Duhovna obnova za odgajatelje i djelatnike u katoličkim predškolskim ustanovama
Nedelja, 5. 6. 2016.
U organizaciji Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH, u subotu 4. lipnja 2016.god. u franjevačkom samostanu Uznesenja BDM Rama/Šćit okupile su se odgajateljice, kuharice, spremačice i svi djelatnici iz katoličkih predškolskih ustanova na duhovnu obnovu. Iz naših zajednica bile su prisutne s. Emanuela Juričević iz Viteza sa odgajateljicom Svjetlanom Martinović i vrtićki tim Dječjeg vrtića „Srce“ iz Sarajeva.
Nakon okupljanja sve prisutne nas tridesetak iz svih krajeva drage nam BiH-Sarajevo, Kiseljak, Vitez, Travnik, Livno, Bijelo polje, Glamoč, u ime KVRPP i Povjerenstva za predškolski odgoj pozdravila je s.Magdalena Marić, voditeljica Povjerenstva, a predavanje na temu „Milosrdni kao otac“ održao je dr. Josip Jozić, OFM. Fra Josip nam je kroz zanimljive primjere iz života, pokazao kako je milosrđe nezaslužen poklon, povezan sa razumijevanjem situacije u kojoj se netko nađe. Milosrđe je također ponekad nerazumljiv govor, jer nadilazi okvire u kojima se čovjek navikao živjeti. Naveo nam je osjećaje koji su povezani sa milosrđem: sućut, empatija, srdačnost, spremnost na pomaganje, žrtvu, ljubav, širokogrudnost, pravednost, solidarnost, darežljivost, opraštanje, predanje. Svi ovi osjećaji bili su nekako pomiješani kod sinova i oca u prispodobi o Izgubljenom Sinu, kazao nam je fra Jozo i poučio nas:
Milosrđe je ono što ne ponižava drugog čovjeka, nego gleda i očituje dostojanstvo svake osobe, čovjeka, te također opet nezasluženi dar, jer nadilazi svaku računicu. Zahvaljujući milosrdnom ocu, mlađi sin je spoznao istinu o samom sebi, te tako i namamilosrđe danas može pomoći, da otkrivamo istinu o samima sebi. Milosrđe ima tu snagu u sebi, jer su istina i milosrđe jako povezani. I zato svaki put kada prikrivamo istinu o samom sebi i svome stanju, ne doživljavamo milosrđe. I na primjeru starijeg sina, koji se ljutio i pokazao da nema srca, jer je bio zarobljen onim što posjeduje, spoznali smo da je milosrđe predanje, a u predanju čovjek nadilazi ono što posjeduje i iskreno ljubi ono što voli, jer je predan. Sve predati u ruke Očeve, volji Božjoj, a mi redovnici i redovnice biti predani i preko poslušnosti poglavarima, bez računice.
Nakon predavanja nastavili smo sa duhovnom obnovom u crkvi Rama/Šćit, gdje nam je svetu Misu predslavio fra Josip, i opet u propovijedi potakao na razmišljanje o razlici između vjere i ljubavi. Dok vjera pravi predodžbe usmjerena na nešto konačno i zna biti isključiva, ljubav toga nema. Ljubav ljubi sada, spontano i hoće da On jest, sada prisutan, tu pored mene.
Osnaženi duhovno, okrijepljeni tjelesno na objedu, vratili smo se u crkvu zazvati i moliti Milosrđe Gospodnje, zajedno moleći krunicu Božanskog Milosrđa i Zazive Božanskog milosrđa. Preostalo nam je još vrijeme za razgledavanje muzeja franjevačkog samostana Rama-Šćit, prelijepu i bogatu etnografsku zbirku umjetničkih djela, kojom smo svi ostali zadivljeni i sa sobom ponijeli prelijepe dojmove iz Rame, pogotovo oni koji su tu prvi puta.
Svima nam je ova duhovna obnova bila poticaj da ljubimo i odgajamo Očevom milosrdnom ljubavlju, jedno duhovno osvježenje i prilika za međusbno upoznavanje i susretanje i zato zahvaljujemo organizatorima, predavaču fra Josipu kao i gvardijanu samostana na Šćitu na ovom predivnom danu i mogućnosti za susret sa Gospodinom i sa bližnjima u ovoj oazi prelijepe prirode, koja je prava ljepota, Božji dar. Zaista smo obdareni Božjom dobrotom i milosrđem, duhovno osnaženi i zahvalna srca radosno smo se vratili svojim domovima, sa željom da predano vršimo volju Božju svako u svom zadatku i poslanju.
s. M. Manda Pršlja
