Ispraćaj s. M. Renate (Marije) Raos
S. M. RENATA (MARIJA) RAOS
SESTRA SLUŽAVKA MALOG ISUSA
(2. XI. 1927. – 27. VII. 2022.)
Dana 27. srpnja 2022. godine, u samostanu na Šinama u Splitu, okrijepljena svetim sakramentima, blago je u Gospodinu preminula naša draga s. M. Renata (Marija) Raos, u 95. godini života i 68. godini redovništva.
Posljednji ispraćaj obavljen je u petak 29. srpnja 2022. s početkom u 14,15 sati na gradskom groblju Lovrinac u Splitu.
Na sprovodu je bilo nazočno oko četrdeset sestara iz Provincije, s časnom Majkom s. M. Marijom Banić. Došli su njezini najbliži i ostala rodbina. Sprovodni obred na groblju i svetu misu na splitskom groblju Lovrinac predvodio je župnik župe Kamen o. Ante Knežević, karmelićanin.
Uz njega je u koncelebraciji bilo još dvanaest svećenika: don Danijel Guć, don Ivan Matković, don Mario Čagalj, don Pavao Banić, don Ivan Čubelić, don Ante Mateljan, don Stipe Ljubas, don Vjenceslav Kujundžić, s Brača: don Tonči Kusanović, don Ivica Huljev, don Jure Martinić, te fra Stpe Nimac.
Otac Ante je u homiliji zahvalio s. M. Renati za život služenja i predanja. Istaknuo je kako mu je kako mu je posvjedočio njegov mladi subrat karmelićanin o. Marko Maglić, uzorni redovnički život s. Renate koja je djelovala u njegovoj župi bio poticaj da se odazove Gospodinu na redovnički i svećenički poziv. U ime sestara splitske Provincije od s. M. Renate se oprostila provincijska savjetnica i tajnica s. M. Maneta Mijoč, a oproštajnu riječ je uputio i bivši župnik Medov Doca i Ciste Velke don Danijel Guć.
S. M. Renata (Marija) Raos, rođena je 2. studenoga 1927. u Medov Docu, u uzornoj katoličkoj obitelji mlinara Petra i Mare rođene Cvitković, obitelji koja je imala sedmero djece. Najstariji od njih je bio Ivan, poznati hrvatski književnik, na koga je s. Renata bila ponosna i u razgovoru s drugima od milja ga uvijek nazivala ˝moj Ivan˝. Na dan rođenja primila je i sakrament krštenja, postala dijete Božje. Odgajala se i rasla s braćom i sestrama u kućnoj crkvi, u kojoj se molilo, voljelo i poštivalo obiteljsko ognjište i usvajale kršćanske vrednote bogoljublja i rodoljublja, a tako i župskoj crkvi kao svojoj drugoj kući.
U dvadeseti petoj godini života odlučila se za redovnički život. Zasigurno joj je uz dobar vjerski odgoj u obitelji i u župi, uz milost Božju, poticaj za redovnički poziv bio i uzorni redovnički život naše s. M. Teofanije Džaja, njezine susjede, koja je po odredbi komunističke vlast, izdržala zatvorsku kaznu od 1945. do 1951. u Slavonskoj Požegi. Nakon zatvora s. M. Teofanija je dozvolom redovničkih poglavara od 1951. do 1954. godine bila na oporavku i na ispomoć bolesnim roditeljima u Medov Docu. Kao djevojka s. Renata je s njom često razgovarala o duhovnom pozivu, te preko nje upoznala i zavoljela redovnički život. Odlučila je slijediti njezin put i stupila u Družbu Sestara Služavki Malog Isusa u Zagrebu 3. prosinca 1952. godine. Novicijat je započela 14. kolovoza 1953. godine u samostanu u Samoboru. Privremene redovničke zavjete je položila 15. kolovoza 1954., a doživotne 15. kolovoza 1960.
Isticala se prirodnom nadarenošću. Bila je oštroumna, pa je i osnovnu školu u Medov Docu završila odličnim uspjehom, a kao redovnica je u Herceg Novom stekla stručnu spremu za kuharicu.
Sestra Renata je u svom redovničkom životu predano obavljala sve službe koje joj je zajednica povjerila ostvarujući geslo svoga utemeljitelja sluge Božjega Josipa Stadlera: ˝Imaj prema Bogu srce djetinje, prema bližnjem srce materinje, a prema sebi srce sudačko.˝. Bila je vrhovna savjetnica u Generalnoj upravi Družbe i u nekoliko navrata kućna predstojnica, koje je službe vršila uz službu kuharice u tim zajednicama. Gotovo cijeli svoj redovnički život radosno je služila kao kuharica: u samostanu otaca kapucina u Dubravi u Zagrebu, u franjevačkom samostanu u Samoboru, te u našim zajednicama u Prčanju u Boki kotorskoj, u Zagrebu, Kaštel Kambelovcu, Pučišću i Cisti Velikoj, u kojima je kuhala za sestre i župnike. Najveći dio svoga života provela je radeći kao kuharica 23 godine, od 1961. do 1984., u Domu za starije i nemoćne osobe na Lovretu u Splitu, a stanovala je u samostanu sv. Ane. Mnogima koji su je u Domu susretali ostala je u sjećanju kao marljiva i požrtvovna, tiha i strpljiva osoba, puna suosjećanja za bolesne i nemoćne, puna razumijevanja za svoje suradnice na poslu.
Od ljeta 2019. kao bolesna i starija sestra premještena je iz Ciste Velike u samostan na Šinama-Split. Zadnje tri godine bila je na bolesničkom krevetu sjedinjena s Kristom patnikom i svoju potpunu fizičku nemoć strpljivo je podnosila, okružena brigom i pomoću sestara, osobito s. Dragutine i s. Marice. I kad više nije imala snage za riječi, njezin mili pogled duše na ozarenom licu zračio je smirajem uronjenosti u Božji svijet, zagledanosti u nebo, u vječnost, u koju se u jutarnjim satima 27. srpnja 2022. blaženo preselila u 95. godini života i 68. godini redovništva.
Zadnje svoje godine, od 2004. do 2018., gdje je dočekala starost, nikada umorna, nikada neraspoložena, provela je u župi u Cisti Velikoj, gdje je kuhala za sestre i župnika don Danijela Guća, kojeg je s poštovanjem oslovljava ˝mog don Danu˝.
Poput Marije slušala je Božju Riječ i po njoj živjela. Poput Marte služila je uvijek brižno i otvorena za pomoć potrebitima. U susretu s vjernicima bila je tiha i pristupačna, dostojanstvena i nikada nenametljiva. Sestra Renata gradila je svoju duhovnost kako i priliči sestri Služavki Maloga Isusa na malenosti i poniznosti. Na njoj su se obistinile Stadlerove riječi: ˝Služiti znači kraljevati˝.
Zahvaljujemo župniku župe Kamen patru Anti Kneževiću na predvođenju sprovoda i misnog slavlja, kao i za svu duhovnu okrepu koju su on i njegova braća patri karmelićani pružali u samostanu s. Renati. Zahvaljujemo i ostaloj braći svećenicima na sudjelovanju u ispraćaju s. Renate, na čelu s bivšim župnikom župe Medov Dolac i župe Cista Velika don Danijelom Gućem. Hvala časnoj majci s. Mariji Banić koja je došla na sprovod i time iskazala poštovanje i zahvalnost za život s. Renate. Hvala i svim sestrama, osobito sestrama iz samostana na Šinama na čelu s predstojnicom s. Loretom Leventić. Hvala svima koji ste došli ispratiti na vječni počinak našu sestru Renatu.
U ime sestara splitske Provincije izražavamo sućut rodbini sestre Renate, koju je ona iskreno voljela i za njih se svaki dan Bogu molila, a i oni su nju uvijek s radošću i zahvalnošću susretali i primali.
Draga s. Renata, Gospodin Vam bio vječna nagrada za sve dobro koje ste za života učinila. Molite da nam Gospodin udijeli novih zvanja, i da se i mi koji putujemo prema Vječnosti jednog dana radujemo u rajskoj slavi. Počivala u miru Božjem.
s. M. Maneta Mijoč
Oproštajna riječ od s. Renate Raos don Danijela Guća, nekadašnjeg župnika Medov Doca i Ciste Velike:
„Braćo i sestre!
Došao sam s vama ispratiti našu dragu sestru, s tugom u srcu, na njeni vječni počinak.
Rekoh s tugom jer sam izgubio jedno drago biće koje mi je bilo vrlo drago. Teško mi je jer me s njom vežu mnoge lijepe uspomene. Stoga je sasvim opravdana moja žalost koja mi steže srce. A to je onakva žalost kakvu je i sam Krist osjećao nad grobom svoga prijatelja Lazara.
Draga Renata, u ovom trenutku osjećam dužnost da kao tvoj bivši župnik i prijatelj izrazim znak žalovanja tvojim milim i dragim u ime naših časnih sestara i u svoje osobno ime. Dragi naši, primite našu duboku sućut prigodom smrti vaše i naše Renate i budite ponosni što ste je imali u vašoj sredini.
Naša Renata bila je vedra i radosna osoba. Uvijek je s osmjehom, ljubaznošću, dobrotom i ljubavlju primala sve posjetitelje: rodbinu, prijatelje, znance i nepoznate, siromahe koji su dolazili i kucali na vrata samostana. Za svakoga je pronašla riječ utjehe, podrške i ohrabrenja... Kako je znala podijeliti blaga svojega srca, tako je dijelila i ono materijalno, bilo kruha siromahu, ili jabuku, što god se u kući našlo. Bila je veliki prijatelj djece. S njima se jako dobro razumjela jer je i sama imala djetinju otvorenost i srce djeteta.
Draga moja Renata, hvala ti za svaku toplu riječ koju si mi često majčinski upravljala. Hvala ti na svakom zalogaju kruha i čaši vode i na svemu onome što si iz ljubavi prema meni učinila. Sve što si mi učinila, učinila si to iz čiste ljubavi bez ikakve nagrade i naknade. Draga moja Renata, ovog časa obećavam ti da neću nikada zaboraviti tebe, tvoju dobrotu i tvoju plemenitost koju si iskazivala prema meni, te da ću se uvijek kod oltara moliti za tvoju plemenitu dušu. Na koncu, draga moja Renata, dao dragi Bog da i mi umremo u tvojoj vjeri koju si vjerovala i svojim životom potvrdila. Doviđenja u vječnosti. Od mene još jednom veliko hvala, a od dobrog Boga vječna nagrada. Amen.“