U samostanu „Antunovac“ u Zagrebu držan je prvi turnus duhovnih vježbi ove godine od 19. do 24. veljače. Okupile su se dvadeset i četiri sestre iz Kraljevca, Ksavera, Pitomače, Samobora, Stenjevca i Vinkovaca. Kroz šestodnevni hod voditelj je bio o. Stjepan Harjač SJ. 

Voditelj je poveo sestre u danima duhovnih vježbi kroz Isusovo pustinjsko iskustvo, kroz njihov susret samih sa sobom, susrete s Bogom, Isusov rad s apostolima, rad s ljudima koji su potrebni njegove ljubavi i suosjećanja. Isus pokazuje vrijednost ljudi tamo gdje ljudi vide bezvrijednost.

Bilo je prilike kontemplirati događaje i osobe iz biblijskih stranica sa svojeg ugla promatranja i otkrivanja novih pogleda na već tako poznate situacije.

U susretu s Božjom riječju sestre su napajale svoje duše s vječnog Izvora. Putujući s Isusom, dijelom njegovih triju godina djelovanja, otkrivale su događaje koji su ih oduševljavali i načine na koje Isus nešto čini, koji su ih ostavljali zatečenima, jer nisu očekivale ishod kako ga je Isus postizavao. Isus je uglavnom otkrivao sebe na pomalo drugačiji način, što su mogle otkrivati kontemplirajući u tišini i jednostavno zahvaljivati Duhu Svetom na tim iskustvima.

Kroz sve nedaće i ljepote Božje, Njegovim prisustvom u riječima oproštenja bez kojega nema susreta s Njim i utjelovljenja kruha bez kojega nema života s Njim, upotpunile su prostore u srcima rezervirane samo za najsvetije stvari.

Prolaz kroz iskušenja, patnju, strahove, nadanja i u vjeri Uskrslome dovodi sestre do povratka u svakodnevicu gdje opet u starim kolotečinama idu u neponovljivim trenucima prema Njemu kroz padove i dizanja, kroz tamu i svjetlo, kroz muke i radosti i sjećanje na Njega koji ih vodi i čeka spremajući u nebu „dva sa dva“ obećane stanove. Tako je Isus i obećao, a pater ponovio.

Što je ljepše i poželjnije od susreta sa sobom, s drugima više ili manje dragima i s Isusom koji je glavni razlog postojanja i djelovanja časnih sestara.   

s. M. Ana Čajko Šešerko