Pod sivim svodom  prostranog sinjskog polja i lijepim krajolikom, u župi „Srca Isusova“ u Košutama, danas u 14, 30 sati, oprostile smo se  od naše drage i plemenite s. M. Katarine (Ive- Luce) Mateljan. Uz mnoštvo naših sestara iz različitih zajednica, u zajedništvu sa vrhovnom glavaricom M. Marijom Banić, njezinom savjetnicom s. Vedranom Krstičević,  provincijskom glavaricom s. M. Terezijom Pervan, koje su nazočile sprovodnoj sv. Misi. Počast su joj došli dati i članovi Društva PMI  iz Dugopolja sa Župnikom i sestrama, kao i brojna rodbina i prijatelji iz  župe Košute.

Sprovodnu sv. Misu predslavio je dr Ante Mateljan uz asistenciju mjesnog župnika i 8 svećenika. Homilija koju je podijelio sa sudionicima ovog misnog slavlja, bila je svjedočenje dobrote, plemenitosti, vjere, predanosti u volju Božju naše susestre. Emotivno je govorio o njenom tihom izgaranju, vjeri i pouzdanja u našeg Gospodina, uspoređujući njezin život slikovito sa svijećom koja tiho izgara, a koju je upaljenu držao u ruci za vrijeme homilije.

Sprovodni obred na groblju predvodio je don Petar Dukić, duhovnik naših sestara u samostanu „Srca Isusova i Marijina“ u Košutama. Misno slavlje animirao je župski zbor kojim je ravnala s. M. Fanita Jukić. Provincijska glavarica s.M. Terezija Pervan o s. Katarini rekla je slijedeće:

S. M. KATARINA (Iva – Luca) MATELJAN

Evo zaručnika, iziđite mu ususret!

Okrijepljena sakramentima svete vjere, naša draga s. Katarina je poput mudre djevice, bdijući u nadi, s upaljenom svijećom, spremno dočela svoga zaručnika, kome je cijeli život vjerno služila. U Samostanu Srca Isusova i Marijina u Košutama u večernjim satima, 3. veljače, okružena molitvom sestara, tiho i blago predana u volju Božju preselila se u vječnost.

S. Katarina (Iva - Luca) Mateljan, rođena je 20. listopada 1937. u Košutama. Došla je u Družbu sestara Služavki Malog Isusa 1. srpnja 1952. Privremene redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1956., a doživotne 15. kolovoza 1962. godine u Zagrebu.Nakon položenih redovničkih zavjeta u samostanu otaca Kapucina u Dubravi u Zagrebu, vršila je različite domaćinske poslove, zatim odlazi u Metković gdje obavlja službu sakristanke u crkvi sv. Ilije i vrši ostale kućne poslove. Najveći dio svoga redovničkog života živjela je u samostanu "sv. Ane" u Splitu te radila kao njegovateljica u staračkom domu Lovret u njezi starijih osoba punih 36. godina. Tri godine živjela je u samostanu na Strožancu, zatim u samostanu u Krilo Jesenice, a ostali dio života u samostanu "sv. Ane" u Splitu u kojem su boravile i kandidatice. Kroz naše vrijeme kandidature s. Katarina nam je ostavila lijepi primjer dobre redovnice. Uvijek smo se rado s njom susretale, voljela nas je i prihvaćala kao i mi nju. U služenju starijim osobama bila je istinski i vedri anđeo dobrote, lijek za njihove staračke tegobe i nemoći, uvijek s blagim, toplim i širokim osmjehom, vedra duha, ugodna u susretu. Nikad joj nije bilo teško učiniti ono što su je starci i starice zamolili da im učini. Imala je vremena da ih čuje i pripremi za prelazak u vječnost. U zajednici sa sestrama bila je susretljiva, ugodna i radosna. Kad je ušla u mirovinu premještena je u samostan u Kaštel Kambelovac, gdje je s ljubavlju vršila domaćinske poslove za sestre i župnika, te pomoć u sakristiji. Od 2002. do 2008. vršila je službu predstojnice u istom samostanu. Premještena je 2018. iz Kaštel Kambelovca u samostan u Košute. Od tada pa sve do prelaska u vječnost s. Katarina bila je u invalidskim kolicima, veliki borac u bolesti, nije se predala ni u jednom trenutku života. Računala je na Boga i Njemu sve predavala. Revna u molitvi, nikoga nije opterećivala svojom bolešću, nikada se nije žalila. Bila je zahvalna sestrama za svaku uslugu koju su joj pružale u bolesti. Bilo je lijepo i ugodno s njom razgovarati, bez opterećenja. Hvala ti draga s. Katarina za svaki susret, za svaki osmjeh i iskrenost. Hvala ti za sve dobro što si učinila. Živjela si punim plućima za Boga i čovjeka, uvijek spremna pomoći. Iz Euharistije i molitve si crpila snagu. Nedavno smo se susrele u razgovoru koji je bio sestrinski i majčinski, hvala ti na tome. Hvala za radost koju sam doživjela pri svakom našem susretu. Ovih dana primila sam jednu poruku koja mi je proslijeđena od jedne gospođe iz Kaštel Kambelovca, u kojoj piše za s. Katarinu: „sestra koja svima može biti primjer kako služiti čovjeku i ljubiti svetu Euharistiju svim srcem“. Bogu hvala da smo te imale.

Hvala sestrama iz samostana u Košutama koje su bile na pomoći s. Katarini u njenoj bolesti. Izražavam iskrenu sućut najprije rođenoj sestri naše s. Katarine, s. Ligoriji koja je bdjela i molila uz svoju sestru, zatim sestri Nevenki i Ani s obiteljima,  obiteljima pokojne braće Marka i Vinka kao i ostaloj bližoj i daljnjoj rodbini. Od srca hvala vrhovnoj glavarici Družbe ovdje prisutnoj, s. Mariji Banić kao i vrhovnoj savjetnici, s. Vedrani Krstičević, sestrama iz samostana Srca Isusova i Marijina u Košutama, svim nazočnim sestrama, rodbini prijateljima i župljanima koji ste došli ispratiti našu sestru Katarinu na vječni počinak Hvala samostanskom kapelanu don Petru Dukiću, župniku don Tomislavu Topčiću na predvođenju sprovodnih obreda, don Anti Mateljanu koji je predslavio misno slavlje, a posebno na nadahnutoj propovijedi koju je izrekao s puno topline i emocije. Hvala ostalim nazočnim svećenicima, župljanima župe Srca Isusova u Košutama i ostalim vjernicima.

Draga naša sestro, počivaj u miru Božjem i moli se za nas kod Isusa!

s. M. Terezija Pervan