je bilo obasjan Božjim i sunčevim svjetlom zahvaljujemo župniku don Danijelu Guću, sestrama koje služe Gospodinu u Cisti Velikoj – s. Vlasti Tadić, s. Renati Raos i s. Veroniki Majić, te sestrama koje su pridonijele duhovnoj izgradnji ovih djevojaka: s. Zdenki Tomas i s. Eudoksiji Franić, kao i s. Zorki Radan koja nam je bila na usluzi.
Kao zaključak ove duhovne obnove podijelit ćemo s vama molitvu za obiteljske kušnje ovih dragih djevojaka:
Dragi Bože ja Te molim
budi uz one koje volim.
Ljubav nek' u našim obiteljima vlada,
uvijek si bio uz nas, budi i sada.
Kad nas snađe kušnja koja,
nek' nas prati milost Tvoja.
Kad nam dođu teški dani,
od svakog zla Ti nas brani.
Kad sotona pomuti nam um,
nek' nas prati Tvoj Sveti Duh!
S nama budi zauvijek,
obitelji naše molitvama prati
i sva zla od nas odvrati! Amen.
s. J. M.