Korizmena poruka provincijske glavarice s. Anemariae
Drage Sestre, draga Postulantice,
hodimo u godini koja nam u svojim danima donosi mnoga sjećanja na našega Utemeljitelja slugu Božjega Josipa Stadlera: 175. obljetnica njegova rođenja i krštenja, 150. obljetnica svećeničkog ređenja te 100. obljetnica njegovog odlaska Nebeskom Ocu. Znamo kolika je dobra učinio za svog života i kolika njegova djela i danas govore o toj ljubavi prema Bogu i bližnjemu. No, znamo i to da naš Utemeljitelj nikada nije svoja djela činio da bi ga ljudi hvalili i divili mu se. Njemu je na prvome mjestu bio Bog i spas duša. U svom pismu sestrama prigodom 25. obljetnice Družbe piše: „I to je upravo ona kriva revnost koju valja iz korijena istrijebiti, od koje mnoga nastoji da se pokaže savršena pred svijetom, a nije ju ni briga da bude savršena pred Bogom… Naučite se radije načelu duhovnomu: Što će Bog kazati?, pa ćete se lako očuvati od svakog grijeha.“
Sluga Božji Stadler u svojem djelovanju i govoru ostaje upravo na Isusovoj riječi u Matejevom „Govoru na gori“ koja nas prati u ovom korizmenom vremenu i poziva nas na konkretna djela: milosrđe, molitvu i post. Isus kaže: „Ti naprotiv, kada daješ milostinju, neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti“ (Mt 6, 3-4). Ako dobra djela činimo samo zato da nas ljudi vide i dive nam se, činimo grijeh sebičnosti – pripisujemo sebi ono što pripada Bogu. Biblijska darežljivost „ne trubi pred sobom“ o svojim dobrim djelima. Ona djeluje u tajnosti. Naša će milostinja biti u tajnosti ako se ne hvalimo onim što dajemo drugima. Tada će nam naš Otac uzvratiti svojom blizinom i ljubavlju, milosrđem i praštanjem. S tim se ne može usporediti nikakvo priznanje koje bismo mogli dobiti od ljudi.
Nadalje Isus kaže: „Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svom Ocu koji je u skrovitosti“ (Mt 6, 6). Koliko je važnost molitve u našem životu govori i ova činjenica da ju je Isus ubrojio u tri glavna djela iskazivanja ljubavi prema Bogu. Naš Utemeljitelj je također smatra najvažnijim poslom o kojem svi ostali poslovi ovise, o kojem ovisi i spasenje duša naših: „Molitva, taj sveti i prijateljski i djetinji razgovor sa samim Gospodinom Bogom, Ocem i najvećim dobročiniteljem našim.“ Međutim, molitva – istinska i prava – počinje tek onda kad svijet oko tebe postane nevažan, kad potražiš mir i tišinu, kad potražiš Božju blizinu i njegovu pažnju. Lako je doći u kapelu, sklopiti ruke i izgovarati riječi molitve, ali što je s našim srcima? Jesu li ona u stavu molitve i klanjanja ili se brinemo o ljudskim pogledima? Istinska pobožnost i molitva traži Božje lice, traži Očev pogled. Stoga nastojmo da naša molitva bude „prijateljski razgovor s Ocem našim“, kako nam je to Utemeljitelj i preporučio.
Treća Isusova preporuka glasi: „Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti“ (Mt 6, 17-18). Utemeljitelj je također postu pridavao veliku važnost. Smatrao je da je post hrana naših duša, kao i pokora koja čisti dušu od grijeha i po kojoj se primaju nebeske milosti i darovi. Međutim, i Utemeljitelj je znao reći da nije svaki post Bogu mio. Ako postimo da nas ljudi vide, a ne iz ljubavi prema Bogu i s ciljem izgradnje našeg odnosa s Bogom, uzaludan nam je trud. Ne postimo radi drugih nego radi sebe, pa nema potrebe da smo zbog toga nevoljne ili da za to drugi moraju znati. No, postoji i post koji nije samo post od hrane, i taj post bi mogao biti upravo post Bogu mio: post od oholosti i sebičnosti, post od neljubaznosti i srditosti, post od laži i zavisti,… Takvim postom izgrađujemo u ljubavi naš odnos s Bogom i bližnjima, ali i sa samom sobom. Takvim postom ćemo i milostinju i molitvu moći istinski ostvariti.
Stoga ovu korizmu shvatimo kao vrijeme milosti, vrijeme u kojem nam se daruje mogućnost da snažnije osjetimo Božju blizinu i njegovo milosrđe. U ovom korizmenom vremenu uzmimo sebi za zadatak da ova tri djela pobožnosti: milosrđe, molitvu i post, nastojimo ostvariti u Isusovom i Utemeljiteljevom duhu. Na taj način ćemo u dubini svoga bića pronaći istinsku motiviranost ljubavlju Božjom i Uskrsno jutro dočekati radosna srca, jer znamo: Otac naš koji vidi u skrovitosti, uzvratit će nam (usp. Mt 6, 4b).
Budno osluškujmo poticaje Duha Svetoga da čujemo njegov božanski glas, te ga riječju i životom slijedimo.
Pratim vas molitvom i preporučam se u vaše molitve, u Malom Isusu odana
s. M. Anemarie Radan, provincijska glavarica