Korizmena duhovna obnova sestara Služavki Maloga Isusa u Doboju
U utorak, 5. ožujka 2024. godine, u samostanu „Sveta Mala Terezija“ u Doboju održana je korizmena duhovna obnova sestara Služavki Maloga Isusa koju je predvodio vlč. Pavo Šekerija, župnik župe „sveti Josip“ u Tesliću. Na duhovnoj obnovi sudjelovale su sestre iz samostana: „Sveta Mala Terezija“ iz Doboja, „Sveta Obitelj“ iz Maglaja te „Doloroza“ iz Čardaka. Ovom duhovnom obnovom sestre su se željele pripremiti za veliki događaj Uskrsa. Tema duhovne obnove bila je: „Zajedništvo i križ ili patnja“.
Na samom početku predavanja vlč. Šekerija započeo je o našem zajedništvu i koliko je ono bitno. Tu su različiti karakteri pojedinih osoba, koji dolaze iz različitih obitelji, različite obiteljskih tradicija, različitih životnih navika pa tako i različitosti odgoja. Što to ih drži u zajedništvu već dugi niz godina? Dolaskom u zajednicu ne brišu se karakteri koji oslikavaju našu osobnost. Ponekad dolazi do napetosti i konflikata jer nam ponekad smetaju neke posebnosti tih osoba. Upravo to zajedništvo je plod vjere u Gospodina Isusa i zajednička želja da ga nasljeduju kao ljubav prema Njemu koja nužno povlači za sobom ljubav međusobno. Međusobna ljubav crpi snagu prvenstveno u lomljenju kruha tj. u slavlju svete Mise i primanja svete pričesti. Sestre da bi bile poslušne Bogu i svojim poglavarima ne mogu to izvršiti bez primanja Presvetog Tijela Kristova i to svaki dan, jer je on postavši poslušan Ocu svom do smrti, do smrti na križu, po toj poslušnosti i žrtvi svoga tijela na križu i sve nas oslobodio od smrti grijeha i zaslužio da to tijelo bude hrana našim dušama, te nas čuva da ne padnemo u grijeh, poradi čega je i nas pozvao i mi smo mu se odazvale da mu poslušnošću budemo slične, i da mu budemo poslušne kroz sav život, zbog čega Mu se prikazasmo zauvijek zavjetom poslušnosti. Zatim je istaknuo kako se često trebamo vraćati na izvore, na zavjete koje smo obećale na prvu ljubav, a to je Isus Krist naš Gospodin. Na prvi glas kojega smo čuli i kojemu smo povjerovale. On nas je izabrao takve kakve jesmo i po našim slabostima očituje se Božja snaga.
U drugom dijelu vlč. Šekerija započeo je predavanje s pitanjem: „Što je moj križ? Kako naći smisao našoj patnji?“. Ipak susrećemo osobe koje bježe od svojih problema ili svojih patnji ili Križa, jer često na ovakvo stanje gledaju kao životni neuspjeh, promašaj, kao neku životnu kaznu. Jedini pravi odgovor na ova pitanja i događaje možemo gledati u svjetlu vjere, u svjetlu Kristova križa. Naša trpljena je usporedio s zanimljivim životima: blaženog Ivana Merza, blaženog mučenika kardinala Alojzija Stepinca pa tako i s našim dragim Utemeljiteljem slugom Božjim Josipom Stadlerom, sv. Malom Terezijom, sv. Majka Terezija i sv. Ivanom Pavlom II. Trpljenje spašava i posvećuje dušu. Bol i muka su izvor svega, cijelog kulturnog rada. Tko ne zna što je žrtva, ne može razumjeti kršćanstvo. Trpljenje donosi blagoslov, a s njime čovjek može više učiniti za proširenje Kraljevstva Isusova negoli velikim radom. Patnja je Božji dar. Bog nas odveć ljubi i ne želi nas kažnjavati, pa tako nas želi privući k sebi. Zbog toga moramo poput njega prikazati svoje boli za mir u svijetu. Tražiti uvijek od naše Gospe snagu da možemo prihvatiti bol. Samo djela ljubavi i molitva mogu donijeti mir ovom svijetu. I da radost moramo dijeliti s onima koje susrećemo. S tom mišlju završio je svoje predivno izlaganje.
Nakon predavanja u samostanskoj kapelici vlč. Pavo Šekerija izložio je Presveti Oltarski Sakrament, a tijekom klanjanja bila je mogućnost svete ispovijedi. Tijekom svete ispovijedi pridružile su se i naše drage bake iz Doma koje su se obradovale što mogu biti u zajedništvu sa sestrama i svećenikom. Zatim je uslijedila Sveta misa koju je predslavio vlč. Pavo Šekerija.
Nakon misnog slavlja uslijedilo je druženje kod obiteljskog stola.
s. M. Rita Oborović