Preselila su u Očevu kuću

S. M. ELIGIJA (MARA) ROSANDIĆ

(Ruda, 18. svibnja 1937. – Solin, 30. prosinca 2021.)

Dana 30. prosinca 2021. godine, u bolnici u Splitu, u koju je iz samostana u Solinu prije nekoliko dana prebačena na bolničko liječenje, u Božićnom ozračju, u 84. godini života i 63. godini redovništva, okrijepljena svetim sakramentima, blago je u Gospodinu preminula naša sestra Eligija (Mara) Rosandić. Posljednji ispraćaj obavljen je u utorak 4. siječnja 2022. na gradskom groblju Lovrinac u Splitu.

Poštivajući epidemiološke mjere sestre iz skoro svih zajednica Splitske Provincije, s provincijskom glavaricom s. M. Terezijom Pervan, i vrhovnom savjetnicom s. M. Vedranom Krstičević. Svetu misu predvodio je župnik župe Gospe od Otoka u Solinu don Ante Čotić. U koncelebraciji su bili don Marin Matijaca, župnik Rude i don Branimir Projić.

U homiliji je don Ante naveo evanđeosku svijest da je naš život Božji dar, da je naš život u Božjim očinskim rukama, da smo ljubljena djeca Božja. Smisao ljudskog života, smisao redovničkog život je živjeti ljubav prema Bogu svome Stvoritelju i Otkupitelju i evanđeoskom ljubavlju ljubiti bližnje. Povezao je to sa životom s. M. Eligije, koja je se u svom redovničkom poslanju potpuno predala u Božje ruke i bila ispružena Božja ruka kroz služenje Isusu u nemoćnim i starijim osobama u domovima u Belgiji, gdje je kao redovnica u skrovitosti i s ljubavlju djelovala dugi niz godina. Svojim životom je i u drugim povjerenim službama posvjedočila strpljivost, skromnost, jednostavnost i požrtvovnu ljubav jedne redovnice. Svoj smiraj našla je u vječnoj radosti kod Gospodina kojemu je cijeli svoj život predala.

Na kraju svete mise u ime sestara splitske Provincije od s. M. Eligije se oprostila provincijska glavarica s. M. Terezija Pervan. Navela je kratke biografske podatke s. M. Eligije i istakla njezin redovnički lik.

Sestra Eligija (Mara) Rosandić rođena je 18. svibnja 1937. godine u Rudi, u uzornoj katoličkoj obitelji Joze i Ane rođ. Crljen. Iz obitelji njezine majke Ane u našoj Družbi je  bila njezina teta, očeva sestra, pok. s. Pacijencija Crljen, koju su u Družbu primili utemeljitelj Družbe sluga Božji nadbiskup Josip Stadler i časna majka s. Izidora u Sarajevu 17. siječnja 1908. godine. Bila je sestra uzornog života, a umrla je u samostanu u Solinu 15. ožujka 1969. i pokopana na starom solinskom groblju. Sestra Eligija ju je upoznala kao djevojčica, ali je nije mogla bolje upoznati, jer je rijetko dolazila kući. U našu Družbu došla je i kćerka njezine sestre Nevenka sestra Apolonija.

Osnovnu školu završila je u Rudi. U Rudi je bio dobri i vrijedni župnik don Josip (don Jozo, kako su ga zvali) Melki, a s njim je u župi bila njegova sestra Mara, koja mu je  vodila domaćinstvo. Kako je kuća s. Eligije u nedalekom susjedstvu župnikove kuće, često je kao odrasla djevojčica u župnikovoj kući pomagala župnikovoj sestri Mari u domaćinskim poslovima. Župnik je djevojčicama često govorio o redovničkom životu, pa je više djevojka iz Rude, koje su osjećale poziv na redovnički život, poslao u samostan. Tako i djevojku Maru, u pratnji svoje sestre Mare, poslao 11. studenoga 1954. k našim sestrama u biskupsko sjemeništu u Splitu, gdje su vodile domaćinstvo. Sestra Eligija je, kao dragu uspomenu u svom Oficiju, držala pismo koje joj je za imendan, 22. studenoga 1998., uputio don Jozo Melki, u kojem joj spominje njezin odlazak u samostan. U pismu don Jozo s. Eligiji navodi: “…I prošlih sam ti godina čestitao Imendan, a ove ti godine hoću da objasnim značenje tvoga lipoga Imena. To ti ime dolazi od latinske riječi: eligere, a hrvatski znači odabrati, izabrati, što baš za tebe odgovara. Evo kako je to bilo: mene je za dva ljeta nadbiskup Franić pozvao iz Rude u Split, da rukovodim gradnjom dviju dvorana za đake, jer se je tih godina đaka dosta prijavljivalo, a mjesta je bilo malo, jer su komunističke vlasti bile zauzele veći dio Sjemeništa. Tada su mi u sjemeništu časne sestre rekle, da im dovedem jednu djevojku, koja bi želila ostat u samostanu, a neko bi vrijeme pomagala u Sjemeništu. Kada sam se vratio u Rudu, kazao sam to pok. sestri Mari, a ona je odmah rekla: ´Ne ne nijednu drugu, nego Marušku.´ Bilo je onda dosta djevojaka u susjedstvu, a neke su i pomagale Mari, pa je mogla, da ih upozna, ali je odabrala tebe, pa su ti neke bile i zavidne. Eto, tako si dobila i redovničko ime ELIGIJA=ODABRANICA! Kad te je posjetila tvoja sestra Iva i vidjela, kako po čitavi dan radiš razne poslove po kući, htjela je da te odvede doma, ali ti si rekla: ´Mene je poslao don Jozo!´ I gotovo!”. Tako je djevojka Mara s. Eligija započela uz sestre Služavke Malog Isusa svoj put priprave za redovnički život. U to do doba u sjemeništu je bilo 150 sjemeništaraca i bogoslova, a ravnatelj je bio don Ante Jurić, kasniji nadbiskup. Rad je bio naporan, jer nije bilo strojeva za suđe i rublje, pa su se i kandidatice znale sa sestrama dignuti u četiri sata ujutro, te grijati vodu u kotlovima, prati i iskuhavati rublje. U sjemeništu je ostala dvije godine, pomagala u kuhinji i kod rublja, a zatim 2. kolovoza 1956. odlazi u kandidaturu u kuću maticu u Zagreb. U novicijat ulazi 14. kolovoza 1957. u Samoboru. Privremene redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1958., a doživotne 15. kolovoza 1964. u Zagrebu.

Nakon položenih privremenih zavjeta, 17. kolovoza 1958., dolazi u samostan otaca kapucina u Dubravu, u Zagrebu, gdje dvije godine radi u domaćinskim poslovima. Nakon toga 22. rujna 1961. odlazi u Belgiju, u Audregnies, gdje sestre stanuju i rade u staračkom domu. Radi u kuhinji ove ustanove. U Domu je tih godina bilo oko 150 starijih osoba. Prigodom 50. godišnjice zavjeta, u razgovoru ističe: “Nije bilo lako, osobito na početku, bez poznavanja francuskog jezika. Bog je davao snage, i pomalo smo se snalazile u novim okolnostima.” Godine 1965. odlazi iz Audregnies-a u starački dom u Florennes-u, gdje jedanaest godina radi kao njegovateljica starijih osoba, a od 1970. do 1976. vrši i službu predstojnice u redovničkoj zajednici u ovoj ustanovi, te službu upraviteljica Doma. Slijedeće tri godine ponovo u zajednici u Audregniesu vrši službu njegovateljice starijih osoba u Domu. Godine 1979. dolazi u Bogoslovno sjemenište u Splitu, gdje vrši službu kuharice. Kad je otvorena konkatedralna župa sv. Petra u Splitu, 17. lipnja 1983. odlazi u novoosnovanu redovničku zajednicu u toj župi, i vrši službu kuharice do 27. studenoga 1984., kad je premještena u samostan u Kaštel Kambelovac. Ovdje četiri godine vrši službu kuharice. Radi potreba Provincije ponovno 13. srpnja 1988. odlazi u Belgiju, u starački dom u Audregnies, gdje radi kao njegovateljica do 4. svibnja 2015. godine. Iako je već bila u mirovini, na molbu uprave doma, i dalje je aktivno radila u njezi starijih osoba. Sve skupa živjela je i radila u Belgiji 45 godina. U njezi starijih osoba uvijek im je pristupala s dubokim poštovanjem, finoćom i spremnošću da im olakša staračke tegobe.

Od 4. svibnja 2015. godine živjela je u našem samostanu “Sv. Rafaela”  u Solinu, gdje, uz molitveni život, pomaže u kućanskim poslovima, koliko joj dozvoljava zdravstveno stanje. U riječi oproštaja provincijska glavarica je istaknula da je s. Eligija “u odnosu prema sestrama bila ljubazna, susretljiva, strpljiva, tiha, samozatajna, zahvalna za svaku pruženu pomoć. Zdravlje joj je bilo narušeno, slabost srca sve više joj je zadavala tegobe. Borila sve koliko god je mogla i živjela s optimizmom i predanjem u Božje ruke. I zadnjih godina života, iako oslabljena organizma, sačuvala je vedrinu duha i radost života s Bogom i u Bogu.” Prigodom pedesetgodišnjice zavjeta je zapisala: “Hvala Ti Isuse za sve, za svih 50 godina u redovničkom životu. Bilo je puno radosti, ali i teških dana i teških križeva. Ti si i tada davao snagu,  i ono teško Tvojom pomoću bilo je slatko.”.

Provincijska glavarica izrazila je sućut užoj rodbini s. M. Eligije: braći Ivanu i Anti, obitelji pokojne sestre Pere i Jele, nećakinji našoj s. Apoloniji Putnik i svoj ostaloj rodbini, koju je s ljubavlju i molitvom pratila, a oni su joj i svojom prisutnošću na sprovodu joj uzvratili poštovanje i odanost. Zahvalila je župniku župe Gospe od otoka u Solinu don Anti Čotiću na predvođenju svete mise, i za duhovnu okrepu koju su svećenici iz župe pružali s. M. Eligiji u samostanu u Solinu. Zahvalila je  don Branimiru Projiću, te župniku Rude don Marinu Matijaci na predvođenju sprovodnog obreda, koji joj je u razgovoru za s. M. Eligiju rekao: “Bila je dobra i sveta časna.”. Zahvalila je i s. M. Vedrani Krstičević nazočnoj u ime Vrhovne uprave i sestrama iz naših zajednica i svima koji su došli na sprovod. Zahvalila je liječnicima i medicinskim sestrama iz bolnica u Splitu na pruženoj medicinskoj pomoći, te sestrama iz samostana u Solinu na ljubavi i brizi koju su iskazivale s. M. Eligiji u bolesti.

Na kraju je oproštajne riječi provincijska glavarica zaključila: “Draga s. Eligija, hvala Vam za sve dobro koje ste utkala u život Družbe, Provincije, u živote sestara. Hvala Vam za svu majčinsku skrb i ljubav koju ste dugi niz godina pružala starim i nemoćnim osobama u dva staračka doma u Belgiji. Hvala Vama za primjer svjedočenja, za služenje u malenosti i skrovitosti svakodnevnog života u duhu karizmu naše Družbe. Molite se za nas kod Isusa da mu budemo što sličnije. Hvala Vam za svaki susret kojeg sam doživjela lijepo. Kad bi došla k Vama pružila ste mi lijepi osmijeh praćen zahvalnošću. Na odlasku uvijek ste mi uputila riječ zahvale, blagoslova i molitve. To ste s ljubavlju i majčinski izgovarala i pokazala. Tri dana prije Vašeg odlaska u Nebo kratko smo se čule, tiho ste govorila, a zahvalnost i radost da smo se čule nije izostala. Hvala Vama drago sestro za sve, molite se kod Oca nebeskoga za sve nas.”.

Sprovodna povorka se uputila prema samostanskoj grobnici. Sprovodne obrede predvodio je župnik Rude don Marin Matijaca.

Sestra Eligija je ostavila primjer uzornog redovničkog života, kroz vjernost Kristu kroz molitvu, služenje u malenosti i skrovitosti svakodnevnog života, u velikodušnoj ljubavi prema sestrama i svima koje je susretala u svom životu.

Donosimo tekst pok. s. Genoveve Sobota, koja je s. Eligiji bila magistra u novicijatu, koje je zapisala 21. studenoga 1965. na Kraljevcu u Zagrebu, osam dana prije svoje smrti. Kopiju teksta s. M. Eligija uvijek je držala u svom Oficiju, na njima se nadahnjivala, što nam pokazuje da ih je svim srcem usvojila kao svoju duhovnu hranu, kao ono što svakodnevno nastoji živjeti. Te riječi glase:

“Litanije trpljenja

Drage patnje koje dolazite od Boga Dobro mi došle.

Drage patnje koje me vodite Bogu Dobro mi došle.

Drage patnje koje na mene privlačite Božju milost Dobro mi došle.

Drage patnje koje me činite pravim Isusovim sljedbenikom Dobro mi došle.

Drage patnje koje me činite dostojnom da budem razapeta s Isusom Dobro mi došle.

Drage patnje koje me sve više odcjepljujete od ove zemlje, njezinih stvari i ispraznosti  Dobro mi došle.

Drage patnje koje sve više čistite moju dušu i čuvate moje srce Dobro mi došle.

Drage patnje zaista dragocjeno blago ljubim vas i grlim od sveg srca Dobro mi došle.

Kroz mnoge nevolje valja nam ući u kraljevstvo nebesko Nevolje dobro mi došle.

Isuse i tebi i meni i svakome DOBRO DOŠLE.

(Osam dana prije svoje smrti napisala č. magistra s. Genoveva, a umrla je 21. XI. 1965., Kraljevac).”

Draga s. Eligija, Gospodin ti bio vječna nagrada u nebeskom kraljevstvu.

  s. M. Maneta Mijoč