Ispraćaj s. M. Florentine
U nedjelju 21. svibnja 2017., u u 68. godini života i 47. godini redovničkih zavjeta, u Kliničkoj bolnici Dubrava u Zagrebu, osnažena Božjom milošću po svetim sakramentima podijeljenim joj po rukama bolničkog svećenika, u Gospodinu je blaženo preminula naša draga s. Florentina Crnković. Pokopana je u utorak 23. svibnja na groblju Lovrinac u Splitu.
Svetu Misu zadušnicu u kapeli na splitskom groblju, s početkom u 13 sati, predslavio je župnik župe Gospe od Pojišana u Splitu fra Miljenko Vrabec, a uz njega u koncelebraciji su bili: fra Žarko Lučić, gvardijan samostana na Pojišanu, don Stanko Vrnoga, don Filip Pavić, o. Branko Zebić, ocd, o. Ante Knežević ocd, don Ivan Kovačević, don Vjenceslav Kujundžić, don Ivica Barišić. Bio je i jedan brat karmelićanin. Okupio se i veći broj naših sestara iz Splita i okolnih samostana, nekoliko redovnica drugih redovničkih zajednica. Na sprovod su došla njezina braća iz Osijeka, sestra Mara iz Tučepa, rodbina iz Grabovice, vjernici iz župe Kamen, naši susjedi sa Šina. Bila je i zamjenica vrhovne glavarice naše Družbe s. Vesna Mateljan, te s. Damjana Crnković iz naše sarajevske Provincije. Pjevanje kod svete mise i sprovoda predvodile su sestre pod vodstvom s. Dulceline. U homiliji je fra Miljenko istaknuo smisao kršćanskog i redovničkog života i posvećenja Isusu, smisao patnje i njezinu vrijednost u svjetlu uskrnsuća, i u tom svjetlu sagledao život s. Florentine. Nakon svete pričesti, u ime Provincije, od s. Florentine se oprostila provincijska glavarica s. Anemarie Radan. Prikazala je njezin životni put i zahvalila Gospodinu za njezin život, vjeru i vjernost Bogu, Crkvi, Družbi, Provinciji i bližnjima. Zahvalila joj je za sve dobro koje je utkala u život Družbe i Provincije.
S. M. Florentina Ruža Crnković rođena je 10. srpnja 1949. u pitomom mjestu Grabovici, općina Tomislavgrad, od oca Stipe i majke Stjepanke rođene Vatrov. Sakrament krštenja, svete pričesti i potvrde primila je u rodnoj župi sv. Ante u Grabovici. Rasla je i odgajala se u obitelji u kojoj se Bogu molilo i po Božju živilo. Dobar kućni odgoj i vjerski život u župskoj zajednici bili su plodno tlo da se u mladenačkoj dobi s. Florentina potaknuta Božjom milošću odlučila za redovnički poziv.
Došla je u Družbu sestara Služavki Malog Isusa 4. prosinca 1967. godine. U kandidaturi je bila u redovničkoj zajednici u Mrkoplju, zatim u Zagrebu. Novicijat je započela 14. kolovoza 1969. na Kraljevcu u Zagrebu, pod vodstvom magistre s. Kristine Čondić. Privremene redovničke zavjete je položila 15. kolovoza 1970. godine. Nakon položenih zavjeta kraće vrijeme vrši službu kuharice u zajednici u Krašiću i u Samoboru. Od 1970. do 1972. godine vrši službu sakristanke i kuharice u Sarajevu, u zajednici u Prijedorskoj i u Nadbiskupiji. Devet mjeseci u 1972. godini u samostanu na Čardaku u Bosanskoj Posavini vrši službu sakristanke u župi. Nakon toga godinu dana vrši službu kuharice u Baru. Iz Bara dolazi u Sarajevo u provincijsku kuću u Ljubljanskoj, gdje kraće vrijeme vrši službu kuharice, te službu kuhari-ce u župi u Bosanskom Brodu. Godinu dana vrši službu kuharice u župi Studenci u Hercegovini. Ponovno od 1974. do 1977. vrši službu kuharice u župi Čardak. Pojavljuju se ozbiljni zdravstveni problemi sa srcem, pa je 1977. premještena u zajednicu u Titograd (današnja Podgorica), u Crnoj Gori, gdje vrši službu kuharice. U Podgorici se liječi, i po savjetu liječnika odlazi u bolnicu u Ljubljani u Sloveniji na operaciju srca. Ostala je na liječenju u bolnici u Ljubljani šest mjeseci. Po povratku iz Ljubljane dolazi u samostan u Podgoricu i priprema se za polaganje doživotnih zavjeta, koje nije mogla ranije položiti radi liječenja. Doživotne redovničke zavjete je položla15. kolovoza 1977. u Zagrebu. Nakon oporavka nastavila je vršiti službu kuharice u samostanu u Podgorici. Radišna, okretna i spretna u domaćinskim poslovima, osobito u kuhanju. Nakon operacije srca zdravlje joj je bilo narušeno, i bila je pod stalnim liječničkim kontrolama skoro četrdeset godina. Trudila se i obavljala povjerene dužnosti koliko je mogla. Bila je uporna, žilava, i nije posustajala pod križem bolesti. Operirana je 1990. i 1995., u bolnici u Splitu zbog tumora. Dodine 1991., na njezinu zamolbu, a dozvolom Sarajevske Provincije Bezgrešnog Začeća u Sarajevu, kojoj je pripadala, i Splitske Provincije sv. Josipa, te odobrenjem Vrhovne uprave Družbe, s. Floretina je primljena u Splitsku Provinciju Družbe sestara Služavki Malog Isusa. Došla je u provincijsku kuću na Šinama, gdje joj je povjerena služba kuharice u zajednici otaca karmelićana na Šinama, koju je požrtvovno vršila. Zadnjih godina imala je većih teškoća s trombozom i venama, s krvožilnim sustavom. Prije dvije godine je u bolnici u Zagrebu operirala žuć. Liječila se od dijabetesa i imala probleme s bubrezima. Tijelo joj je bilo pogođeno višestrukom bolešću i nemalom patnjom, ali duh je bio jak. Neko vrijeme bila je u samostanu u Dubrovniku, gdje je prema svojim zdravstvenim mogućnostima pomagala u kuhinji do srpnja 2012. godine, kada je premještena u Šestanovac, gdje je kuhala za sestre. Cijeli je redovnički život, uz molitvu i strpljivo podnošenje bolesti, požrtvovno i radosno vršila službu kuharice, što ju je veselilo i od nje nekada iziskivalo dosta žrtve i truda. Imala je prirođeni dar ukusnog pripremanja hrane, te volju i ljubav da bude na korist zajednici i na raspolaganju sestrama u onome što ona može vršiti.
Zdravlje se pogoršavalo. Nakon liječenja u bolnicama u Splitu premještena je u siječnju 2014. u samostan na Bačvicama u Splitu, kako bi po savjetu liječnika bila što bliže bolnicama na Firulama i Križinama, radi ozbiljnost njezina zdravstvenog stanja i česte potrebe hitne intervencije. Iz zajednice na Bačvicama povremeno odlazi na liječenje u bolnicu na Križinama, a sestre u samostanu na Bačvicama su joj uvijek bile na pomoći. Živjela je s predanjem u Božje i Marijine ruke. S vjerom je živjela, snagom vjere bolest i nemoć podnosila. Zadnjih mjeseci puno je patila. Imala je volju za životom, ali tijelo je sve više bilo nemoćno, a boli učestalije i sve veće. Molila je Isusa i Majku Mariju za utjehu i snagu da izdrži u patnji. U nadi da će se nešto olakšati njezinu zdravlju primljena je zadnjih dana u Kliničku bolnicu u Dubravi u Zagrebu. Uz želju i trud liječnika nije se moglo više pomoći. Gospodin ju je u boli i patnji prokušao i našao spremnu da do kraja prikaže svoju žrtvu u nedjelju 21. svibnja ove godine. Zadnjim snagama, i pri svijesti, zamolila je sestre na odjelu, nekoliko sati prije smrti, da zovnu bolničkog svećenika da joj podijeli sakramente, što je on i učinio. Duhom se spremila, nadolila ulja u svjetiljku svog ispaćenog tijela i smireno i blaženo pošla u susret Isusu i s Njim u kuću Oca nebeskog. ˝I otrt će im Bog svaku suzu s očiju, te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer - prijašnje uminu.˝ (Otk, 21,4)
U oproštajnoj riječi provincijalka s. Anemaria je u ime Provincije izrazila sućut sestri, braći i rodbini s. Florentine, zahvalila svećenicima na predvođenju svete mise i prisustvu na sprovodu. Zahvalila je sestrama u samostanu na Bačvicama na sestrinskoj pomoći s. Florentini, a s. Florentini zahvalila za vjernost Bogu i Crkvi, Družbi i redovničkoj zajednici sestara Služavki Malog Isusa, za strpljivo trpljenje i svjedočanstvo da je trpljenje spasonosno. Završila je riječima: ˝Neka Te Gospodin licem svojim obasja u rajskoj slavi. Moli Oca nebeskog da nam udijeli milost svetosti života, te novih i revnih članica. Počivala u miru Božjem!˝
s. Maneta Mijoč