SUTIVAN, 10. lipnja 2017. 

U subotu 10. lipnja, u Sutivanu na otoku Braču došlo je 9 djevojaka iz II. gimnazije iz Splita u pratnji svoje vjeroučiteljice s. Dolores Brkić. Veselo društvo razveselilo je sestre koje su nam otvorile vrata svog samostana i radosno nas primile. Ovaj duhovni susret, čija je tema bila Ozdravljenje gubavca (Mk 1,40-45), pripremile su s. Matea Periš, s. Kristina Španjić i s. Jelena Marević.

Susret smo započele razmišljajući o evanđeoskom tekstu, tj. ozdravljenju gubavca. Tema i cilj susreta i razmišljanja jest posvjestiti činjenicu da nas Bog ljubi i prihvaća baš onakve kakvi jesmo te da Njemu možemo doći unatoč različitim vrstama „nečistoće“. Na temelju ovog evanđeoskog ulomka otkrivali smo i neke bitne korake koji su prethodili ozdravljenju gubavca, a koji govore o važnim koracima u našem duhovnom rastu.

Nakon zajedničkog promišljanja uputile smo se u kapelicu i sa sestrama molili srednji čas i Krunicu Djeteta Isusa. Bilo je to jedno novo iskustvo zajedničke molitve.

Uslijedilo je zajedničko druženje, radost i smijeh za našim samostanskim obiteljskim stolom.

Nakon kratkog odmora, bio je rad u grupama gdje se na osnovu evanđeoskog teksta razmišljalo o Isusovom odnosu prema gubavcu, gubavca prema Isusu i „gubi“ današnjice, te lijeku koji nam je Krist ostavio.

Kao jedan rezime ovog razmišljanja koje povezujemo sa našim dašnjim životom iznosimo zaključke jedne grupe:

„Današnji čovjek ne želi slušati o grijehu zato što shvaća da njegovi postupci nisu u skladu sa vjerom i kako nije savršen. Ljudi su duhovno lijeni i ne žele se mijenjati.

Guba je uspoređena s grijehom zato što grijeh uništava našu dušu i razara je poput bolesti. Guba se ne odnosi samo na vanjski, već i na unutarnji dio tijela. Ona se treba liječiti kao svaka druga bolest, a za duševnu bolest lijek je molitva.

Isus nas uvijek čeka i spreman je očistiti nas od grijeha, no ljudi ovoga nisu u potpunosti svjesni i tek u trenutku slabosti i nevolje traže spas u Isusu.

Ljudi prihvaćaju ponudu da se promijene, ali to nije lagan proces i zaista zahtjeva mnogo truda. Samo rijetki ostaju ustrajni i uspijevaju se promijeniti do kraja. Većina ljudi je svjesna potrebe promijene, ali njihove navike koje nisu dobre duboko su ukorijenjene te odmah odustaju i ne dopuštaju sebi priliku za promjenu.

No, unatoč našim slabostima, najljepše je znati da nas On čeka i da je Njegov odgovor na našu molbu: „Hoću, očisti se!“

Ispunjene pozitivnim mislima i pogledom na Krista koji na naše traženje uvijek daje odgovor bezuvjetne ljubavi, susret smo nastavile kreativnom radionicom i izrađivanjem ogrlica i narukvica koje će nas podsjećati na ovaj susret.

Nakon završenog rada, bilo je potrebno upoznati povijest i vjersku kulturu ovog mjesta, što nam je omogućio župnik don Jakša Rubinić koji nam je otvorio vrata župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije, kao i župni muzej.

Za ovaj lijepi susret koji je bio ispunjen Božjom Riječju i zajedničkom duhovnom rastu zahvaljujemo sestrama našeg samostana u Sutivanu koje u tom bračkom mjestu svjedoče Onoga koji nas bezuvjetno ljubi i čiste, kao i župniku don Jakši Rubiniću.

Na kraju iznosimo nekoliko dojmova ovih mladih djevojaka:

„…. Naučila sam da će Bog biti uz mene bez obzira na sve. Ovaj susret je bio izuzetno pozitivan i učinio me sretnom, pozitivnom i ispunjenom.“

„… Naučila sam da smo svi nesavšreni ljudi, ali moramo raditi na sebi kako bi bili što bolji i za ovo uvijek moramo dati sve od sebe. …“

„Ovaj duhovni susret je bio jedno predivno iskustvo. Toliko nasmijanih i dobrih časni koje su omogućile da se sa ovog susreta vratim još više iskusnija i okrenutija Bogu. … Svima treba barem jedna ovakva duhovna obnova i hvala Vam na svemu!“

„…. Dobro je da čovjek s vremena na vrijeme sudjeluje na ovim susretima kako bi se podsjetio koje su primarne vrijednosti kršćanstva.“

„…Odlazim kući ispunjena nekom toplinom i željom da budem bolja…“

„… Prvenstveno sam shvatila da su najgore „bolesti“ duhovne i trebamo se osvrnuti na Isusa kako bi nam pomogao i usmjerio nas na pravi put. Takvim življenjem možemo pomoći drugima bez ikakvog oklijevanja, jer tim činom postajemo prava Božja djeca.“

„… Smijeha i radosti bilo je na pretek i uživala sam. …“

„… Susret mi se veoma svidio i nikad nemojte odustat dovoditi djecu na pravi put!“

s. J. M.