U duhu gorljive pripreme za 100-tu obljetnicu dolaska sestara Služavki Malog Isusa u Zagreb, imale smo priliku biti obogaćene vrijednim radom i poniranjem u povijest, te dijeljenjem iskustva naših sestara koje su svojom željom da susretnu u nama povijest i sadašnjost s nadom u budućnost, potakle na rađanje plodovima od kojih i danas valja stvarati buduća vremena Služavki Malog Isusa u ovome gradu. 

Vijeće za duhovnost zagrebačke provincije pripremilo je jednodnevnu duhovnu obnovu kao rast u svijesti prošlosti, zahvalnosti sadašnjosti i nade u budućnosti s ciljem posvješćivanja prigibanja naših sestara za ovu mjesnu Crkvu, ali i otvaranja srca za nove izazove današnjice pred kojima se kao Družba, provincija, zajednica i pojedinac nalazimo.

Duhovna obnova ponuđena je u dva termina: na Kraljevcu (21.4.) i Novoj vesi (22.4), a podijeljena je u tri dijela. Prvi dio predvodila je s. Emanuela Pečnik, koja je u želji da zajednički otkrivamo što je to Bog činio po nama u stogodišnjem djelovanju jasno prikazala povijest i odaziv Oca utemeljitelja na poziv tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa Antuna Bauera koji je oduševivši se radom sestara poželio upravo te sestre i u svojoj Nadbiskupiji, unatoč tadašnjem djelovanju većeg broja drugih redovničkih zajednica. Put sestara nije bio nimalo jednostavan, a još je težim postao kušnjom rušenja našeg samostana u Maksimiru u kojem su sestre održavale zavod u kojemu je bilo smješteno 35 djevojčica, a kasnije i djeca s poteškoćama u razvoju. Čišćenje cigle i gradnja današnjeg Kraljevca put je u kojem i mi danas nalazimo nadahnuće za življenje današnjice s velikom ljubavlju, istaknula je s. Emanuela.

Osluškujući nastojanja sestara i same smo se okušale u „gradnji“ samostana kroz prigodnu radionicu. Bilo je zanimljivo što su među nama bile prisutne sestre koje su u ono vrijeme i same živjele na Maksimirskom tlu, pa su i same sudjelovale u rušenju samostana u čije cigle su bile utisnute „kočnice i brane“ naše povijesti, a sudjelovati u čišćenju cigle i gradnji novog samostana kreposti i rasta naše budućnosti. Radionica je izazvala otvorenost, toplinu i susretljivost prisutnih sestara.  

Drugi dio duhovne obnove sadržavao je svjedočanstvo s. Gordane Miškić, koja je proučavajući životopise naših pokojnih sestara i imajući u vidu svijetle primjere njihova života izdvojila poneke i podsjetila nas na divna svjedočanstva koja po našem služenju svijetle i danas. S. Gordana izdvojila je velika imena naše Družbe: s. Krescenciju Zwiefelhofer, s. Avelinu Moravčik, s. Alfredu Vukelić, s. Terezu Ziller i s. Anitu Zalar od kojih je neke i sama poznavala i posvjedočila nam o njihovoj postojanoj ljubavi i svjedočenja,  te nas potakla na nastavak pisanja povijesti Družbe perom ljubavi, ustrajnosti i sebedarja. Najvažnije na što je podsjetila s. Gordana dalo se iščitati u poticaju na život u vjeri Nebeskom Ocu, sa željom nastaviti živjeti gdje su stale naše sestre i čuvati baštinu Družbe koju nam je povjerio Otac utemeljitelj.

U trećem dijelu duhovne obnove, kao nastavak na svjedočanstvo predanja i služenja, s pogledom u vrijeme koje je pred nama, na hrabrost nas je potakla s. Irena Olujević istaknuvši otvorenost, vjeru u Providnost i međusobno povjerenje kao stupove radosne i plodonosne budućnosti. S. Irena vrlo je značajno i jednostavno govorila o sadašnjosti u kojoj se nalazimo, poteškoćama koje susrećemo i pronalasku rješenja koje nam može pomoći u čuvanju svijetlosti koju je stogodišnja prisutnost naših sestara užgala.

Vrhunac duhovne obnove zasigurno je uljepšalo euharistijsko slavlje kojeg je predslavio fra Jure Šarčević, provincijal Hrvatske kapucinske provincije i predsjednik HKVRPP-a koji nije skrivao radost osluškujući i ističući prisutnost Služavki Malog Isusa u mjesnoj Crkvi i društvu.

Naše zajedništvo u kraljevečkom Betlehemu završilo je kratkim razgovorom, osvrtom na sve što smo čule i čime smo bile obogaćene, a potom i zahvalnim euharistijskim klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.

Drugoga dana u našoj provincijskoj kući u Novoj vesi održana je duhovna obnova za drugi dio sestara naše Provincije. Šezdesetak sudionica (u oba dana) su vrlo dobro prihvatile dvodnevnu duhovnu ponudu.  

Euharistijsko slavlje predslavio je mons. Mijo Gabrić.

Sjeme je posijano, a nama ostaje truditi se oko stvaranja plodnog  humusa našeg zajedništva ugradnjom vlastite pozitivne energije, a Gospodin će, vjerujmo, dati da ono uzraste i „u svoje vrijeme donese plod“.

Zahvalne Bogu za dva dana radosnog sestrinskog zajedništva, molimo da Maleni Isus dovrši sve što je započeo sa svakom od nas, na mjestu i u vremenu gdje smo, po Njegovoj volji, najpotrebnije.