Kada je dnevni list na naslovnici objavio fotografiju molitelja „Muževa katolika“ na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, u prvom planu bilo je prepoznatljivo lice župljana župe sv. Jeronima iz Maksimira, člana Društva
Prijatelja Maloga Isusa iz istoimene župe, g. Marija Makara.

Možeš nam se predstaviti: tko je Marijo Makar, mladi čovjek koji ponosno i predano moli krunicu i koja je nakana krunice? Dolaziš iz mnogočlane obitelji koja ti je dala temeljni odgoj, a i ti imaš divnu obitelj, koja je aktivna u crkvi i koja svjedoči svoju vjeru na autentičan način...    
Marijo Makar je kršćanin, katolik, Hrvat, rođen i odrastao u Zagrebu, suprug s 23 g. bračnog staža i otac četvero djece. Dolazim iz mnogočlane obitelji kao drugo dijete od ukupno osmero braće i sestara. U obitelji mojih roditelja, djedova i baka, živjelo se po principu ‘moli i radi’ s nedjeljnom misom kao središtem tjedna. Taj princip i način života moja supruga i ja sada nastojimo živjeti u svojoj obitelji.

Kako su reagirali ljudi, prijatelji, koji su te prepoznali na slici u novinama?
Bilo je različitih reakcija, od čuđenja i izbjegavanja te teme do odobravanja i ponosa. Pitanje molitve krunice je u prvom redu pitanje temeljnog pogleda na život i životnih istina, a to je uvijek osjetljivo područje jer se radi o čovjekovoj intimi i branjenju vlastitog načina života.

Znamo da mnoge smeta taj skrušeni i dostojanstveni čin molitve i to pokazuju na neprimjeren način. Kako to objasniti? Kao vjernici, svjesni smo duhovne stvarnosti i borbe za ljudske duše i tu leži odgovor na pitanje čemu tolika buka i protivljenje krunici. Moleći krunicu molim za naše obitelji, užu i širu zajednicu, hrvatski narod i cijeli svijet. Nitko nije isključen, a to znači da jednako molim za sve ljude pa tako i za one koji nam se protive i koji u trenucima molitve stoje nasuprot nas, te ružno protestiraju. Dio smo materijalnoga svijeta i nije svejedno gdje čovjek fizički moli i djeluje te nas se zato i pokušava izgurati iz javnog prostora kao što je glavni trg i onemogućiti nam javnu molitvu, jer ona upravo kao takva, itekako ima smisao i vrijednost.

g. Marijo, ti radiš u Belgiji, a redovito i požrtvovno vikendom dolaziš u Zagreb u okrilje svoje obitelji i mnogo puta čak odlaziš na Trg na molitvu. Koji posao obavljaš u Belgiji? Čuje se da si cijenjen u poslu kojeg obavljaš i da bi tvoji poslodavci htjeli da se preseliš u Belgiju s obitelji. Koji su bili razlozi odluke za rad u inozemstvu, tebi koji tako silno voliš i obitelj i Domovinu Hrvatsku?
Obitelj treba hraniti, a unazad desetak godina ekonomske prilike su bile takve da sam odlučio potražiti posao van Hrvatske. Radim u Belgiji kao osoba odgovorna za održavanje industrijskog postrojenja. Opće je poznato da su Hrvati koji rade van Hrvatske doista cijenjeni kao radnici, a ja se trudim svojim radom opravdati taj status. Hvala dragom Bogu imam dobre uvjete i uspijevam redovito dolaziti doma, jer posao je tu zbog obitelji. Danas telekomunikacije omogućavaju odličnu povezanost ljudi bez obzira na udaljenosti, ali ništa ne može zamijeniti fizičku blizinu čovjeka pa tako ni prisutnost oca u obitelji. Točno je da su me poslodavci pokušavali nagovoriti da dovedem i obitelj, ali mi znamo gdje smo doma i ne damo se tako lako.

Hvala vam za lijepe riječi i molitve. Živio Mali Isus!
Uvijek u našim srcima!

Intervju vodila Marija Lukač, PMI - sv. Jeronim, Maksimir