Krist je naša nada…
Dok prebirem po sjećanjima od pretprošlog vikenda, odzvanjaju mi stihovi himne susreta hrvatske katoličke mladeži. Pamtiti ću ga po vremenu ispunjenu zajedništvom, pjesmom, molitvom, radošću…i mogla bih još dugo nabrajati sve blagodati tog obogaćujućeg susreta jednih s drugima i svih s Gospodinom. Krenuli smo autobusom ispred katedrale zajedno s mladima iz župe sv. Anastazije, Samobor. U molitvi i pjesmi i razgovoru stigli smo do Slavonskog Broda gdje je naša grupa imala smještaj i program, a nas nekoliko ugostile su naše sestre u Marijinom domu u Vinkovcima. Srdačno primljene kod sestara, zadržale smo se u ugodnom i radosnom druženju sve do večernjeg koncerta grupe Emanuel koji je bio organiziran za mlade koji su smješteni u Vinkovcima.
Sutradan smo se ponovo priključili našoj grupi, te autobusom stigli u Vukovar. Radosno iščekivanje ulaska u grad potkrijepili smo Hrvatskim domoljubnim pjesmama koje smo srčano pjevali ponosni na grad heroj.
Pješice smo upućeni do mjesta gdje je trebalo biti svečano misno slavlje, prošavši pokraj već postavljene staze za predstojeću alku.
Nepregledne rijeke mladih sa svih strana „Lijepe Naše“, iz Bosne ponosne, a i šire, slijevale su se na prostor nasuprot oltaru pokraj Dunava… prekrasan prizor. Zahvaljivala sam Bogu što sam mogla biti dionicom ovog predivnog događaja, gledati svu tu mladost okupljenu radi Krista u gradu heroju…neopisivo…
Misno slavlje je predvodio nadbiskup i metropolit đakovačko-osječki, mons. Đuro Hranić u zajedništvu s Kardinalom Josipom Bozanićem, apostolskim nuncijem u RH, mons. Alessandrom D'Erricom, biskupima i svećenicima. U svojoj propovjedi nadbiskup Hranić se osvrnuo na žalosnu situaciju mladih koji odlaze iz Hrvatske u strane zemlje. Ponavljajući citat iz Evanđelja: „A mi se nadasmo…“, ukazao je na tužnu stvarnost mladih koji odlaze iz Hrvatske žaleći zbog neprilika kojih će uvijek biti, ali ne bi se smjeli pokolebati, nego svoju nadu osnaživati u susretu s Isusom Kristom poput učenika u selo Emaus…da dijelimo s bližnjima kruh svakodnevice i razgovaramo jedni s drugima nesebičnim pomaganjem. Hrabro branimo svoje u tome je primjer i grad u kojem se nalazimo…
Po završetku misnog slavlja nastavljen je program po slobodnom izboru grupa i pojedinaca. U predvečerje nas je hrabrio p. Ike Mandurić, a potom je slijedio koncert sa raznim izvođačima a bio je i gost iznenađenja: Škoro. Pjevalo i molilo…
Ovo je bio doista, vjerom, radošću i zajedništvom, prebogat susret u kojem je Bog bio doista opipljiv po svim milostima koje nam je pružio tih dana…mogu reći da smo ga susreli i da nam je dao novu nadu u bolje sutra.