Molitvom u pripremi za Veliki jubilej
Potaknute pozivom Svetoga Oca na intenzivniju molitvu tijekom priprave za Svetu godinu čije je Geslo „Hodočasnici nade“, provincijska uprava sestara Služavki Maloga Isusa Zagrebačke provincije, u zajedništvu sa sestrama i Prijateljima Maloga Isusa, kroz „Godinu molitve“, inicirala je Dan molitve svakoga 25. u mjesecu. Osmišljena je kao dionica našega molitvenog hodočašća ususret Jubileju 2025.
U ponedjeljak, 25. ožujka započeli smo 1. dan cjelodnevne molitve i euharistijskog klanjanja u našoj „oazi mira“, u samostanu „Betlehem“ na zagrebačkom Kraljevcu.
Zadivljujuće senzibilizirani Prijatelji Maloga Isusa grada Zagreba i okolice, tijekom cijeloga dana, izmjenjivali su se sa sestrama Služavkama Maloga Isusa u samostanskoj kapeli Prečistog Srca Marijina, moleći pred Isusom u Euharistiji, da nam, prema riječima Pape Franje, Bog Otac udijeli „da milost Jubileja živi u nama, hodočasnicima nade, čežnju za nebeskim dobrima, te na cijeli svijet izlije radost i mir našega Otkupitelja“.
U predvečerje dana na molitvi se okupio veći broj molitelja, te je u ispunjenoj kapeli odjekivala zajednička molitva Devetnice Božiću kojom smo započeli njezin 1. dan. U idućim mjesecima, svakog 25., nastavljamo, sve do Božića. Vrhunac dana bilo je euharistijsko slavlje koje je predslavio vlč. Tomislav Kralj, župnik župe Sv. Križa u Dugom Selu i duhovni asistent Društva Prijatelja Maloga Isusa zagrebačke provincije. Za ovu prigodu pažljivo probrane pjesme pjevali su svi sudionici slavlja, a za orguljama je bila s. M. Emanuela Pečnik, provincijska glavarica.
U prigodnoj homiliji vrlo jasno je povezao dolazak Sina Božjega, čime je započela Njegova otkupiteljska žrtva, te završetak Njegova poslanja na zemlji, žrtva na križu i u tom duhu nastavio;svojim dolaskom na ovaj svijet Bog nam pokazuje koliko nas voli, još više nam to pokazuje na križu. Križ je znak koji povezuje nebo i zemlju. Svaki Isusov učenik označen je križem. Križ je znak da smo po njemu povezani s Bogom… Križ je ulaznica za susret s Nebeskim Ocem.
Na kraju nam ostaje zahvalnost Bogu za sve bogatstvo primljenih milosti u molitvi provedenoga dana, te obveza da primljeno duhovno obilje svjedočimo u svakodnevici.
s. M. Irena Olujević