Imati priliku i mogućnost proslaviti  25 godina postojanja DPMI hodočašćem u Rim, bila je za nas, članove,  veliko veselje, ali prije svega Božja milost i samo Bog zna kako i zašto smo  mogli primiti ovaj Božji dar. Sigurna sam da svi mi  hodočasnici  vjerujemo u to, pogotovo dok prebiremo dojmove i ponovno proživljavamo  sve što smo vidjeli i čuli.

Dogovor za hodočašće u  Rim se dogodio u veljači ove godine na  susretu formacije animatora DPMI u našoj župi sv. Nikole biskupa u  Bistri.  U završnom dijelu susreta sudjelovao je naš bistranski župnik, vlč. Tomislav Kralj koji je kao veliko hodočašće u jubilarnoj godini DPMI predložio  Rim,  jer je upravo bio saznao da ima rezerviran termin 26. 06. 2019.  za slaviti svetu misu  u bazilici sv. Petra i to na grobu svetog pape  Ivana Pavla  II. Dovoljan razlog za pripreme.  Sestra Emanuela Pečnik, pročelnica je  s animatorima PMI započela  organizaciju na razini društva, a vlč. Tomislav Kralj se prihvatio organizacije putovanja i  smještaja.  Stručno i duhovno vodstvo je prepustio svom prijatelju ali i velikom prijatelju naše župe, don Robertu Tonsatiju,  kancelaru Kotorske biskupije i župniku u župi Marije pomoćnice u mjestu Muo u Bokokotarskom zaljevu. On je pet godina studirao u Rimu i izvrsno poznaje  sve crkve i druga mjesta  iz rimske i  kršćanske povijesti koje bi hodočasnici trebali posjetiti i razgledati.

U ponedjeljak navečer,  24. 06. 2019. na svetkovinu rođenja sv. Ivana Krstitelja, PMI i podupiratelji  PMI iz naše župe,  započeli smo hodočašće  svetom misom u 19 sati u našoj župnoj crkvi . Misu je predslavio don Robert u koncelebraciji s vlč. Tomislavom. Krenuli smo put Zagreba gdje  su nam se pridružili PMI  zagrebačkih župa Nova Ves,  sv. Jeronim, Retkovec  i Stenjevec,   zatim iz Krašića, Kloštra Podravskog i  Podravskih Sesveta  te časne sestre Služavke Malog Isusa: Emanuela, Jelena,  Monika,  Mihaela, Kristina i Margaret.  Radosnim mahanjem ruku  i blagoslovom s osmjehom , ispratile su nas  s. Petra Marjnović, provincijska poglavarica i druge sestre .

Nakon prelaska hrvatsko - slovenske granice,  molitvom krunice i predstavljanjem don Roberta, našeg vodiča na ovom hodočašću, stvarno smo započeli hodočasničko putovanje u Rim. Ugodna noćna vožnja uz nekoliko zaustavljanja radi odmora i osvježenja brzo je prošla.  Jutro  nas je dočekalo u talijanskoj regiji  Umbrija. Molitvom smo pozdravili   Gospu i zamolili blagoslov na daljnjem putu. Don Robert nam je dao osnovne geografske i povijesne podatke o  Italiji i važne i praktične  upute kako se ponašati u crkvama  i mjestima koje ćemo razgledati te kako se ponašati u grupi dok ćemo hodati ulicama Rima.  Slušali smo don Roberta  i napasali oči gledajući predivne krajolike,  žitna polja,  maslinike, vinograde,  polja suncokreta.  Bili smo znatiželjni i nestrpljivi što prije  stići  u Rim. Vozeći se rimskim prstenom imali smo osjećaj da se vrtimo u istom krugu.

Približavali smo se našem prvom odredištu, bazilici sv. Pavla izvan zidina i don Robert nam je govorio o sv. Pavlu,  o njegovom životu i djelima te mučeništvu koje je podnio  u Rimu.  Ovdje nam se pridružila i obitelj vlč. Tomislava.  Tu smo slavili svetu misu, a poslije razgledali grob sv. Pavla, tu se molili i  obišli cijelu baziliku.  Veličina bazilike,  njezin vanjski izgled,  poglavito pročelje i glavni ulaz kao i unutarnje uređenje,  ukrašeni oltari a nadasve strop  i medaljoni sa likovima svih dosadašnjih papa, ostavili su snažan dojam na nas.  I ono malo što smo znali o sv. Pavlu i ono puno što nam je o njemu govorio  don Robert, ponukalo nas je da pažljivije slušamo na misama čitanja iz njegovih poslanica i da sami  kod kuće poželimo čitati njegove poslanice,  o njima razmišljati, kako bismo jačali našu vjeru i bili otvoreniji Božjoj ljubavi koju je  Sv. Pavao stalno spominjao jer ju je i sam osjetio i prihvatio,  živio i dijelio nakon obraćenja.

Slijedio je posjet bazilici Tre fontane gdje je sv. Pavao podnio mučeništvo . Godila nam je tišina, hlad  i zelenilo čempresa i eukaliptusa u  parku ispred Tri fontane,  mirisi čajeva i kozmetičkih pripravaka koje prave oci trapisti koji tu žive, a nadasve hladno osvježavajuće pivo koje sami proizvode. Ovaj mir bio je uvod u razgledavanje katakombi,  prvo podzemno groblje ranih kršćana  i  mučenika.  Koliko mirnoće, dostojanstva, skromnosti,  ne vjere u zagrobni život već u  uskrsloga Gospodina. A naša groblja  puna su lažne patetike,  kiča i nadmetanja s veličinom spomenika, lampiona, aranžmana...

Nakon kraćeg odmora i piknika na livadi u prostoru katakombi,  krenuli smo  se smjestiti.   Dugi hodočasnički dan završio je zajedničkom večerom s pravim talijanskim brusketima s umakom od povrća i nekoliko vrsta pizza.  Ukusno i obilno.  Prepuni dojmova otišli smo na spavanje.

U srijedu smo rano ustali, doručkovali i krenuli put Vaticana.  Izašli smo iz autobusa i žurnim koracima krenuli put bazilike sv. Petra. Pridružio nam se vlč. Željko  Faltak, donedavno župni upravitelj župe Sv. Ivana  Krstitelja, a sada je na studiju u Rimu. Oko nas mnoštvo hodočasnika  čije zastave, odjeća  i boja kože govore da dolaze  sa svih strana svijeta.   S lijeve strane smo zaobišli trg  sv. Petra i došli do stražnjeg ulaza u  baziliku. Tu nas je  dočekao i pozdravio  fra Igor Horvat,  OFMconv., koji je hrvatski ispovjednik u bazilici sv. Petra.  Njegova obitelj živi u susjednoj župi i kada je na godišnjem odmoru zna koncelebrirati našem župniku na misi u našoj župnoj crkvi i u kapeli sv. Roka. On  je uredio da naš Župnik može služiti misu u bazilici i to na grobu svetog pape Ivana Pavla II.  Ušli smo u baziliku.  Bazilika prazna,  samo poneki svećenik sjedi  i moli. Poput posebnih i važnih hodočasnika mogli smo iz blizine  obići i vidjeti sve oltare, predivno oslikanu kupolu, Michelangelovu skulpturu Pieta, na njima se moliti, iz blizine pogledati središnji oltar ispod kojeg je grob sv. Petra,  kojem je  Gospodin povjerio graditi sveopću crkvu i koji je zbog svoje vjere morao podnijeti mučeničku smrt. Vani,  ispred bazilike uzbuđenje zbog dolaska Pape  Franje i prisustvovanja audijenciji, a kod nas  radost i nestrpljivost da nas naši svećenici povedu na grob pape  Ivana Pavla II. gdje ćemo slaviti misu.  Kada su  svećenici: don Robert, vlč. Tomislav, vlč. Željko i fra Igor išli ispred nas, osjećali smo se ponosni i ganuti jer smo dobili priliku i čast ovdje  slaviti euharistiju. Naš vlč. Tomislav bio je posebno dirnut što ga je Božja milost zagrlila na ovakav način da sa svojom obitelji, svojim prijateljima svećenicima, svojim župljanima,  PMI i sestrama Služavkama malog Isusa može služiti svetu misu na grobu velikog pape i prijatelja našeg naroda. Časne sestre su pjevanjem uvele u misno slavlje i  pjesmom animirale cijelu misu. Misa je bila predivna. Zdušno smo molili sa suzama radosti u očima, a prsa su nam bila na trenutak tijesna jer su nam se srca  povećala od ubrzanih otkucaja radosti i uzbuđenja. Poslije mise smo se preselili na  trg ispred bazilike i pridružili se tisućama na  papinoj audijenciji.  Poslije zajedničke molitve  Očenaša, primili smo blagoslov pape  Franje.  Amen na pobožno prijepodne. 

Poslije odmora i prilike za ručak nastavili smo hod ulicama Rima razgledavajući Anđeosku tvrđavu. Prošetali smo  po Anđeoskom mostu i kod  hrvatskog  zavoda sv. Jeronima  oprostili se od vlč. Željka.  Razgledali smo crkvu  Sv. Križa u Jeruzalemu u kojoj se čuvaju ostaci križa na kojem je bio raspet Isus, kao i natpis koji je stajao na križu iznad Isusove glave i još neke relikvije vezane za Gospodinovu muku. Posjetili smo Panteon, nekad hram svih rimskih bogova, a danas katolička crkva,  posvećena Djevici i svim mučenicima. Dojmljiva je bila  scena galeba koji je lebdio nad otvorom  Panteona dok smo bili točno ispod nje  i dok nam je don Robert pričao kako se na blagdan Duhova kroz taj otvor bacaju latice crvenih ruža kao simbol plamenih jezika koje je Duh Sveti poslao na apostole u Jeruzalemu.  

Slijedeća karika u nizu posebnosti koje smo doživjeli na ovom hodočašću je  trenutak u  isusovačkoj crkvi nedaleko trga Navone kada smo prisustvovali trenutku koji se ponavlja u točno određeno doba dana kada se s pokrajnog oltara spušta slika Ignacija Lojolskog a otkriva se predivan kip tog sveca,  utemeljitelja Isusovačke družbe, koji je sav ukrašen zlatom, srebrom i dragim kamenjem. Dok traje to otkrivanje slušamo recital njegovih  meditativnih misli popraćenih prelijepom glazbom, a sve završava molitvom Dušo Kristovaza koju mnogi od nas nismo znali da ju je prvi izrekao baš  sv. Ignacije. Na trgu Navone smo posjetili crkvu sv. Agneze u kojoj se na dan 21. siječnja,  blagoslivlja janjad od čije vune će se izraditi  paliji,  koje će papa podijeliti biskupima. Ovaj lijepi trg,  koji je zadržao oblik stadiona za konjske utrke iz doba cara Domicijana, ukrašen je trima fontanama od kojih je najljepša  i najveća fontana četiriju rijeka koje predstavljaju Nil, Dunav, Ganges i  La Platu. Trg je pun ljudi  i života, a kako ne bi kad je okružen mnogim restoranima i kafićima.  U jednom od njih smo i mi imali  pravu talijansku večeru s tjesteninom s crvenim umakom i čuvenu  carbonaru. Godilo nam je jelo, hladna voda, vino ili sok pa smo na kraju večere  pjevali pjesme  hrvatskih krajeva s kojih smo došli ili potječemo.  Prošetali smo do Španjolskih stuba,  usput napasajući   oči gledanjem u izloge trgovina sa skupim markama odjeće, obuće i kozmetike. Trg je vrvio ljudima svih uzrasta i nacija, ljudi su se penjali i spuštali španjolskim stubama. Obogaćeni duhovnim,  kulturnim i povijesnim događajima ovoga dana, krenuli smo na počinak.

Zadnji dan našeg  hodočašća u Rimu započeli smo posjetom bazilici Marije Velike,  koja nas je svojom veličinom,  ukrasima,  prekrasnim oltarima i pokrajnim kapelama ostavila bez riječi.  Oplijenila nas je ljepotom i nismo znali što je ljepše i zanimljivije: središnji oltar s baldahinom položenim na četiri stupa od skupocjenog porfira, ili strop,  pozlaćen prvim zlatom donešenim iz Amerike, predivni mozaici iz 5. stoljeća koji na uzdužnoj gredi predstavljaju prizore iz  Starog zavjeta dok je Novi zavjet prikazan na velikom slavoluku.  Pod bazilike je ukrašen kozmatskim mozaicima. To je zanimljiva kombinacija geometrijskih oblika  od raznobojnih komadića mramora. Ovdje se u srebrnoj škrinji čuvaju dijelovi jaslica u koje je Marija položila malog Isusa.  Bazilika je zaista velika. Za nas Hrvate još i  veća jer je u kapeli sv. Sakramenta blaženi  Alojzije Stepinac služio svoju mladu misu. Na tome istome mjestu imali smo i mi misu. Ovdje su grobovi sv. Jeronima i pape  Siksta V koji su porijeklom bili Hrvati. Koja radost i Božja milost. 

 Slijedio je posjet rimskoj katedrali,  bazilici sv. Ivana Lateranskog posvećenoj Svetom Spasitelju, Ivanu Krstitelju i svetom Ivanu evanđelisti.  Ovdje novi papa dolazi nakon izbora preuzeti dužnost rimskog biskupa. Iza  raskošnog tabernakula nalazi se papinski oltar na kojem samo papa smije služiti misu. Crkva je monumentalna izvana  i iznutra. Predivne apside ukrašene mozaicima i velika osmerokutna krstionica  ostavljaju nas bez riječi.  S jedne i druge strane središnjeg broda,  u nišama između dva stupa se nalaze veličanstvene skulpture apostola. I ovdje je pod ukrašen kosmatskim mozaicima. Iz raskoši i ljepote jedne crkve prelazimo u neponovljivost druge.

Nastavljamo dalje. Na putu do Svetih stuba  svraćamo u crkvu svete  Praksede kako bismo razgledali predivan romanički  mozaik  na stropu kapelice sv. Zenona.  Ubrzo smo stigli do Svetih  stuba. Te stube su još jedna  dragocjenost koju je sveta Helena, majka  cara Konstantina dala iz Jeruzalema prenijeti  u Rim. One su se nalazile u Pilatovoj kući i stoga je po njima hodao  Isus kada su ga  vodili na ispitivanje i osudu. Ovih 28 stuba  je inače zaštićeno  drvenom oplatom kako bi se sačuvale od trošenja jer  se hodočasnici na koljenima penju po njima do vrha  gdje  se nalazi freska  Isusa raspetog na križu.   Nedavno je završeno renoviranje kojom prilikom su uklonjene drvene oplate i još nisu bile postavljene, pa smo imali priliku na koljenima se popeti po pravim mramornim stubama.  Čim smo kleknuli na prvu stubu nestala je nelagoda gužve, vrućine i čekanja u redu.  Penjući se na koljenima molili smo svaki za sebe i svoje nakane i zahvaljivali Bogu na svemu što nam je dao. Ovo sveto mjesto je poput ispovjedaonice.  Ponizno kleknemo, klecajući se penjemo,  molimo Očenaš, Zdravo Marijo ili drugu molitvu, a zapravo ispovijedamo svoje  grijehe, slabosti i propuste, a istovremeno vršimo pokoru i postajemo ponizni, svjesni vlastite malenosti spram Božje veličine, dobrote i ljubavi.   Kada se opet osovimo na noge osjećamo olakšanje,  više duševno nego fizičko. Pogledom na Raspetoga iskazujemo hvalu što smo krštenjem postali djeca Božja a On  „naše najveće i najmilije dobro“. 

Nastavili smo prema Koloseumu,  rimskom forumu i Oltaru domovine. Impozantne  povijesne građevine, svjedoci  ljudske kreativnosti,  nadahnuća i želje za ostaviti trag onima koji dolaze. Došlo je  vrijeme zajedničkog ručka. Ukusna tjestenina i sladoled bili su izvrsna okrjepa . Ublažili smo vanjsku vrućinu i dobili predah da pospremimo dojmove bogatog prijepodneva. Nastavili smo do najpoznatije rimske fontane di Trevi.  Bacili smo novčić, slikali se i onda lagano šetali okolnim ulicama sa simpatičnim malim trgovinama suvenira,  kafićima i restoranima. Slijedila je šetnja do bazilike  Svete Marije  in  Ara Coeli  - svete Marije na nebeskom žrtveniku gdje se čuva čudotvorni kip djeteta Isusa.  I dok smo se penjali po 124  stepenice  prema ulazu u crkvu kao da se penjemo u  nebo. Crkva je prostrana i lijepa ali po unutarnjoj dekoraciji najskromnija od svih koje smo vidjeli. Međutim,  najveći ukras je u pokrajnoj kapeli,  do središnjeg oltara. To je kip djeteta Isusa, doduše replika, jer je original ukraden, a koji je ukrašen zlatom i dragim kamenjem.  Prostor je skroman jer se i Isus u skromnosti rodio. No, atmosfera je blaga i pobožna i potvrđuje vjeru u uslišanja.  Mali Isus prima pisma zahvale i molbe  iz cijeloga svijeta i mi smo mogli na papiru  napisati vlastitu molbu i zahvalu. Kao PMI osjećali smo se važni i počašćeni  moliti na ovome svetom mjestu. Iz crkve smo izašli na drugu stranu i ponovno smo mogli uživati u predivnom pogledu na ostatke građevina antičkog  Rima. 

Produžili smo prema  Crkvi Svete Marije u Kosmedinu,  koju nismo razgledali jer je bila zatvorena ali smo u trijemu vidjeli poznata   „usta istine“,  mramorni maskeron. Govorilo se da kada lažljivac stavi ruku u usta maskerona ostaje osakaćen, a zapravo je to odzračni otvor stare rimske kanalizacije koja je vodila u  Rijeku Tiber. Prošetali smo ispod platana duž rijeke Tiber do tiberskog otoka , gdje se nalazi ljetna pozornica i ljetno kino, svratili pogled na najstariji židovski geto u svijetu i njihovu sinagogu.  Malo smo  uživali uz sladoled na prostoru nekadašnjeg Eskulapovog hospicija i današnjem mjestu crkve sv. Bartolomeja i krenuli  prema prostoru Circusa  maximusa, gdje su se u rimsko doba održavale utrke dvoprega i četveroprega, a danas služi kao prostor za rekreacijsko trčanje i performanse.  Čekajući autobus za povratak kući, kružeći pogledom po iskopinama starog Rima, prebirali smo  dojmove i uspomene svih ovih dana provedenih  u Rimu.

Vozili smo se čitavu noć,  zastali na nekoliko mjesta radi osvježenja.  Osvanuo je petak,  28. 06., blagdan Srca Isusova. Izmolili smo  zlatnu krunicu. Stigli smo u rano prijepodne u  Zagreb i tu se oprostili od  prijatelja koji su nam se tu pridružili.

Prije svega moramo biti zahvalni  Bogu što smo PMI,  što smo mogli poći na ovo predivno hodočašće. Zahvaljujući organizaciji vlč. Tomislava, sestre Emanuele i našeg vodiča don Roberta te potpori vlč. Željka i fra Igora, imali smo  duhovnu obnovu te kulturno i povijesno prosvjetljenje. Svi koji su već bili ranije u Rimu, svjedoče da je ovo hodočašće posebno. Posebno je bilo izlaganje don Roberta koji Rim i crkvenu povijest izvrsno poznaje i zna način kako nam umješno prenijeti povijesne podatke  o svim svetim mjestima koje smo posjetili. Otkrio nam je mnoge zablude koje smo učili u školama kao povijesne istine. Posvjestio nam je značaj  apostolskih prvaka Petra i Pavla i drugih svetaca i svetica na čijim smo se oltarima molili  kao i njihovom utjecaju na svijest  kršćana, širenju  evanđelja  i rastu  njihove vjere. Upoznao nas je s davnom i suvremenom poviješću Rima i  Italije. Imali smo nezaboravne mise koje  smo slavili u najvećim crkvama  Rima,  u papinskim bazilikama, na oltarima na kojima bi svaki hrvatski hodočasnik poželio sudjelovati i pričestiti se.

Hvala Bogu na predivnom vremenu. Bilo je sunčano i vruće, ali stari  Rimljani su  se davno pobrinuli da je  Rim pun fontana s pitkom i hladnom vodom. Puno smo vidjeli, mnogo naučili, otklonili neke povijesne zablude. Puno smo hodali. Hodočasteći molili. Ovdje nam molitve nisu bile „šuplje“, automatske,  običajne. Bile su od srca spontane i prije svega zahvalne. 

Dojmovi su još vrlo svježi  i nismo ih još sredili, a ima ih puno pa će nam trebati vremena. Ali neka. Bogu hvala na tome daru i milosnom vremenu koje smo proveli na ovome hodočašću.   Kako ne bismo morali razmišljati kamo ćemo  kao PMI hodočastiti slijedeće godine, don Robert nas je pozvao u svoju  Boku Kotorsku. Oduševljeno smo prihvatili, a sestra  Emanuela će uskladiti  termin. 

Nadam se i osobno želim da  svrsishodnije živimo svoje  krštenje i pripadnost PMI. Neka nam u tome pomognu  dragi Bog, Majka  Marija i Mali Isus.

ŽIVIO MALI ISUS!

Đurđica Mladin, animatorica PMI župe Sv. Nikole biskupa, Bistra