Duhovna obnova za Postulantice i sestre Novakinje Nedelja, 22. 4. 2018.

U nedjelju, 22. travnja 2018. održana je duhovna obnova u samostanu „Egipat“ u Sarajevu, za postulantice i sestre novakinje sestara Služavki Malog Isusa sarajevske Provincije Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, koju je predvodio vlč. dr. sc. Dubravko Turalija, profesor na KBF-u Sarajevu.

Duhovna obnova započela je jutarnjom molitvom i Euharistijskim slavljem, koje je predslavio vlč. Dubravko. Sa sestrama novakinjama i postulanticama na sv. Misi sudjelovale su i ostale sestre iz zajednice samostana „Egipat, kako bi svi zajedno na ovu nedjelju Dobrog Pastira molili za nova duhovna zvanja u Crkvi.
Nakon Euharistijskog slavlja, postulantice i sestre novakinje nastavile su zajedno sa vlč. Turalijom razmišljati o Božjoj Riječi, na temelju misnih čitanjima ove četvrte vazmene nedjelje, koja je posvećena Dobrom Pastiru, čiji lik izražava sveopću Kristovu ljubav prema ljudima. 
U prvom bloku predavanja vlč. Dubravko posebno se osvrnuo kako na čitanja, tako i na psalam i Evanđelje, te detaljno i na zanimljiv način rastumačio Božju Riječ.
U prvom čitanju iz Djela apostolskih (Dj 4, 8-12) vlč. Dubravko je govorio o sazvanom Sanhedrinu kao vrhovnom sudištu, te saducejima, koji su bili pripadnici aristokratske struje blisko povezane sa svećeničkom hijerarhijom i koji su žestoko reagirali na Petrovu propovijed o Isusovu uskrsnuću. No, zabranjujući apostolima da govore o Isusovu Imenu, službeni vjerski vođe zapravo protiv svoje volje priznali su Njegovu moć i utjecaj. Petar će i istražni proces iskoristiti da nastavi pružati svjedočanstvo o moći Uskrsloga kojim je ozdravljen hromi na hramskim vratima. Koliko god da Sanhedrin nije bio sklon djelovanju apostola, nisu mogli zanijekati snagu znaka koji se dogodio na hromome. Time autoritet apostola dobiva novi poticaj i sve više se učvršćuje, zaključio je vlč. Dubravko.
Tumačeći ratnički psalam 118 vlč. Dubravko je naglasio kako je najvažnije pouzdanje u Boga, a Prva Ivanova poslanica 3, 1-2 u odlomku drugog čitanja ističe kako je ljubav Božja tolika da ljude želi ne samo spasiti, nego im dati najveći mogući status – biti djeca Božja, pripadati Božjoj familiji, kraljevskoj obitelji. I ta Ljubav Božja je protuotrov, koji neutralizira Antikrista.
Vlč. Dubravko osvrnuo se i na Evanđelje Iv 10, 11-18, te je govorio o Isusu dobrom Pastiru koji je suprotstavljen najamniku i prepoznaje se po tome što ulazi na vrata. Najamnik prividno radi isto što i pastir, ali samo u normalnim uvjetima i zbog plaće. U slučaju opasnosti bježi i tada na vidjelo izlazi da se ovcama bavio ne zbog njih, nego zbog dnevnice. Pastir dobri vlasnik je ovaca, one su njegove i stalo mu je do njih u toj mjeri da ne štedi sebe da bi njih sačuvao. Njegova briga za ovce ne može se izmjeriti nego samo naznačiti: najveća žrtva koju je spreman podnijeti govori o najvećoj privrženosti. Među njima vlada duboka međusobna povezanost. Ovce poznaju pastirov glas, čuju ga i zato ga slijede. Isus je vrata ovcama, zaštitinik, istinit, koji posjeduje požrtvovnost i neustrašivost u obrani stada. A Otac je taj koji čini Isusa dobrim Pastirom i koji želi da se svi ljudi spase. Glavna tema svih čitanja je sloboda, koja treba biti i vladati u nama i koja se veže uz Isusovu apsolutnu slobodu. I naše zvanje nije patnja, nego mi smo nagrađeni, zaključio je vlč. Dubravko.
U drugom bloku predavanja vlč. Dubravko je tumačio značenje riječi Crkva. Svi smo mi u Crkvi i za Crkvu rekao je vlč. Dubravko. A Crkva je zajednica okupljenih u krug. Ona je kao kružnica, koja se vrti oko svoje osi. Kružnica se zavrti kada započne sv. Euharistija. I biti član Crkve znači uhvatiti se u krug, u zaokruženu cijelinu u sebi koja jednako diše i ne isključuje nikoga. Jer Kristova krv se prolijeva za sve.
A zatim je vlč. Dubravko nastavio tumačiti Euharistiju u tri koraka kroz biblijski lik Mojsija:
1. korak je čišćenje, posvećenje, pokajanje za grijehe, kako bi bili čisti i ugodni pred Bogom.
2. korak je liturgija Riječi, tumačenje i razumijevanje Riječi Božje.
3. korak je razgovor sa živim Bogom
Tek tako očišćeni, po Riječi Božjoj koja je lozinka za ulazak u tajnu Boga, posvećeni, po pričesti sjedinjeni; postajemo poslani, nositi Isusa svjetlo drugima zaključio je vlč. Dubravko.
Zanimljivo je bilo i tumačenje vlč. Dubravka o Mojsijevskom sindromu, dvjema silnicama: mojsijevskoj i aronovskoj, iz kojih se može naučiti sljedeće:
Nikada ne iskorištavati tuđe mane, kako bi se istaknuli svoje sposobnosti.
Ne podcjenjivati, ni zloporabiti svoju službu.
Ne popuštati, ni zlurado kritizirati, jer se u kritizerstvo uključi i ogovaranje i dolazi se do pogubnih zaključaka.
I konačni mojsijevski sindrom je pretenzija prema drugim poslovima, službama, aktivnostima. Redovnica nije radnica, ona je prije svega Zaručnica Kristova, koja stoji pred Bogom i Njemu služi.
I na kraju govoreći o slavljenju svetih sakramenata vlč. Dubravko je naglasio da sa svetim sakramentima treba sveto postupati. Svetost je sveukupni način našega života. Sveti sakramenti traže da im se predamo srcem, dušom i tijelom i njegovim osjetilima. Preduvjet svake molitve  jest čistoća srca, čiji su plodovi svetost. Poziv na posvećeni život jeste dar, obaveza i odgovornost svjedočenja Božje svetosti.
s. M. Manda Pršlja 
 

Galerija slika:

  Vijesti - Sve