Na blagdan Blagovijesti Prijatelji malog Isusa ponovo su se uputili na Banovinu. Dan proljetno plav. Prve mlade voćkice su u cvatu. One stare su opreznije pa pokazuju tek neki propupali listić.

U velikom prtljažniku iza nas je nekoliko velikih kutija i vrećica krcatih slatkišima. Prijatelji malog Isusa iz Samobora odlučili su djeci, mladima i pokojem osamljenom senioru pokazati svoje prijateljstvo i ljubav. Sve to predano je dobrom i požrtvovnom p. Draganu koji se obradovao što će malenima, tim najranjivijim bićima, koji se oko njega okupljaju, moći darovati pokoji slatkiš. Kontejneri su mali, tamo je tijesno. Roditelji su zabrinuti za budućnost, konzervi im je na vrh glave, a župna kuća je cijela. Tamo se služi sv. misa i tamo je p. Drago. Nasmijan i na raspolaganju. On je vertikala. Tu je kad ga trebaju, kad može i kad ne može. U Petrinji je, u svojoj župi u Hrastovici. On riješava male i velike probleme. On je psiholog na zahtjev, ne na termin. On se druži s njima i kad je već premoren, a tijelo mu vapi za snom. Ali kao što sam kaže: "Da nisu ovdje sa mnom, gdje bi se okupljali? Pod mostom?"

Ovi maleni, sutra će biti ljudi. Ponijeti će u život sjećanje na svog dobrog fratra, koji je u najtužnijem dijelu njihova djetinjstva za svakoga od njih imao osmijeh, lijepu riječ i - čokoladu.

A mali Isus šuti…i smješka se!

Vjera Štublin Lojen
Prijatelji Malog Isusa, Samobor