Duhovne vježbe za kandidatice sestara Služavki Maloga Isusa Sarajevske provincije
U “Kući Naviještenja” u Gromiljku, od 26. – 28. siječnja 2022. godine održane su trodnevne duhovne vježbe za kandidatice sestara Služavki Maloga Isusa Sarajevske provincije, pod vodstvom vlč. Žarka Vladislava Ošapa, župnika župe Pohoda Blažene Djevice Marije u Banjoj Luci. Tema duhovnih vježbi bila je „Susret sa Živim Bogom“.
Duhovne su vježbe započele u popodnevnim satima zazivom Duha Svetoga nakon čega je slijedilo uvodno predavanje o tome što su duhovne vježbe. Duhovne vježbe, istaknuo je, trebale bi biti duhovno poniranje u sebe, susret s Bogom i sa sobom u kojima kroz razmatranja upoznajemo sebe kroz upoznavanje Krista, kako bi otkrile svoj identitet kao ljubljene kćeri Božje. Kroz događaj Isusova krštenja i kušnje u pustinji, vlč. Ošap nam je prikazao važnost spoznaje svoga identiteta, spoznaje da smo ljubljene kćeri Božje. U Evanđelju čitamo da je na krštenju Isus začuo glas: „Ti si Sin moj ljubljeni!“. To je Isusov identitet, da je ljubljeni Sin. Nakon kršenja, Isus ide u pustinju gdje ga je sotona kušao. Prvo na što je udario bio je Isusov identitet i kaže: „Ako si Sin Božji“, pokušao je uzdrmati njegove temelje. Napasnik uvijek napada na identitet. No Isus zna tko je i ne dopušta sotoni da ulazi u dijalog s njime, nego ga riječima Svetoga Pisma odbija. U toj pustinji Isus nije bio sam. Tamo su bile zvijeri i anđeli koji su mu služili. Kroz duhovne vježbe i mi se susrećemo sa svojim nesavršenostima, svime onime što nije slika Božja u nama. To je naš mali zvjerinjak. Vlč. Ošap je istaknuo važnost susreta sa svojim zvijerima i prihvaćanja da nismo savršeni. Jer Bog nas ljubi baš takve kakvi jesmo – slabi i krhki, a ne zbog naše savršenosti. Tek kada prihvatimo sebe sa svojim nesavršenostima, nestaje svaki strah i svaki bijeg od sebe, što prema ovom odlomku iz Evanđelja možemo nazvati služenjem anđela.
Upoznati Krista da bi upoznali sebe bila je misao vodilja razmatranja slijedećeg dana. Svi smo mi stvoreni na sliku Božju. Trebamo biti takvi da Bog u svakom trenutku u nama prepozna svoju sliku. Da bismo upoznali sebe, najprije moramo upoznati Krista onakvoga kakav on jest i tada će i u nama Bog moći prepoznati svoju sliku. Ta slika Krista koju imamo, odrazit će se i na našem ponašanju. Ako mi vidimo Krista kao milosrdnog i blagog, i mi ćemo takvi biti prema drugima.
Zrelost kao put do svetosti bila je misao vodilja posljednjega razmatranja. Kada upoznamo Krista i prihvatimo sebe takvima kakvi jesmo biti ćemo prava slika Božja u ovome svijetu. Od velike je važnosti, istaknuo je vlč. Žarko, prihvatiti svoje korijene, svoju obitelj baš onakvu kakva jeste, sa svim svojim nesavršenostima. Isto tako, važno je upoznati i prihvatiti svoju narav, koju ne možemo mijenjati ali ju možemo uobličavati. Kao znak zrelosti navodi i prihvaćanje sebe i prihvaćanje odgovornosti za svoje čine. Od velike važnosti za rast u svetosti je i prihvatiti svoje vrijeme, biti sada tu, jer i Bog je onaj koji je sada tu. Ne smijemo dopustiti da živimo u prošlosti ili u strahu od budućnosti. Trebamo živjeti sadašnji trenutak u kojem jedino i možemo nešto učiniti. Na kraju je vlč. Žarko istaknuo da je važno dopustiti da nas Bog vodi i oblikuje te da trebamo biti spremni na rizik poput Abrahama i imati hrabrosti podnijeti neuspjehe. Ako sve što činimo mi činimo na slavu Božju, onda su i naši neuspjesi uspjesi.
Euharistijskim slavljem u samostanskoj kapelici i pjesmom „Te Deum“ kandidatice su zajedno sa provincijskom glavaricom s. M. Ana Marijom Kesten i sestrama zahvalile Bogu za sve primljene milosti kroz ova tri dana, a druženje je nastavljeno oko obiteljskog stola.
Nikolina Cvitanović, kandida