Euharistijskim slavljem završile su duhovne vježbe koje su počele 7. 8. navečer u kući „Djeteta Isusa“ u Livnu. Voditelj duhovnih vježbi fra Petar Milanović-Trapo, na jednostavan i razumljiv način obradio je djela milosrđa tjelesnih i duhovnih, temeljenih na evanđeoskom zapisu iz Matejeva Evanđelja Mt (25, 30 – 46). Svako djelo milosrđa obrađeno je u jednom predavanju.

Prvo su bila na redu tjelesna djela milosrđa, a zatim duhovna djela milosrđa. Svaka od nas sestara mogla je sebe preispitati na osnovu iznesenog predavanja i jasno vidjeti i čuti što će joj Isus na posljednjem sudu reći. Svi se nadamo da ćemo biti s Njegove desne strane. Vrlo važna komponenta je da svako učinjeno djelo je proizišlo iz ljubavi prema Isusu, kojeg prepoznajemo u gladnome, žednome, golome, putniku, siromahu, utamničenom, bolesnom, te da ne očekujemo ovozemaljsku utjehu. Kod duhovnih djela milosrđa, analizirali smo svoju narav i svoje postupke, a također i naš stav i ponašanje prema drugome, posebno kad su u pitanju opomene. U slučaju upozorenja bližnjega na njegove grijehe, treba biti jako osjetljiv,a ne nositi se mišlju – pa što, rekla sam istinu-. Može izrečena istina još više povrijediti osobu, jer nitko nije tako loš da u sebi nema nešto dobroga, a također nitko nije tako dobar da ne posjeduje nešto loše. Zanimljivo je bilo pitanje, što je vjerometar? Svaka pojava u prirodi može se mjeriti, a kako i čime se mjeri vjera? Vjerometar je molitva. Kakva nam je molitva, takva nam je i vjera. Svatko od nas ima načina da procijeni stupanj svoje vjere. Gospodin nas je obdario lijepim danima, nije bilo previše vruće, a priroda i okolina pridonosili su našoj duhovnoj ozbiljnosti.

Svaka meditacija bila je pred izloženim Presvetim, jer riječi koje je pater govorio ustvari su Isusove riječi upućene nama. Nakon predavanja svaka od nas zadržavala se pred Presvetim u molitvi i razmišljanju. Kroz podne do popodnevnog razmatranja, nije bilo izloženo Presveto.

Zajedničko slavljenje Božanskog časoslova, osvježavalo je naše molitveno raspoloženje. Nakon zahvale „Te Deum“  došlo je do izražaja naše nutarnje raspoloženje, koje je svoj izričaj našlo u radosnom razgovoru i druženju.

U ime nas svih sestara koje smo obavljale duh. vježbe Patru se zahvalila, na uloženom trudu, izgovorenim riječima i primjeru kojeg nam je svojom pobožnošću dao,  provincijalna glavarica s. Anemarie Radan