Ljubav koja se žrtvovala
U subotu, 24. ožujka u Cisti Velikoj, u kući naših sestara, bila je duhovna obnova za djevojke od 7. razreda osnovne škole, do 2. razreda srednje škole. Na duhovnoj obnovi bile su 22 djevojke iz Košuta, Trilja, Ciste Velike, Ciste Provo, Biska i Novih Sela.
Tema susreta bila je Ljubav koja se žrtvovala. Duhovnu obnovu su pripremile i vodile s. Kristina Španjić (pripremila kreativnu radionicu), postulantica Tajana Andrle i s. Jelena Marević.
Nakon molitve, kratko upoznavanje je bilo kroz razmišljanje na započete misli:
Euharistija je …
Živjeti od Euharistije za mene znači ….
Na sv. Misu odlazim ….
Sa sv. Mise odlazim ….
Odgovori koje su ove mlade djevojke dale bili su zaista poticajni i ohrabrujući, jer se kroz njih očitovala važnost življenja Euharistije i težnja ka sjedinjenju s Kristom.
Naše razmišljanje na evanđeoski tekst: „I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: "Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!" I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: "Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha.” (Mt 26, 26-28) bilo je podijeljeno u nekoliko točaka.
Priča s kojom smo započeli ovo naše razmišljanje uvukla nas je još dublje u značenje Kristove žrtve i neizmjerne ljubavi:
Neki čovjek dođe monahu i kaže mu: "Kako mogu vjerovati da od običnog kruha i vina postaju Isusovo tijelo, dakle tijelo i krv?"
Monah mu odgovori: "Ako već tvoje tijelo, koje se hrani kruhom i vinom to vino pretvara u meso i krv, zašto to isto što je tebi moguće ne bi bilo moguće i Bogu, koji je kao tvoj Spasitelj zasigurno moćniji od tvoga tijela?"
"No dobro", reče čovjek, "a kako može u tako malenoj hostiji biti prisutan čitavi Isus Krist?"
Monah mu odgovori: "Krajolik koji je pred tobom, vidiš li?" "Vidim" - potvrdi čovjek. "Eto", nastavi monah, "i rijeka, i dolina, i brdo i stabla pred tobom, sve je to tako veliko, a tvoje oko je maleno. Pa ipak sve to stane u tvoje maleno oko."
"Još jedno bih volio znati: Kako može jedan isti Krist u isto vrijeme biti prisutan u stotinama i tisućama hostija ovdje i širom svijeta?"
Monah uze zrcalo i dade čovjeku da se ogleda: "Koliko osoba vidiš?" - upita. "Samo jednu, sebe!" - odgovori čovjek. Tada monah pusti ogledalo na pod i ono se razbi u desetke i stotine komadića. Zatim reče čovjeku: "Pogledaj dolje, koliko sada likova vidiš?" "Doista, vidim na desetke i stotine likova" - odgovori čovjek. I ništa više nije pitao.
Naše razmišljanje o ovom kratkom, ali važnom biblijskom tekstu imalo je nekoliko naglasaka: „…. uze i zahvali…”; Isus se prinosi ….; Isus se daruje…; Pozvani smo…, Euharistija …..
Kroz ove kratke podnaslove naglasak je bio na onom što je Isus učinio za nas, ali i promišljanje što mi danas činimo i kako doživljavamo Euharistiju. Euharistija je središte svih sakramenata i trebala bi biti središte našeg života. Potvrda naše svakodnevnice, po Euharistiji, zahtijeva drugi odnos sa stvarima, s ljudima, sa stvorenim. Isto strahopoštovanje s kojim smo primili Krista u pričesti, trebamo iskazati ljudima koje susrećemo.
Euharistija je događaj u kojoj se miješa Gospodinovo božanstvo s našim čovještvom i naše čovještvo s Njegovim božanstvom. Spajaju se Njegov život i naša smrtnost. Primajući Euharistiju, noseći Krista, pokazujući Ga, mijenjajući sebe, postajemo Njegova živa pokaznica svijetu.
Nakon zajedničkog promišljanja, nastavile smo naš duhovni rad kroz rad u grupama. Svaka grupa je imala određeni tekst i pitanja za razmišljanje. Iznošenje rada u grupama sve nas je obogatilo, ali i zaustavilo u razmišljanju. Spoznali smo kolika je važnost Euharistije u životu svakog vjernika, ali i koliko su oni koji ne žele Boga spremni poniziti Ga upravo kroz Euharistiju.
Duhovno ispunjene i naše druženje nastavile smo zajedničkim blagovanjem. Nitko se nije bunio kad su stigle pizze, a uz tako „mladenačku spizu“, nije izostalo ni ćakulanje, razmjena mobitela i školskih briga
Nakon blagovanja, kroz prezentaciju smo se upoznale sa sestrama Služavkama malog Isusa i Sl.B. Josipom Stadlerom.
Ispunjene ovim duhovnim razmišljanjima i radom, opustile smo se u kreativnom dijelu susreta u kojem smo, pred samu Cvjetnicu, ukrašavale svoje križeve.
Odmorene i obogaćene novim duhovnim i kreativnim iskustvima, krenule smo u župnu crkvu sv. Jakova na osobni susret sa jedinim i živim Bogom u Euharistijskom slavlju, na kojem nam se pridružila i s. Veronika Majić, kao i krizmanici ove župe. Euharistijsko slavlje s prigodnom propovijedi upućenoj mladima, imao je župnik don Danijel Guć, a naši udruženi glasovi, odavali su radost ovog susreta i slavili Boga pjesmama.
Za ovaj prekrasan susret koji je bilo obasjan Božjim i sunčevim svjetlom zahvaljujemo župniku don Danijelu Guću, sestrama koje služe Gospodinu u Cisti Velikoj – s. Vlasti Tadić, s. Renati Raos i s. Veroniki Majić, te sestrama koje su pridonijele duhovnoj izgradnji ovih djevojaka: s. Zdenki Tomas i s. Mili Deak.
Neka Ljubav koja se žrtvovala za nas i darovala nam se u Tijelu i Krvi ispunja naš život, kako bi mogli živjeti po Kristu, s Kristom i u Kristu.
s. J. M.