{image:1:large}

Vratih se s dvodnevnog hodočašća umorna, ali ispunjena radošću i predivnim dojmovima. Svako hodočašće mi je drago i unaprijed se veselim što ću ići. Za njega se srcem i dušom pripremam, ali ovo je bilo posebno zbog obaveza koje su se  ispriječile, te nije bilo sigurno hoću li zaista i ići.  Božja Providnost se pobrinula… Bog je najveći u ljubavi i to nam uvijek pokazuje, a Gospa je svojim zagovorom isprosila ostvarenje mogućnosti. Već to je bio početak moje radosti i zahvalnosti Bogu i Gospi što mi se ostvarila želja i molitva.

Kao i svake godine, vlakom smo krenuli mi sestre zajedno s mladima iz raznih župa zagrebačke nadbiskupije. Radosti i pjesme nije nedostajalo....

Po dolasku u svetište Majke Božje Bistričke pozdravili smo Gospu i slijedili program po rasporedu. Najprije je uslijedila kateheza, pa svjedočanstvo.

Vlč. Jakov Rađa svoju katehezu je usmjerio na novozavjetni odlomak u kojem je sv.  Josip u nedoumici zbog Marijine trudnoće. Jasno nam je objasnio svaki detalj, a nakon svakog protumačenog detalja, postavio pitanje svima nama, što bi mi, ili kako bi mi postupili u ovakvoj situaciji... i što možemo učiniti sa svojim životom, budući da je Evanđelje aktualno i za nas danas?

Zatim je jedan bračni par posvjedočio svoje životno iskustvo života u braku, ukazujući na sve prepreke, mogućnosti i blagoslove koji su obilježili njihovo zajedništvo i što su iz svega toga naučili. Tako je kateheza, održana prije njihova svjedočanstva, dobila životnost i potvrdu kako je život s Bogom najbolji način življenja.

Večernja služba svjetla, procesija s upaljenim svijećama i pjevanje marijanskih pjesama, pa nadalje u klanjanju imali smo dovoljno vremena biti pred Gospodinom i s Njegovom i našom Majkom Marijom  prebirati po svom srcu.

Sutradan smo se priključili svim vjernim hodočasnicima grada Zagreba u slavljenju Boga preko Marije i svetog  Josipa.

Sve zahvale molbe i želje smo iznijeli Njoj, moćnoj zaštitnici i zagovornici.

Nakon dva predivna dana zajedništva s Majkom Marijom i međusobno, pozdravili smo se do sljedećeg susreta. Opet smo pješačili do vlaka i vratili za Zagreb puni doživljaja i blagoslova, znajući da nas Ona uvijek prati.

s. M. Mihaela Vuković